CVIJET POTOČNICA

TO MORE

sjedine pokriva kapom

godine oslanja štapom

na stijenu do mora sjeda

da se moru u oči zagleda

jer to more oduvijek zna

svoj život njemu je da'

njegovi dani bijahu k'o vali

život je stijena i sve ih smrvi

more i on,… sve su si dali

s morem u žilama umjesto krvi

svi proći će dani, umrijeti vali

za ničim, baš za ničim ne žali

jer da može nad ovu se stijenu

još samo jednom k'o val propet

pa makar zaživio samo u trenu

more i on… odabrali bi se opet

http://bigblog.tportal.hr/boljun

DAN PLANETA ZEMLJA II

„Zagovarajući u svemu život sukladan s Prirodom i Bogom razotkrivamo sami sebe, i time smo o sebi sve kazali, jer se tako otvaramo svima, poput cvijeta jutarnjem suncu“

Mile Prpa

* * *

Sutradan ujutro, skupilo se barem trostruko više slušatelja nego prvi dan, koji je proveden uglavnom u razgledavanju i listanju Knjige, a tek je malo vremena  provedeno  u čitanjutekstova o Suncu i Mjesecu. Potom je Starac otvorio Knjigu  bliže prednjim stranicama, i naišao na tekst s naslovom – Planet Zemlja! Tekst je bio izrazito dugačak, s brojnim crtežima planete Zemlja, njenim magnetizmom, njenom ovalnom putanjom oko Sunca, nagibu njene osi i mnogo toga drugog, obrađen na pedesetak  velikih stranica.  Starac je pozorno čitao, ali ne tako dugo kao što bi to dužina i naslov teksta tražili. 


Okrenuo se slušateljima, sve ih je nekoliko trenutaka mirno promatrao i nakon kraće šutnje progovorio – Zemlja, naš planet u Svemiru, kolijevka života! Da li ima i drugih takvih sestrinskih planeta u Svemiru na kojima ima života, na to uKnjizi još nisam naišao? No, nije isključeno da i o tome neće biti riječi na nekoj od njenih stranica. Mnogo toga znate o Zemlji. Znate da kruži oko Sunca u ovalnoj putanji, da tu elipsu napravi za nekoliko sati duže od tristo šezdeset i pet dana. 


Da li ste ikada razmišljali zbog čega se naš planet Zemlja vrti oko Sunca u ovali, a ne u pravilnoj kružnici? Kad se vrti u ovali, planeta se na dvije suprotne  strane Sunca - od njega udaljava. Znamo da masa Sunca ima konstantnu  privlačnu snagu i da planetu, na neki način, čvrsto i stabilno drži na njenoj putanji. Da bi načinila putanju u ovali, a ne u pravilnom krugu, to znači kad dođe u određenu poziciju da ju nešto dodatno snažno vuče dalje od Sunca, ali ne toliko prejako da bi je moglo odvući. To na njenu orbitu djeluju - zvjezdani magnetski polovi, (gigantski, nevidljivi zvjezdani magnetski polovi) i čine ju ovalnom. Pri tome treba dodatno obratiti pozornost na činjenicu da se Sunce ne nalazi u samome središtu te ovalne putanje, već je jedan izduženi krak njene ovalne putanje duži, a drugi kraći. To o nečemu govori! Može se protumačiti samo tako da je s jedne strane Sunca, sila koja Zemlju odvlači od Sunca jača nego ona s  druge strane. Iz toga se može izračunati položaj Zemlje, a i Sunca u konstelaciji zvijezda. S one strane Sunca, gdje Zemlja čini elipsastu putanju dužu, jači je utjecaj zvjezdanih magnetskih polova, što znači da se naš sunčev sustav ne nalazi u samoj sredini između dva velika zvjezdana pola, već da je jednom bliže i to za razliku omjera dužine krakova eliptike. Svakako da  tu  eliptičnu putanju Zemlje uvjetuju zvjezdani  polovi zbog njihovog utjecaja na zemljin magnetizam. To se počinje događati onog momenta kad se Zemlja nađe bočno od sunčevog magnetizma (ekvinocij) i kad počne ulaziti u dio putanje između Sunca i zvjezdanog magnetskog pola.  Inače, treba reći da zvjezdani  polovi drže čitavu konstelaciju bezbrojnih  galaksija.  U toj svojoj putanji, planeta Zemlja ima i konstantni nagib svoje osi.  I to nepromjenjivi. Ali obzirom na njenu putanju oko Sunca, dakle zbog mijenjanja njenog položaja, doživljavamo taj nagib kao promjenljiv prema Suncu, što omogućuje postojanje četiriju godišnjih doba.


 Kad se nalazi na krajnjim rubovima izdužene eliptike (solsticij) ima najjači nagib, tako da u jednom solsticiju Sunce najjače osvjetljava sjevernu, a u drugom južnu polutku Zemlje. A kad se Zemlja nalazi na bočnim stranama izdužene eliptičke putanje (ekvinocij), tada su obje njene polutke i sjeverna i južna, jednakomjerno izložene svjetlosti Sunca, jer  os vrtnje Zemlje u toj poziciji nije nagnuta prema Suncu ili od Sunca, već se nalazi u odnosu na Sunce  bočno. Pokazalo se da je to jako dobro.  To našoj planeti omogućuje periodično izlaganje jačem i slabijem utjecaju Sunca na njene sjeverne i južne krajeve, daje veću disperziju svjetlosti, pa tamo gdje bi Sunce djelovalo jako, tu jakost ublažuje, a tamo gdje bi djelovalo slabo, to djelovanje pojačava, i tako na planeti osposobljava  veći prostor  za životna staništa. Zahvaljujući tome imamo; proljeće, ljeto, jesen i zimu.

Što je to što os Zemlje neprekidno drži nagnutu? Na to je pitanje vrlo teško odgovoriti. Možemo samo reći da je taj nagib njene osi – konstanta. Oko Sunca se vrti u ovali, i očito da Sunce nema niti najmanjeg utjecaja na taj nagib. To nedjelovanje Sunca na  nagib njene osi potvrđuje činjenica da je planeta na jednom krilu izdužene eliptičke putanje nagnuta  prema Suncu gornjom polutkom, a na drugom kraju, donjom. Kad bi Sunce imalo utjecaj na  nagib njene osi, tad zacijelo ne bi bilo tako. 


Potom Starac reče – Ključno pitanje u svemu ovome, a koje čini  najveći misterij, je nedvojbena činjenica, da u skladu s (dosad utvrđenim i znanosti dobro  poznatim) fizikalnim zakonima, naša planeta nikako ne bi smjela niti mogla biti u položaju prema Suncu u kojem se inače stalno nalazi, jer taj njen položaj je suprotan  dosad poznatim zakonima fizike. Ona je svojim ekvatorom okrenuta prema Suncu. Ali takav njen položaj prema Suncu jedan je od ključnih preduvjeta koji omogućuje život na Zemlji. Kad bi oduzeli samo jedan element u njenom gibanju ili dodali neki novi – opet na Zemlji ne bi bilo niti najmanjih uvjeta za život. Njeno gibanje programirano je točno onako kako treba biti da se stvore uvjeti za uspostavu života na njoj.

U svakom slučaju dopuštamo da znanost još nije do kraja prodrla u sve silnice koje drže ovakvu konstelaciju nebeskih tijela. Inače, prema dosad znanim zakonima fizike, njen pozitivni   pol trebao bi se nalijepiti  na  sunčev negativni magnetski pol, ili obrnuto, što znači da bi uvijek bila u odnosu na Sunce u istom položaju, ne bi imala rotaciju oko svoje osi i ne bi imala periodični nagib svoje osi. To nedvojbeno znači da na njoj ne bi bilo, niti bi moglo biti uvjeta za bilo kakav oblik  života.  I to definitivno!

Sunčani magnetni polovi, u odnosu na zemljine magnetne polove, nisu postavljeni ni paralelno niti pravocrtno, već u križ (za vrijeme ekvinocija), a inače, u solisticiju sunčev magnetizam  usmjeren je jednim svojim polom pod različitim “oštrim” kutovima (ovisno o vrtnji planeta oko svoje osi) prema središtu zemljinih magnetskih polova, a tek jednog momenta u tijeku dvadeset i četiri sata pod pravim kutom, u obliku velikog latiničnog položenog slova “T”). Kad bi sunčev magnetizam i zemljin magnetizam međusobno djelovali pravocrtno – zemljin plus magnetski pol, nalijepio bi se na sunčev minus magnetski  pol,  ili obrnuto – tada ne bi bilo ni vrtnje Zemlje oko svoje osi, niti njene ovalne putanje oko Sunca, a na jednom njenom polarnom kraju stalno bi vladao vrući, a na drugom,  hladni pakao. To isto ne bi bilo moguće kad bi zemljini magnetski polovi stajali paralelno sa sunčevim magnetskim polovima. Tada  bi se Zemlja sa svojom osi nagnula prema jednom polu, i u takvom položaju trajno bi ostala. Ali to nije tako zahvaljujući nekom drugom čimbeniku. O tome u Knjizi života ništa ne piše, pa nam i dalje ostaje kao misterij.

Kao što znate, Zemlja  se vrti i oko svoje osi, pa imamo i noć i dan, to je  posebno dobro. Što mislite, zašto se Zemlja vrti oko svoje osi? To sigurno  ne čini sama od sebe, niti joj tu vrtnju podržava sâmo Sunce. Sunce joj samostalno drži orbitu, ali joj samostalno ne podržava vrtnju oko svoje osi. A ta vrtnja je rezultat konstelacije međusobnog interaktivnog djelovanja brojnih faktora kao što su: sunčev magnetizam i magnetizam zvjezdanih magnetskih polova, zemljin magnetizam, njegova inklinacija od osi vrtnje, te konstanta  nagnutosti same osi zemljine vrtnje. Kad ne bi bilo samo jednog od tih faktora, ne bi moglo biti ni vrtnje Zemlje oko njene osi. Tajna njene vrtnje oko svoje osi nalazi se u “Andrejinom križu” u dva ukrižena pravca; jedan je os njene vrtnje, a drugi je stup njenog zemljinog magnetizma. Inače, Zemlja se vrti oko svoje osi vrlo laganom i sporom vrtnjom, treba joj puna dvadeset i četiri  sata da načini krug od tristo i šesdeset stupnjeva oko svoje osi. To je najbolji dokaz da njenu vrtnju podržava magnetizam, koji je u svemirskim razmjerima izrazito slab, čak uz činjenicu da planet u svojoj rotaciji nema niti najmanjeg otpora. Možemo slobodno kazati da položaj naše planete, u kojem se konstantno nalazi već stotinama milijuna godina - njena eliptična putanja i njena vrtnja oko svoje osi s nagibima prema Suncu – čini u tehničkom, u fizikalnom  pa i svakom drugom pogledu -  najveći mogući izum. Doista kolosalan.

Starac reče – Probat ću vam predočiti kako dolazi do vrtnje planete uslijed interaktivnog djelovanja tih navedenih čimbenika. Pođimo od položaja Zemlje kad se u svojoj rotaciji nalazi u momentu kritične točke, to jest kad je tu točku zbog sile inercije mase, upravo prebacila. Tada istoimeni magnetski polovi sunčevog i zemljinog magnetizma  s jedne strane, snažno se odbijaju, a suprotni polovi zemljinog i zvjezdanog magnetizma  s druge strane, snažno se privlače. I po svim zakonima fizike nakon sto i osamdeset stupnjeva hoda, tu bi rotacija trebala stati, jer bi se raznoimeni polovi nalijepili jedni na druge. Bilo bi logično da se ponaša kao magnetna igla. Međutim, što se događa? Obzirom da se planet vrti oko svoje osi koja je nagnuta pod određenim kutom inklinacije zemljinog magnetizma, u momentu gdje bi sve trebalo stati, gubi se bilo kakav utjecaj “statora” tj. sunčanog magnetizma  i zvjezdanih magnetskih polova na -  zemljin magnetizam. Iz jednostavnog razloga što tog momenta zbog inklinacije od osi vrtnje, zemljin magnetizam zauzima neutralnu poziciju u odnosu na sunčev i magnetizam zvjezdanih polova. On dolazi u okomitu poziciju u odnosu na njih, gdje više nije moguća vrtnja. Zemljin magnetizam u tom momentu gubi svaku “polugu” za koju ga se može povući ili gurnuti tj. nema istureno krilo. Tamo gdje je  trebala biti dočekana s najvećim otporom, vrtnja planete  došla je u poziciju da jednog momenta  nema niti najmanjeg otpora. 

Zbog zadobivene sile inercije velike  mase, nastavlja se i dalje kretanje planeta u pravcu otpočete vrtnje, a otpor  polako postaje sve jači i jači, ali ne do te mjere da je spriječi da prebaci kritičnu točku, iza koje ga dočekuju s novim dodatnim porivom - istoimeni da odbijaju, i raznoimeni magnetski polovi, da privlače sve isturenije polove zemljinog magnetizma. Ovdje treba posebno naglasiti, da, i inače, planeta u svojoj rotaciji nema nikakvog dodatnog otpora, jer se sva  nalazi u zrakopraznom prostoru.

A onda Starac reče – Još slikovitije to se može predočiti tako, da zamislimo kako oko jedne osovine zavrtimo neko viseće tijelo koje svojom vrtnjom slama otpor sile teže. 

Dokle god je jača kinetička energija koju smo u njegovu vrtnju uložili, ona će prebacivati kritičnu točku. A sada zamislite, da na jednom dijelu svog uspona to rotirajuće tijelo nema nikakvog otpora. To je slučaj u vrtnji naše planete. Izgleda da se ovdje, ako se ne varamo, radi o potpunoj perpetualizaciji, pod pretpostavkom, da na njenu vrtnju ne djeluje još neki, nama nepoznati čimbenik. Pa čak i onda! Možda bi se to dalo i eksperimentalno dokazati u dobrim laboratorijskim uvjetima. Doista! 

Opet će Starac -Vidite, sve su to bili i jesu preduvjeti da bi  na Zemlji započeo i održao se život. To jesu preduvjeti, ali ne i svi uvjeti, jer su trebali postojati i brojni, brojni drugi faktori na samoj planeti, kao uvjeti bez kojih ne bi moglo biti života. Ti uvjeti su mnogobrojni, više ih ima nego što i mislimo. Svakako imamo sreću da je konstelacija svih tih uvjeta i preduvjeta vrlo umjerena i da nema nekog faktora koji bi djelovao previše žestoko ili previše blago i sve onemogućio. Počesto me zbunjuje činjenica da je planeta Zemlja postavljena upravo na idealnu udaljenost od Sunca. Nadajmo se da će to tako biti i u dalekoj budućnosti. Svatko živi u svome vremenu, nadajmo se da neće biti poremećaja njene orbite, da će i budući naraštaji i stotinama tisuća godina poslije nas moći isto tako na njoj živjeti.

Tome su zaslužni ponajprije  -  i veliki, gigantski i nevidljivi zvjezdani magnetski polovi. Ti  polovi zatvaraju osnovnu strukturnu svemirsku ćeliju. Sve ono što se nalazi između dva gigantska zvjezdana magnetska pola čini tu – osnovnu strukturnu ćeliju svemira, a to su brojne galaksije. Zašto je to tako? U načelu, sva zviježđa između plusa i minusa zvjezdanih magnetskih polova - poredana su tako da je njihov magnetizam plus okrenut prema zvjezdanom minusu, a njihov minus prema zvjezdanom plusu. (Ali to nije slučaj s našim planetom!?) Istina, to može zbuniti i najveće znanstvenike, ali to je jedini način kako ta silna zviježđa održati na okupu. Oba ih zvjezdana pola  (i plus i minus) k sebi privlače, k sebi potežu svaki na svoju stranu istom snagom i drže ih raspoređene negdje između. I tako to zviježđe, poput dva psa tornjaka, drže u okupljenom stadu.  Kad sva ta zviježđa između plusa i minusa  zvjezdanih magnetskih polova ne bi prema njima bila okrenuta - plus prema minusu - minus prema plusu, i da ih ne drže  “nategnuto” -  došlo bi do polarizacije tijela koja bi zvjezdani magnetski polovi povukli svaki prema sebi. Došlo bi i do rastočenja samog zvjezdanog magnetizma. Bila      bi razbijena osnovna strukturna ćelija svemira što bi izazvalo kaos, i s vremenom Svemir bi se morao nekako drugačije presložiti.

Ali taj zvjezdani magnetizam drži ga čvrsto  upravo zahvaljujući činjenici “kontra” djelovanja polova, čime je u svemiru  gotovo za vječnost uspostavljen stabilan poredak. I kad, (i ako) to sve putuje kroz prostor, sve putuje u paketu skupa sa zvjezdanim polovima. Starac to reče i samo se nakloni u znak pozdrava.

Vjerojatno mnogi u publici nisu baš sve ni razumjeli. Starac je to znao, ali nikako nije mogao izbjeći temu o našem planetu, kao podlogu za izlaganje o nastanku i trajanju života na njemu. Kao što ne bi mogao govoriti o sijanju nekih usjeva, a da pri tome ne spomene i njivu na koju će se ti usjevi posijati. Starac je vodio računa o tome da je u slušateljstvu bilo i vrlo učenih ljudi, koji su zasigurno razumjeli što je govorio, a među njima je bilo i onih koji su zapisivali svaku njegovu izgovorenu riječ.           

            * * *
---------------------------

Autor teksta, Mile Prpa. 
Odlomak iz romana KNJIGA ŽIVOTA , napisan tijekom mjeseca prosinca 2004.g - i siječnja 2005. g. 

PISMO TRIDESETDRUGO PREUZVIŠENOM TEOFILU

Preuzvišeni!

1. Kažu da Zemlja nije naša, našeg domstva.

      već pripada i - generacijana svima.

      Posudili je od budućeg nam potomstva

-         i zdravu, čistu dužni smo je predati njima.

            Razborom nekim ta misao mi cvjeta.

            Zemlja je luka vječnog nam staja.

            Bila nekad i Tvoja, za Tvojih ljeta.

            Danas pripada nama puninom sjaja.

            Danas nama, a sutra ljudima drugim.

            Bićima što budućnosti život će ih tkati,

            plovom svojim, plovom življenja dugim.

            Svima se mora ta životna luka dati.

            Luka životnog staja, kopno za duše.

            Kopno za tkanje ljepotama i čari.

            Rascvatom posvud – čarno, tiho, gluše.

            Rascvatom posvud što život ga dari.

2. Što bi kazati, o nama mogli reći,

      oni iza nas, što još nerođeni brode.

      -Sebični bili, sve sebi htjeli steći,

      Ni čiste nam nisu ostavili vode.

      Ni čiste vode, ni morskog sjaja plava,

      ni zraka čista, ni blagost Sunca što zrači.

      Kakav to nakot, luda im ta glava-

      što sudbinski potez i za nas vlači.

      Ah, što bi kazali, tek nemoćno se gleda.

      Vrli, nemočno se gleda i nemoćno prati.

      Učiniti tu se previše ne da –

      da  neuk učenog, a nepošten poštenog shvati.

      Učiniti se ne da, već riječima samo –

      lakše mi biva kad se o tome zbori.

      I riječ ova u tom mozaiku tamo –

      još kamenčić je jedan što tim plamom gori.

  3. Zemlja nije naša – jedan mudar kaza.

      Mi smo njeni, nad nama vlast je.

Vlast nad nama – vlast bez sraza.

Živjeti na njoj, bar za mene – čast je!

Čast je, a časnošću kojom častimo mi je ?

Kad bi mogla plakala bi samo tugom.

Lice joj sve grđe, kao da ga ne mije.

Na mjestima mnogim naružena rugom.

Rugom ljudskim, ne prirode joj čedne.

Življenja rugom, bolesti joj se tkaju.

Spoznaje, da lice te majke nam jedne,

pati tugom, to tek poneki jedva da i znaju.

Sve bore, lice joj i prima i zbraja.

Na sebi, sve naše čine ona skuplja.

Luka nam ona do posljednjeg staja.

Mi djeca njena, tek razbora tuplja.

                          Preuzvišeni, pozdrave moje primi !

                          - i jedna duša cvjetnim mirisima

                          pozdrave Ti šalje!

Autor,  Mile Prpa, a, navedeni prilog je  odlomak iz filozofskog djela  - FILOZOFIJA ČOVJEKA

 (Kroz pisma Preuzvišenom Teofilu - dvije tisuće godina poslije). 

Osvrt na protekle 2000 godina civilizacije. 

 Izdanje IVIDOR 2000 g.
-------------------------------------

Planet Zemlja

O prelijepa Zemljo, ljepotom odjevena,
Ti, planeto naša plavih oceana.
Kapicama bijelim pôlima pokrivena,
O predraga Zemljo – životom razigrana.

I pustinje tvoje i doline ravne
I visoka gorja i morske sprudi.
I stepe široke, rascvale, travne
- ti Zemljo bića, bilja i ljudi!

Nek ti rijeke teku vodama bistre,
široka ti polja svud ljepotom cvala.
Nek oluje ziblju valove ti čiste,
Svakom živom stvoru da bi radost dala!

Plovi, nebom plovi, Zemljo naša draga,
Neka Mjesec vječno kraj tebe brodi!
Planeto naša, najvećeg nam blaga,
Nek ti svako biće živi – u slobodi!

Mile Prpa

(Pjesma br. 503 od ukupno 505 iz neobjavljene
knjige - MP Philosophia naturalis)

VJEROVALI ILI NE, ALI I RIJEČI LIJEČE

Zloćudni  tumor dojke najčešći je zloćudni tumor kod žena, a u Hrvatskoj svaka 11. žena oboli od te vrste raka.

Promjene koje donosi ta bolesti često su teške za podnijeti te je pacijenticama potrebna potpora rodbine i prijatelja, ali i stručnjaka te osoba koje su se i same borile protiv raka dojke.

Udruga “SVE za NJU!” (http://svezanju.hr) uskoro će u Zagrebu otvoriti Centar za pružanje psihološke pomoći ženama oboljelima od raka. Cilj je Udruge u okviru takvog Centra organizirati pružanje sustavne psihološke pomoći, kao oblik potpore ženama od časa dijagnoze, tijekom liječenja, kao i u fazi rehabilitacije, a posebno treba dati jaku psihološku potporu ženama s višestrukim recidivom bolesti, koje se ponekad liječe i više od 10 godina. U tom smislu Udruga će nastojati da taj Centar zaživi kao jaki psihoonkološki Centar specijaliziran za davanje informacijske, psihološke i logističke pomoći ženama oboljelima od raka i dojke, ali i drugih oblika, kao i njihovim obiteljima. Kolika je važnost tog Centra dovoljno govori činjenica da trećina pacijentica nakon kliničkog liječenja zapada u teži oblik depresije ili anksioznih poremećaja, a čak i do godinu dana nakon liječenja takve poremećaje ima svaka žena koja je bila na operaciji.

Svrha uspostavljanja Centra je da žene dok se liječe, ali i kasnije na jednom mjestu mogu pronaći savjete i podršku kako stručnjaka psihologa tako i pacijentica koje su i same liječene od raka. Program Centra odvijat će se u obliku grupnih terapijskih radionica, a po potrebi i individualnih savjetovanja pacijentica u dogovoru sa stručnjacima psihijatrima i psiholozima.

Obzirom da Centar treba u cijelosti urediti, udruga “SVE za NJU!” (http://svezanju.hr) pokrenula je akciju „I riječi liječe“ koja ima za cilj prikupljanje novca za obnovu Centra. 

Taj projekt podržale su brojne tvrtke i individualci svojim doprinosom, a glavni partner je Zagrebačka banka, koja je svoju ovogodišnju „Donaciju godine“ usmjerila upravo toj akciji dajući 300.000 kuna. Dodatno, građani mogu podržati akciju uplatama na žiro-račun u Zagrebačkoj banci 2360000-1102016768 koji je oslobođen naknada ili donirati putem telefonskog broja 060 9008 (cijena poziva je 5 kuna plus PDV).

http://svezanju.hr

PRVO SVEĆENIČKO HODOČAŠĆE U STEPINČEVU KATEDRALU!

Iako nitko nije spominjao, prvo svećeničko hodočašće upriličeno je upravo na rođendan, onoga koji je najviše javno propovijedao o Stepincu, kada je to bilo itekako režimski zabranjeno, a to je bio kardinal Franjo Kuharić, kojega je naslijedio nadbiskup, kardinal Josip Bozanić. Petnaestoga travnja, ove godine, bilo je veličanstveno, svećeničko prvo hrvatsko hodočašće u ovu Katedralu.

Ispunjavaju se davne želje mnogih hrvatskih vjernika, koji smo predlagali kardinalu Franji Kuhariću, da se Zagrebačka Stepinčeva katedrala proglasi hrvatskom Zavjetnom crkvom, jer se radi o jednome najsvetijemu mjestu svih Hrvata, domovine i cijeloga svijeta. Predlagali smo i predlažemo i dalje da se proglasi jednom crkvenom Bulom Stepinčeva zagrebačka katedrala Zavjetnom crkvom svih Hrvata, ma gdje bili. 


Također bi dobro bilo da se to očituje i vidnim znakovljem, tako što bi se našao prostor, pri ovoj katedrali za mozaike iz svih hrvatskih crkava, kapela i svetišta domovine i cijeloga svijeta, koji bi to i vizualno svjedočili. Ako nema prikladnog prostora u katedrali onda ga ima do ove katedrale, ljepotice Lijepe naše na prostoru kaptolskoga zida ispred katedrale, do same barikadne tvrđave, na kojemu se zidu sada nalazi stari katedralni sat. U podnožju toga zida mogao bi se izgraditi prostor za cvijeće ili svijeće. A ispred toga prostora trebao bi se podići spomenik u prirodnoj veličini Pape Ivana Pavla Drugoga gdje je pri prvom posjetu Zagrebu i Hrvatskoj pozdravio mnoštvo Hrvata sa: Hvaljen Isus i Marija! 


Ovo prvo veliko hodočašće hrvatskih svećenika 15. travnja, ove 2010. godine je veliki veličanstveni početak za proglašenje Stepinčeve katedrale Zavjetnom crkvom svih Hrvata domovine i svijeta. Neka se to jednom ostvari uz pomoć Božju! Nadamo se i vjerujemo da će naš Blaženik uskoro postati i svecem Katoličke Crkve, to jest da će biti kanoniziran. 


Radujemo se tome danu proglašenja jednoga od najvećih i najsvetijih sinova hrvatskoga naroda. 


Molimo se svi! I tada će biti potpunog smisla da se Svetoga Alojzija Stepinca proglasi svetim zaštitnikom svih Hrvata i suzaštitnikom Svetome Josipu - Domovine Hrvatske. 


Pored blaženoga Alojzija Stepinca, u ovoj Stepinčevoj katedrali, počivaju hrvatski crkveni i narodni velikani i mučenici s Petrom Zrinskim, Krstom Frankopanom, Eugenom Kvaternikom, kardinalima: Šeperom i Kuharićem te ostalima, koji čekaju Kristov dolazak i uskrsnuće u ovoj Katedrali.

Mate Ćavar, http://www.viktimologija.hr
___________
Nadbiskup Stepinac je , 7. srpnja 1935. u svojoj zavjetnoj propovijedi izrekao zavjet Majci Božjoj:


“Obećajemo da ćemo Ti ostati vjerni


i iskreni štovatelji.

Vjerni dok budu žuborili potočići naši,

šumile rijeke naše,

dok se bude pjenilo sinje more naše.

Vjerni dok se budu zelenile livade naše,

dok su budu zlatile njive naše,

dok se budu sjenile tamne šume naše,

dok bude mirisalo cvijeće domovine naše!”

______________

Molitva u čast blaženog Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika


"Gospodine, Bože naš,
Ti si blaženom Alojziju Stepincu dao milost čvrsto vjerovati u Isusa Krista i spremnost trpjeti za njega sve do mučeničke smrti.

Pomozi nam slijediti njegov primjer i njegov nauk da bismo ljubili Krista kako ga je on ljubio i služiti Crkvi kako joj je on služio sve do darivanja vlastitog života za nju.

Njegova živa vjera u Isusa Krista i postojana ljubav prema Crkvi neka nas učvrste u borbama života na putu vječnoga spasenja.

(Po njegovom zagovoru udijeli mi milost...)

Po Kristu Gospodinu našem.
Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu."

SJEĆANJE NA NEDUŽNO STRADALE ŽRTVE U LOGORU JASENOVAC

Ne ponovilo se zlo ikome i nikada više  !

Danas molim za mrtve

Danas molim da mrtvi budu tiho,

mirno nek leže pod humcima svojim.

Danas za njih ja sam misleći stihom,

i snom živih u molitvama mojim.

S vama, dragi mrtvi, s one strane

spokoj sada neka sa svima vlada.

Mirne vam  duše ko bez vjetra grane

- u tišini tihoj tek da smiraj sklada.

Nek nam mrtvi budu tiho, molim,

i danas od živih nitko da ne mrije.

Žal za vama u strofama ja bolim

za spokoj vam duša srce bije.

I mi živi ovdje, koračamo sneni

- u mislima ćuteći i vaše sjeni.

Mile Prpa

-------------------------------

Svi nedužno stradali nek' počivaju u miru Božjem !

DAN PLANETA ZEMLJE

Zastava Zemlje


Dan planeta Zemlje (Earth Day ) obilježava se 22.travnja u više od 150 zemalja svijeta.

Na konferenciji UNESCO-a 1969. godine John McConnell je prvi put predstavio ideju obilježavanja Dana Zemlje i iste godine je dizajnirana Zastava Zemlje, a sam naziv Earth day prvi put upotrijebio je 21. ožujka gradonačelnik San Franciscoa Joseph Alioto 1969. g., u proglasu kojim je odlučeno da se u gradu i na područja San Francisca proslavi kao Dan planeta Zemlje.

U Hrvatskoj se Dan planeta Zemlje organizirano obilježava od 1990. godine.

Dan planeta Zemlje službeno se obilježava od 1992. godine kada je tijekom Konferencije UN-a o okolišu i razvoju u Rio de Janeirou na kojoj je sudjelovao velik broj predstavnika vlada i nevladinih udruga usklađen dalekosežni program za promicanje održivog razvoja.

http://hr.wikipedia.org

___________________
                                 PLANET ZEMLJA

                                    503.

O prelijepa Zemljo, ljepotom odjevena, ti, planeto naša plavih oceana. Kapicama bijelim pôlima prekrivena, o predraga Zemljo - životom razigrana!

I pustinje tvoje i doline ravne i visoka gorja i morske sprudi i stepe široke, rascvale, travne - ti Zemljo bića, bilja i Zemljo ljudi!

Nek ti rijeke teku vodama bistre, široka ti polja svud ljepotom cvala! Nek oluje ziblju valove ti čiste, svakom živom stvoru da bi radost dala!

Plovi, nebom plovi, Zemljo naša draga, neka  Mjesec vječno kraj tebe brodi! Planeto naša, najvećeg nam blaga, nek ti svako biće živi – u slobodi!

Autor stihova Mile Prpa, pjesma br. 503 od ukupno 505 iz 
neobjavljene knjige -    Philosophia naturalis
--------------------------

GOVOR POGLAVICE seatLE    Veliki Bijeli Poglavica iz Washingtona nam šalje vijest da želi kupiti našu zemlju. Veliki Bijeli Poglavica nam takodjer šalje svoje riječi prijateljstva i dobre volje. To je jako ljubazno od njega, jer njemu naše prijateljstvo nije potrebno. Razmislit ćemo o njegovoj ponudi, jer znamo da ako ne prodamo, možda će bijeli čovjek  doći sa puškama i uzeti nam našu zemlju. Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete od nas kupiti? Mi ćemo donijeti svoju odluku. Što Poglavica Seattle kaže, u to se Veliki Poglavica u Washingtonu može pouzdati.  Tako sigurno kao što se naša bijela braća  uzdaju u povratak godišnjih doba.  Moje riječi su kao zvijezde, one  nikada ne zalaze. Svaki dio ove zemlje je mom narodu svet. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac, sveti su u pamćenju i iskustvu moga naroda. Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjećanje na crvenoga čovjeka.  Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju  svoga rođenja kada krenu u šetnju među  zvijezdama.  Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju  ovu lijepu zemlju jer je ona majka  crvenog čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas.  Mirisavo cvijeće naše su sestre, jelen,  konj, veliki orao,svi oni su naša braća.  Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina  tijela ponija i čovjek -  svi pripadaju istoj obitelji. Kad Veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto tako da ćemo mi sami moći živjeti udobno. On će nam biti otac i mi ćemo biti njegova djeca. Dali je to moguće? Bog voli vaš narod i napustio je svoju crvenu djecu. On šalje velike mašine koje pomažu bijelom čovijeku pri radu i izgradnji velikih sela. On osnažuje vaš narod iz dana u dan. Uskoro ćete preplaviti zemlju kao rijeka koja strmoglavo juri u ponor, nakon iznenadne kiše. Moj narod je kao presahnula rijeka, kojoj nema povratka. Mi smo različite rase. Naša djeca se ne igraju zajedno.  Naši starci ne pričaju iste priče.  Bog je vama naklonjen, a mi smo siročad. Mi ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti tako lako. Jer ova zemlja je nama sveta.Ove šume su naša radost.  Ne znam, vaš način je drugačiji od našeg. Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate se sjetiti da je to sveto i morate učiti vašu djecu da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča događaje i sjećanja moga naroda. Žubor vode glas je oca, moga oca. Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue  i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate se  sjetiti i učiti vašu djecu da su rijeke  naša braća, i vaša, i morate od sada dati  rijekama dobrotu kakvu biste pružili  svakome bratu. Crveni čovjek se oduvijek povlačio pred prodiranjem bijelog čovjeka, kao jutarnja maglica u brdima pred izlaskom jutarnjeg sunca. Ali pepeo naših očeva nam je svet. Njihovi grobovi su posvećena zemlja,  kao što su i ova brda, planine, ovaj dio  zemlje je nama svet. Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i drugi, jer on je stranac koji dođe noću i  uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije  njegov brat nego njegov neprijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja  grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju  od svoje djece i ne brine se.  Grobovi njegovih  otaca i zemlja što mu  djecu rađa zaboravljeni su. Odnosi se prema  majci- zemlji i prema bratu - nebu kao prema  stvarima koje se mogu kupiti, opljačkati,  prodati kao stado ovaca ili sjajan nakit.  Njegova nezasitnost će zemlju prožderati i ostaviti iza sebe ništa doli pustoš samu. Ne znam. Naš način je drugačiji od vašeg. Izgled vaših gradova bode oči crvenog čovjeka. A možda je to zato jer je crveni čovjek divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta gdje se može čuti otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilaca kukaca. A možda je to zato jer sam divljak i ne razumijem. Buka jedino djeluje kao uvreda za naše uši. I što vrijedi život ako čovjek ne može čuti usamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovjek i ne razumijem.  Indijanac više voli blagi zvuk vjetra koji  se poigrava površinom močvare kao i sam  miris vjetra očišćen popodnevnom kišom ili  namirisan borovinom. Zrak je skupocjen za  crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednaki  dah -životinja, drvo, čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak  koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana,  on je otupio na smrad. Ali ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh sa cjelokupnim životom koji podržava. Vjetar što je mojem djedu dao prvi dah također će prihvatiti i njegov posljednji uzdah. I vjetar mora udahnuti svoj životni  duh našoj djeci. I ako vam prodamo našu zemlju morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto gdje će i bijeli čovjek moći doći da okusi vjetar koji  je zaslađen mirisom poljskog cvijeća. Razmotrit ćemo vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odlučimo prihvatiti vašu ponudu, postavit ću jedan uvjet.  Bijeli čovjek se mora odnositi prema  životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći. Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način. Vidio sam tisuće raspadajućih  bizona u preriji što ih je ostavio bijeli  čovjek ustrijelivši ih iz prolazećeg vlaka.  Ja sam divljak i ne razumijem kako  željezni konj može biti važniji nego  bizon  kojeg mi ubijamo samo za preživljavanje? Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje nestanu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha.  Što god se desilo životinjama ubrzo će  se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane. Što zadesi Majku Zemlju, uskoro će zadesiti njene sinove. Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo naših djedova.  Da bi oni poštovali zemlju, recite vašoj  djeci da je zemlja ispunjena dušama  naših predaka. Učite vašu djecu kao što mi učimo svoju: Da je zemlja naša Majka. Što god snađe nju snaći će i sinove Zemlje. Kada čovjek pljuje na zemlju, pljuje na samoga sebe. Jer mi znamo: Zemlja ne  pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji.  To mi znamo. Sve stvari su povezane kao krv koja  ujedinjuje obitelj. Sve stvari su povezane. Što god zadesi zemlju, snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tka tkivo života; on je samo jedna nit istoga. Što god činili tkanju činite sami sebi. Ne, dan i noć ne mogu živjeti zajedno. Naši mrtvi dalje žive u slatkim rijekama zemlje, vraćajući se ponovno sa tihim povratkom proljeća. I njihova je duša ta  koja u vjetru uzbrkuje površinu jezera. Razmotrit ćemo vašu ponudu da kupite  našu zemlju. Ali moj narod se pita, što želi bijeli čovjek? Kako se može kupiti nebo ili toplina zemlje, ili brzinu antilope? Kako vam mi možemo prodati te stvari a vi ih kupiti? Zar možete činiti što vas je volja sa zemljom samo zato što je crveni čovijek potpisao  komad papira i predao bijelom čovjeku? Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bljeskanje vode, kako vi onda možete to kupiti od nas?  Dali ćete moći ponovno kupiti bizona,  nakon što je i posljednji ubijen? Razmotrit ćemo vašu ponudu da kupite našu zemlju. Mi znamo da ako vam ne prodamo našu zemlju da će bijeli čovjek vjerovatno doći i uzeti nam našu zemlju. Ali mi smo divljaci. Bijeli čovijek, privremeno u posjedu moći, vjeruje da je on već Bog- kojemu zemlja pripada. Kako može čovjek posjedovati svoju Majku? Razmotrit ćemo vašu ponudu da kupite našu zemlju. Dan i noć ne mogu zajedno živjeti- razmotrit ćemo vašu ponudu da se preselimo u rezervat. Živjet ćemo postrance, u miru. Nije važno  gdje ćemo provesti svoje zadnje dane. Naša djeca vidjela su svoje očeve pobjeđene  i ponižene. Naši ratnici bijahu posramljeni. Nakon poraza, svoje dane provode u izjedanju  slatkih jela i ispijanju jakih napitaka. Nevažno je gdje ćemo provesti svoje zadnje dane. Nije ih više mnogo. Nekoliko sati, nekoliko zima? I niti jedno dijete nekoć velikih plemena, koja su ovdje živjela, i  sada u malim grupama kroz zemlju lutaju,  neće više preživjeti, da oplakuje grobove  nekoć tako velikog naroda, koji bijaše tako  snažan i pun nade, kao sada vaš. Ali zašto da tugujem nad propašću svojeg naroda?  Narodi se sastoje od ljudi- ničeg više.  A ljudi dolaze i odlaze kao valovi mora. Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šeta s  njime kao prijatelj s prijateljem, ne može  izbjeći zajedničku sudbinu. Možda smo ipak braća. Vidjet ćemo. Jednu stvar znamo, koju će bijeli čovjek  možda jednog dana otkriti - Naš Bog je  isti Bog. Vi sada možda mislite da ga posjedujete, kao što smatrate da imate pravo posjedovati našu zemlju, ali nemožete. On je Bog čovjeka- podjednako za crvenog čovjeka kao i za bijelog. Ova zemlja mu je dragocjena. Nju povrijediti znači njega prezirati. I bijelici će jednog dana nestati, možda brže nego neka druga plemena. Nastavite prljati vaše postelje, i jedne noći ugušit ćete se u vlastitom smeću. Ali u vašoj propasti svijetlit ćete sjajno, potpaljeni  snagom Boga koji vas je donio na tu zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad  njome kao i nad crvenim čovjekom. Sudbina je misterija za nas. Kada svi bizoni budu zaklani, Svi divlji konji pripitomljeni, Tajni kutci šume postanu teški,  zbog mirisa mnogih ljudi,Pogled zrelih  brežuljaka zamrljan brbljajućim žicama....   Gdje je žbunje? Nestalo je. Gdje je orao?  Nestao je. I što znači reći zbogom brzom poniju i lovu: To je kraj življenja i početak borbe za preživljavanje. Bog vam je dao vlast nad životinjama, šumama i crvenim čovjekom iz nekog  razloga. Ali taj razlog je nama nepoznanica. Možda bismo mogli shvatiti kada bismo  znali snove bijelog čovjeka, njegova  nadanja,  koja u dugim zimskim noćima  podastrije svojoj djeci. Koje vizije u  njihove predodžbe utiskuje, tako da za  novim jutrom čeznu. Ali mi smo divljaci, snovi bijelog čovjeka su nam skriveni. I zato što su nam skriveni, poći ćemo svojim putem. Jer iznad svega poštujemo pravo svakog čovjeka da živi onako kako on sam želi. Bez obzira koliko različit od svoje braće bio. Nije mnogo što nas povezuje. Razmotrit ćemo vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako pristanemo, onda samo zato da  osiguramo rezervat koji ste nam obećali.  Tamo ćemo možda provesti svoje zadnje  dane na naš način. Kada i posljednji crveni čovjek sa ove zemlje nestane, i njegovo sjećanje kao sjena oblaka  nad prerijom postane, i tada će duh mojih  otaca još živjeti u ovim obalama i šumama.  Jer on voli ovu zemlju, kao što novorođenče  voli otkucaj svoje majke. Ako vam prodamo našu zemlju, volite je kao što ju mi volimo. Brinite se kao što se mi brinemo. Zadržite sjećanje na nju, kakva je bila u trenutku kada ste je uzeli. Sa svom svojom snagom, svojim srcem,  vašim duhom, održite je za vašu djecu.  I volite je kaošto Bog voli sve nas. Jer jedno znamo- vaš Bog i naš Bog  je jedan te isti. Ova zemlja mu je sveta. Čak ni bijeli čovjek ne može izbjeći zajedničku sudbinu.   Možda smo ipak braća. Vidjet ćemo.