PROLJEĆE-LJETO U MOM VRTU I

JUTARNJI CVIJET

Gle, rano, rano ujutro mi granu,
pastirica na vrata s cvijetom u ruci.
Poljski ljiljan bijeli na njenom dlanu
- ko raspeto jedro u najljepšoj luci.

Meni ga nudi, osmijeh joj na licu,
crne oči žarom uognjene prele.
Uzeh joj ruke i prinesoh ih k srcu
- uzeh ono što dati su mi htjele.

Gle, rano, rano tek zora zarudi,
jutarnji raspup cvijeta k meni stiže.
Primaknuh se snažno do njenih grudi,

ćutih joj tijelo, privinuh se bliže.
I tad oči joj žarne pune plama
- gle, zaljiljanile se vrelim suzama.

autor Mile Prpa