Posve polako,o posve polako tajna se svjetlost u meni širi. To zamrla radost otvara oči.  Ah, sunce u moje srce već viri. Ne, nije još jako. Još uvijek je mlako, i ne gleda cijelim okom,već žmiri.

 Ali polako, polako, polako gube se pred njim noćni vampiri.

Dobriša Cesarić