Glas viče: Pripravite Jahvi
put kroz pustinju.
Poravnajte u stepi
stazu Bogu našemu.
Nek se povisi svaka dolina,
nek se spusti svaka gora i brežuljak.
Što je neravno nek se poravna,
strmine nek postanu ravni,
Otkrit će se tada Slava Jahvina,
i svako će tijelo vidjeti,
jer Jahvina su usta govorila
(Iz 40, 3-5).
Evanđelje: Lk 3,1-6
Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji.
On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha, kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: "Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje."
On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha, kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: "Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje."
Glas koji viče u pustinji
Druga nedjelja došašća pred oči vjernika stavlja lik Ivana Krstitelja, Isusova preteče. Evanđelist Luka smješta ga u njegov povijesni okvir – u sasvim određeno doba povijesti, u sasvim određenu zemlju, među ljude koji su u njegovu i Isusovu životu odigrali presudne uloge. Sve su to velika imena: Tiberije Cezar, Poncije Pilat, Herod, Filip, veliki svećenici Ana i Kajfa – a u biti tako mali ljudi. Oni su u svojim vlastitim očima »silno važni«.
Misle poput mnogih današnjih moćnika da je povijest bez njih nezamisliva, da sve o njima ovisi, da je njihova prva i posljednja, da su oni akteri i režiseri povijesti. Međutim, oni ostaju samo statisti, povijest se odvija mimo njih. Bitno se zbiva u jednom zabitnom kutku Zemlje, u pustinji Palestine, gotovo neprimjetno.
Pustinja postaje mjesto rađanja nečega novoga. Iz pustinje dolazi Ivan Krstitelj, Isusov preteča. Nasuprot svim tim samouvjerenim veličinama, Luka stavlja upravo njega – po sebi beznačajno ime, neuglednu pojavu, ali u biti velikog čovjeka. On je glas koji viče u pustinji, naviješta nešto novo i iznenađujuće – i poziva na veliku promjenu.
Krsti na rijeci Jordanu u znak obraćenja i naviješta dolazak onoga koji će krstiti Duhom Svetim. Poziva na obraćenje, na promjenu života – i tvrdi: »Svako će tijelo (tj. svaki čovjek) vidjeti spasenje Božje.« On ne naviješta neki novi mesijanski nauk, nikakvo novo spasenje. On, ponavljajući riječi drevnih proroka, upozorava na Onoga koji dolazi da spasi, da otkupi svoj narod – na Isusa Krista.
Ivanova pojava plijeni, privlači mase, on sam, čitav njegov život jedno je veliko svjedočanstvo i poziv na obraćenje. I to ne samo riječima, nego i primjerom. Pokrenuo je mase jer je bio svjedokom, jer je životom pokazivao ono što je propovijedao. On poziva: »Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze.« On je čovjek odluke i poziva na odluku, na akciju, na mijenjanje naše nutarnje geografije: poravnati putove svoje duše za Gospodnji dolazak, srušiti bregove oholosti, tvrdoće, mržnje i nepravde, a ispunjati doline malodušja, nebrige za druge, nezahvalnosti, nepoštivanja.
I upravo je to temeljna poruka čitavoga došašća. Postoji, naime, opasnost da čovjek došašće upropasti, da ga učini nečim što niti kome koristi niti kome šteti. Vrijeme je to, prilika za novi početak, trenutak koji se ne smije propustiti, a poruka mu je: Započni živjeti kao da si nanovo rođen, kao da si iznova došao na ovaj svijet. Sada je vrijeme i trenutak za novi početak. Pavao apostol poziva nas da rastemo u sve većoj ljubavi, međusobnom razumijevanju, solidarnosti i poštivanju. To je put koji vodi k spasenju – na koje smo pozvani.
Josip Koprek
Poslan bi anđel Gabrijel
od Boga u grad Nazaret
k jednoj poniznoj Djevici,
i k pravoj Božjoj službenici.
Kad Mariji on doteče,
ponizno joj joj ovo reče:
"Oj, zdravo puna milosti,
Djevice, kruno svetosti.
Veselje sad će početi,
sina ćeš Božjeg začeti,
Bog Duh ce Sveti s tobom bit
i ove riječi ispunit.
Sina ćeš ti porodit,
Isus će se nazivati,
a plod tvoj bit ce Božji Sin
i pravi Bog i Gospodin."
Misle poput mnogih današnjih moćnika da je povijest bez njih nezamisliva, da sve o njima ovisi, da je njihova prva i posljednja, da su oni akteri i režiseri povijesti. Međutim, oni ostaju samo statisti, povijest se odvija mimo njih. Bitno se zbiva u jednom zabitnom kutku Zemlje, u pustinji Palestine, gotovo neprimjetno.
Pustinja postaje mjesto rađanja nečega novoga. Iz pustinje dolazi Ivan Krstitelj, Isusov preteča. Nasuprot svim tim samouvjerenim veličinama, Luka stavlja upravo njega – po sebi beznačajno ime, neuglednu pojavu, ali u biti velikog čovjeka. On je glas koji viče u pustinji, naviješta nešto novo i iznenađujuće – i poziva na veliku promjenu.
Krsti na rijeci Jordanu u znak obraćenja i naviješta dolazak onoga koji će krstiti Duhom Svetim. Poziva na obraćenje, na promjenu života – i tvrdi: »Svako će tijelo (tj. svaki čovjek) vidjeti spasenje Božje.« On ne naviješta neki novi mesijanski nauk, nikakvo novo spasenje. On, ponavljajući riječi drevnih proroka, upozorava na Onoga koji dolazi da spasi, da otkupi svoj narod – na Isusa Krista.
Ivanova pojava plijeni, privlači mase, on sam, čitav njegov život jedno je veliko svjedočanstvo i poziv na obraćenje. I to ne samo riječima, nego i primjerom. Pokrenuo je mase jer je bio svjedokom, jer je životom pokazivao ono što je propovijedao. On poziva: »Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze.« On je čovjek odluke i poziva na odluku, na akciju, na mijenjanje naše nutarnje geografije: poravnati putove svoje duše za Gospodnji dolazak, srušiti bregove oholosti, tvrdoće, mržnje i nepravde, a ispunjati doline malodušja, nebrige za druge, nezahvalnosti, nepoštivanja.
I upravo je to temeljna poruka čitavoga došašća. Postoji, naime, opasnost da čovjek došašće upropasti, da ga učini nečim što niti kome koristi niti kome šteti. Vrijeme je to, prilika za novi početak, trenutak koji se ne smije propustiti, a poruka mu je: Započni živjeti kao da si nanovo rođen, kao da si iznova došao na ovaj svijet. Sada je vrijeme i trenutak za novi početak. Pavao apostol poziva nas da rastemo u sve većoj ljubavi, međusobnom razumijevanju, solidarnosti i poštivanju. To je put koji vodi k spasenju – na koje smo pozvani.
Josip Koprek
POSLAN BI ANĐEL GABRIJEL
Poslan bi anđel Gabrijel
od Boga u grad Nazaret
k jednoj poniznoj Djevici,
i k pravoj Božjoj službenici.
Kad Mariji on doteče,
ponizno joj joj ovo reče:
"Oj, zdravo puna milosti,
Djevice, kruno svetosti.
Veselje sad će početi,
sina ćeš Božjeg začeti,
Bog Duh ce Sveti s tobom bit
i ove riječi ispunit.
Sina ćeš ti porodit,
Isus će se nazivati,
a plod tvoj bit ce Božji Sin
i pravi Bog i Gospodin."