Kad sretnemo nekoga
tko nam duguje zahvalnost
odmah se toga sjetimo.
A koliko smo puta sreli nekoga
kome mi dugujemo zahvalnost
a da se toga nismo sjetili.
JOHANN WOLFGANG GOETHE
___________
U
poeziji
nemojte ništa
tražiti.
Ako je nadahnuta
ona će sama vas naći.
I tad znajte,
vi niste čitatelj
već barka
na uzburkanom moru
pjesnikova
duha.
Istina, gdje je
Istina, gdje je, znam da je primam
Istina, gdje je, znam da je primam
- trudim se u srcu da mi se nastani?!
Kakav supstrat u sebi tada imam
- da od nje nešto i mene hrani.
Istina svaka, desnica mi jaka,
malj kojim dotucam oko sebe,
one što istina im - čvrsta šaka,
od udara malja svi se snebe.
I laž je oružje, ali kratka vijeka,
alatka bez držala čvrsta u ruci.
Kao na nakovnju da je udar čeka
- istina malj ti i njim laž dotuci!
Ne reci drugo od onog što bilo,
ni manje ni više neg što se zbilo!
Ne slušajte riječi
Ne slušajte riječi nerazborne koje,
već kliktaj orla, graktaj vrane!
I zvuk kojim glasaju se ptice šoj’e,
i pjev drugih – sve Bogom dane.
Kad ljudi zbore, podmuklo u njima
počesto neka primisao stâni.
U zboridbi svakoj skritosti ima,
dok čistoćom blista pjev na grani.
Zato, zvižduk kosa, rzaj konja vrana
i kreket žabe uz baru uhom beri!
Raskošja tog zvuka i tebi su dana,
um svoj i srce prema njemu smjeri!
Piješ li vodu k izvoru bliže teži,
ako joj čistoće nema, od nje bježi!
Neka ruka
Neka ruka pogladila me lasima,
prenježno pomilovala me ona.
Toplinu ćutih - blagim uzdasima
mišljah, možda to neka matrona.
Okrenuh se, ali nigdje nikog ne bi,
dah maestrala, rekoh, kosu vijori.
Ali bonaca morem - mirno sve bi,
lahora nema i ništa ga ne tvori.
Što razabrat' dalje, što bi moglo biti,
možda sanak mnome tad zapreo?
Nježnost takvu da l' se može i sniti?
Il' možda u javi spontano je htjeo?
Ne, to bila jeka, duhom je brao
- ljubavi neke što i sam je nekom dao.
Svako jutro
Ujutro prije neg sunce li grane,
Ne slušajte riječi
Ne slušajte riječi nerazborne koje,
već kliktaj orla, graktaj vrane!
I zvuk kojim glasaju se ptice šoj’e,
i pjev drugih – sve Bogom dane.
Kad ljudi zbore, podmuklo u njima
počesto neka primisao stâni.
U zboridbi svakoj skritosti ima,
dok čistoćom blista pjev na grani.
Zato, zvižduk kosa, rzaj konja vrana
i kreket žabe uz baru uhom beri!
Raskošja tog zvuka i tebi su dana,
um svoj i srce prema njemu smjeri!
Piješ li vodu k izvoru bliže teži,
ako joj čistoće nema, od nje bježi!
Neka ruka
Neka ruka pogladila me lasima,
prenježno pomilovala me ona.
Toplinu ćutih - blagim uzdasima
mišljah, možda to neka matrona.
Okrenuh se, ali nigdje nikog ne bi,
dah maestrala, rekoh, kosu vijori.
Ali bonaca morem - mirno sve bi,
lahora nema i ništa ga ne tvori.
Što razabrat' dalje, što bi moglo biti,
možda sanak mnome tad zapreo?
Nježnost takvu da l' se može i sniti?
Il' možda u javi spontano je htjeo?
Ne, to bila jeka, duhom je brao
- ljubavi neke što i sam je nekom dao.
Svako jutro
Ujutro prije neg sunce li grane,
večeri se sjeti protekle svoje!
Na što si trošio te Božje dane,
i jučer onaj - ili druge, druge koje?
Spomeni se onog što iza tebe stoji,
i ovog sada što zorom ti zori.
Da li oni bjehu i časi tvoji,
ili prazninom samo svaki zbori?
Zar ne, ljudski život poslanje ima,
koje živo biće smisleno ne tkano?
U eonu, gôdu, satu, vremenima
- baš tad i u tom času biva dano.
I svrhu svoju ne išti, ne traži
- jer istine te tek si dio, a ne laži!
Bila jedna istina
Bila jedna istina i bješe gorka!
Bila jedna istina
Bila jedna istina i bješe gorka!
Bila jedna nada i bješe ko slatka.
I poluistina - kad se govorka -
da to nije, već da bila patka.
A istina boli, i nije baš draga,
u srčiku duše zasijeca svake.
Mudrom je ona spoznajna snaga,
i izvor mu u umu silnice jake.
Ja sam Put, Istina i Život - kaza,
a istina života - patnja i boli duge.
Uspona nema, ali niti slaza
- tek nade u neke živote druge.
Put i istina što je, život što je
- razapni sebe na te čine svoje?!
Viribus unitis
Združimo snage - mi pravde žedni!
Viribus unitis
Združimo snage - mi pravde žedni!
- Svi redajmo se u postrojbe jake!
Korak do koraka koračaju jedni,
mir do mira - znak ljubavi svake.
Viribus, viribus - nek nama sklada
radost života, mi kročimo skupa!
Unitis, unitis - nek duhom vlada,
slogom i nadom nek srce zalupa.
Čast je biti robom ljubavi koje,
i ponos biti slugom Božjeg mira.
Tko u nadi živi, bere snove svoje
- on se dobrom hrani, a zlo spira.
Združimo snage, mi roblje nade,
združimo ljubav da radosti imade!
Mile Prpa