PIETA
Gledam mramor, gle ova Pieta!
Klesala te ruka čarobnjaka duha.
Vidim na tvom licu sad je sjeta,
i drhti ritam tog kamena suha,
Bol ta kreće svuda – Pieta! Pieta!
Plove te lađe i svijetom cijelim.
Ta žal od naroda do naroda cvjeta,
ponajljepšim cvijetom bijelim.
Pieta! Pieta! Zašto tako patimo,
i patnju našu skupljamo, jatimo?
Boli primamao i kad ih ne platimo,
grizemo se – ipak to kruhom vratimo.
DA DOĐE
Da dođe,
da se rodi -
jedno novo biće!
Da dođe, da nas vodi,
da nas dari -
duhom u slobodi!
Da dođe, da se rodi
novo žiće -
da bude naša žeđ,
naše piće.
Da bude samo čovjek
- a ljudima otkriće.
Da dođe,
da se rodi!
Zašto narodi
Zašto narodi u ratove hode –
zašto ljubav među njima ne vlada?
Zašto mačem jedan drugog bode,
kad bol time samo se sklada?
Zašto jedni od drugih da su jači,
zašto da svoju nameće se volju?
Tko sklon je da oko sebe tlači,
vlast svoju nudi kao uvijek bolju.
Zašto jedni samo sve sebi grabe,
zašto od sebe oni ništa ne daju?
Sredstva sva u tome se i rabe,
k mržnji bliže, ljubav im pri kraju.
Ja ne tražih ništa što drugi imade,
ali zato i obilato duha Bog mi dade!
MIR VAMA
Mir vama, ljudi, mir vama, ptice!
Mir tebi zoro, dane i noći.
Neka mirom zrači vaše lice!
Blagošću mira, snagom mu moći.
Mir vama, misli, riječi u zboru!
Mir, vojniče, tebi – mir u boju!
Mir snima da ne tkaju moru!
Mir vama, pčele, u vašem roju.
Mir tebi, vjetre, mir tebi, more!
Mir tebi, šumo, i tebi, grome!
Nek baklje mira u svijetu gore!
Mir tebi kućo, svaki dome!
Mir vama rijeke, mir u toku,
na brodu mornaru u dugom plovu!
Zov mira neka visi o boku,
mir u knjizi i u svakom slovu.
Mir vama, djeco, mir vama, ljudi!
Mir i vama bića draga mnoga!
Mir, vječni mir svemu živom budi!
Tebi, živote, mir , mir od Boga!!!
Mile Prpa