U RITMU MORA
Neobičan je, neshvatljiv ljudski život. Iz godine u godinu, iz dana u dan krećeš se između ljudi i stvari. Ima dana kad sja sunce, a ti ne znaš zašto. Zadovoljan si. Vidiš dobre, lijepe strane života. Smiješ se, zahvalan si, najradije bi skakao od veselja. Posao ti ide od ruke. Svi su ljubazni prema tebi. Ti ne znaš zašto. Možda si se dobro naspavao. Možda si našao dobra prijatelja i osjećaš se shvaćen. Misliš: Barem da ovako ostane, ovaj mir, ova duboka radost.
No, odjednom sve postane drukčije. Kao da tmurni oblaci zaklone sjajno sunce - tako tebe obuzme neka duboka žalost, neobjašnjivo. Sve ti izgleda crno. Sve ti je teško. Ti nemaš više u sebe povjerenja, i gubiš svaku odvažnost. Misliš da te više nitko ne voli i da nitko više do tebe ništa ne drži. Posvuda nalaziš razloge za jadanje i optužbe. Misliš: Tako će uvijek biti, ovo stanje se više neće promijeniti. A ne znaš zašto. Možda si umoran. Ne znaš.
- Zašto mora biti tako?
- Zato jer je čovjek dio prirode, s proljetnim i jesenskim danima, s toplinom ljeta i hladnoćom zime. Jer čovjek slijedi ritam mora: plimu i oseku. Jer je naše biće neprestano ponavljanje života i umiranja. Kad ovo shvatiš, moći ćeš i dalje živjeti odvažan i pun pouzdanja jer tada znaš: Iza svake noći dolazi novo jutro. Ako rekneš Da ritmu života, ako to prihvatiš, ti ćeš kroz ovo uzdizanje i padanje doći do sve veće dubine života i životne radosti. Iza svake noći ...dolazi novo jutro.
Phil Bosmans
