NA LIVADI
Na livadi cvjetnoj, gle, kako sve raste.
Buk mirisa peludnog dušu mi prože.
Rasap cvjetni kao da ga posvud plaste,
ko pokošenog sijena mirisi se slože.
Koračam livadom, tek dušom je gazim,
a ne nogom ili stopalom jakim.
Na svaki cvijetak ja uzalud pazim,
jer strada i hodom mojim čak i takim.
Na livadi, sâm sam u tom cvjetnom buku,
raskoši mirisa, oko mene sve plini -
ko uzdasi snova, u srce me tuku.
I pomalo smeten, gle, leptir koji!
Pričinja li se meni ili se samo čini -
ja leptira, ili leptir se mene boji?
-------------------
U SVIJET TIŠINE
U svijet tišine ko u neke tmine,
dubno odoh podno koraljnog žala.
Svjetlom kad grunuh u te dubine,
nada mnom ni bonace ni morskog vala.
Već raskril boja, sve ljepotu tkaje.
Podmorjem život, greben od koralja.
Ljubičasta, plava, žuta – crvenilo daje,
nešto što il’ treperi il’ se valja.
Očima ja pasem razigrane šare,
natura divlja pitomošću sjaje.
U izražaju svome ništa ne skriva.
Boje do boja, jedne druge jare,
uzdah u ljepoti još pobudom traje.
To svetost u nekom blaženstvu sniva.
__________________
ĆUTIM LJUDE
Ćutim ljude, miris mudrosti zove,
širi se ozon nekog blagodaja.
Zov na dobrotu – uha mi love,
hvatam ga dušom, bilom srcostaja.
Glas mirisa ili miris tog glasa,
spokoj mira ili mir spokoja tog.
Kao da se posvud hukom rastalasa
glas neki, ko da nas zove sami Bog.
Na mudrost dobrote, ili dobrotu mudrih,
raznose poziv vjetrovi bez stâja.
Ja samo ćutih i za
njime žudih.
Jeka tog zôva, gle, srca nam spaja.
- Budimo dobri da bismo mudri bili.
Budimo mudri – da dobrota nas krili.
autor stihova Mile Prpa