O Velebitu
(Iz zbirke "Trudno kao dažd", Zagreb 1976.)
Kad već postoji planinaKad već postoji planina treba se penjatiStrpljivo i dugo do samoga vrha Kad već postoji planina treba je upoznati Srcem i uhom ko materinsku riječ Kad već postoji planina treba je osvojiti Polako i mudro kao jedinu ljubav Kad već postoji planina treba je zavoljeti Predano i nježno kao dijete rođeno Zato i postoji planina Da bismo otkrili pute neprohodne I vratili ljepotu daljinama |
| Autor : Ljerka Car Matutinović |
KAMENI VISOVI
Pred nama su kameni visovi,
kremena zdanja što ih iskon tka.
Pružaju se cijeli nizovi
tog oblika što od sunca zrači, sja.
Iz njih već snažno titra zraka jâr,
poneki suhi gustiš samo čeka plam.
U oku već pleše tog kamena dar,
u tom jaru kao da cika i taj stâm.
Pred nama je tvrdo kameno tkanje,
što puca tek kad se glase iskona sati.
Pred nama je vječno kremeno zdanje,
jari se, hladi – ljepotom će uvijek sjati
PLANINE
Planine k nebu, gle, kako samo sežu,
udoline svuda vuku nas ka dolje.
Nebuloze naše visoko se protežu,
bivamo li bliže zemlji - stojimo bolje.
I čvršće pod nogama humus gazimo,
i suho lisje pršti, svuda se stere.
Srazom kakvim kad u sebi se srazimo
kao plod, sumnju, zar duh nam ne bere?
Ne pitajte mene, ni one meni drage,
za smisao mi staze - ćutite ju sami.
Ona nekud vodi, kroz neke drage
- ne misli k svjetlu, još manje k tâmi.
Svaka ta moja staza smjera u tebe,
ćutiš li se sâma - tad kroči u sebe.
autor stihova Mile Prpa, iz zbirke "Ples sa suncem".