NAGOVARAJ ME NA DOBRO
Ti znaš da Te slušam
da riječ Tvoja,
u meni ječi,
ne mjeri,
ne nadzire,
ne odabire,
slobodna
se razlijeva
i širi,
a Ti nečujno
dno moje posude
rosiš,
ne daš da presuši,
potvrđuješ
i učiš,
ništa nije moje,
pa razumijem druge,
kad kažu luda,
kad se smiju,
dižu ruke od neukrotiva-
bez mjere,
pa se ne ljutim,
jer Ti si i njima
u posudu
dare nalio,
dobrim je napunio,
na volju ostavio…
Nagovaraj me na Dobro
i ne dopusti, da se u posljednji čas
postidim pred Tobom, Oče moj!
Split, 15. studenog 2008. god.
SVAKI U SVOJOJ DUBINI
Kad more govori
val kamen preskače,
za sobom ga povlači.
Kad pred Boga prostreš dušu
On je očisti
dobrotom preplavi,
ona zasjaji,
prazna se zatvori
u dubine zaroni.
Riječ pod tamarisom
hlad ušuti,
granu zanjiše,
umor obriše,
oči zatvori.
Na grani
pčela počinak našla,
zujati stala.
Svaki u svojoj dubini,
na drugoj razini
mir Božji ćuti,
na svoj ga način priča,
čuva ga i žudi.
Slatine, 18. kolovoza 2009. god.
val kamen preskače,
za sobom ga povlači.
Kad pred Boga prostreš dušu
On je očisti
dobrotom preplavi,
ona zasjaji,
prazna se zatvori
u dubine zaroni.
Riječ pod tamarisom
hlad ušuti,
granu zanjiše,
umor obriše,
oči zatvori.
Na grani
pčela počinak našla,
zujati stala.
Svaki u svojoj dubini,
na drugoj razini
mir Božji ćuti,
na svoj ga način priča,
čuva ga i žudi.
Slatine, 18. kolovoza 2009. god.
autor stihova Mira Donadini, http://www.donadini.net