Blagoslov Crkve hrvatskih mučenika na Udbini

Udbina, (IKA) - Na Udbini je u subotu 11. rujna u nazočnosti oko 15 tisuća hodočasnika proslavljen Dan hrvatskih mučenika koji je ove godine bio u znaku blagoslova Crkve hrvatskih mučenika. Misno slavlje predslavio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić a u koncelebraciji je bilo deset biskupa te dvije stotine svećenika. Uz domaćeg ordinarija Milu Bogovića suslavili su riječki nadbiskup Ivan Devčić, porečko-pulski biskup Ivan Milovan, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, splitsko-dalmatinski nadbiskup Marin Barišić, šibenski biskup Ante Ivas, vojni ordinarij Juraj Jezerinac, varaždinski biskup Josip Mrzljak, požeški biskup Antun Škvorčević i biskup u mirovini Ante Jurić.

Biskup Mile Bogović na početku je izrazio zadovoljstvo završetkom radova na Crkvi hrvatskih mučenika, memorijalnom obilježju nacionalnog karaktera što je i razlog da se nije išlo u moderne proboje sakralnog graditeljstva. Cilj je da projekt bude izraz vjere i kulture i da nas povezuje s našim korijenima. Crkva uključuje muzej i knjižnicu u kojoj je već donacija biblioteke Kaje Pereković. Tvrđavski izgled crkve u pravcu Krbavskog polja ukazuje na braniteljski karakter naše povijesti, a graditeljska predloška po crkvi sv. Križa u Ninu ukazuje da baštinimo i dio bizantske umjetnosti prema čemu se približava vjerskoj praksi i drugih crkava. Uslijedio je simbolički čin uručenja ključa biskupu Bogoviću od strane predstavnika graditelja konstruktora Željka Žderića nakon čega je biskup Bogović blagoslovio unutrašnjost crkve.

Kardinal Vinko Puljić je nakon pozdrava i čestitki biskupu Bogoviću ovu spomen crkvu istaknuo kao najbolji način čuvanja sjećanja i pamćenja na sve naše pretke jer, kako je rekao, postoji opasnost da polako zaboravljamo svoje korijene. U tome nam pomaže i suvremena tehnika, pratimo samo crne kronike i svi su okrenuti sutrašnjici. Ova crkva želi probuditi svijet i stvoriti odgovornost za one koji su dali život za „krst časni i slobodu slavnu", među kojima prednjače naši mučenici Nikola Tavelić, Marko Križevčanin i Alojzije Stepinac. Nismo baš narod koji zna vrednovati svoje velikane, primijetio je kardinal Puljić. Crkva hrvatskih mučenika će nas vratiti na naše velikane da ih znamo vrednovati, u njih se ugledati te ne zaboraviti svoje korijene. Ta će crkva pripomoći da pamtimo i one koji nisu proglašeni mučenicima, a dali su svoje živote za svoju domovinu i narod. Njih je čitava plejada od turskih vremena preko „oslobađanja" nakon Drugog svjetskog rata pa do Domovinskog rata. Ovo neka bude svetište zahvalnosti i učionica povijesti, kao što je prošle godine na ovom mjestu izrekao biskup Želimir Puljić i bio bih sretan da se to ostvari, rekao je kardinal Puljić te se zapitao: Zašto imamo u sebi tako malo kršćanske radosti, sumorno i tmurno lice? Ne budimo ljudi mržnje već ljudi ljubavi. Ponekad se moramo zacrvenjeti kada vidimo koliko je mržnje u nas katolika. Pođimo u školu križa i učimo ljubiti. Tko to ne radi promašio je život. Ponašajmo se tako da se naši sveci ne stide svojih potomaka, rekao je vrhbosanski nadbiskup u homiliji.

U svom završnom govoru na kraju mise biskup Bogović je izrazio osjećaj zadovoljstva gradnjom Crkve hrvatskih mučenika premda je tijekom posljednjih pet godina bio napadan. Kao glavne suradnike istaknuo je Ivana Vukića, Nikolu Turkalja i fra Nediljka Knezovića. Gradnjom ove crkve osjetio sam podršku i zajedništvo naroda u Hrvatskoj i inozemstvu, to je narod kojem sam posvetio svoju posljednju knjigu, to je narod koji je 45 godina nakon Drugog svjetskog rata prenosio vrednote na svoju djecu i to je narod kojeg politički moćnici ne poštuju. Biskup je na kraju zahvalio svim zaslužnima kod održavanja misnog slavlja, a posebno fra Draženku Tomiću koji je pred pet godina svojim dolaskom u biskupiju najavio gradnju crkve blagoslovom kamena temeljca, a danas je svjedočio završetku gradnje crkve. Posebno mu zahvaljujem na pet godina provedenih u biskupiji na mjestu tajnika i kancelara kao i njegovoj Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji kojoj se vraća. Biskup je na kraju pozvao Crkvu i državu da prevladamo moralnu recesiju te da svima iz raznih jama pronađenih posljednjih godina, ali i desetljeća i stoljeća na Krbavskom polju podno Crkve hrvatskih mučenika, izgradimo zajedničko grobište.

Na kraju je govorio ličko-senjski župan Milan Jurković koji je zahvalio biskupu Bogoviću što nije odustao od projekta gradnje crkve unatoč brojnim napadima što je dokaz da Hrvati pokorno, strpljivo i dostojanstveno izvršavaju svoje ciljeve. Predsjednik Hrvatskog Sabora Luka Bebić je istaknuo da je gradnjom CHM-a ispravljena povijesna nepravda te poručio :"Ovo neka bude i mjesto prisjećanja povrede ljudskih prava hrvatskog naroda od strane zavojevača", te pozvao da to bude svetište mira.

Ljubomir Škrinjar, http://hakave.org/index.php?option=com_content&view=article&id=6767:-blagoslov-crkve-hrvatskih-muenika-na-udbini&catid=58:ljubomir-krinjar&Itemid=52

Prilažem i komentar objavljen ispod teksta priloga na  iznad navedenoj stranici

#13 Prava likarija za dušu... — Pelitzer 13-09-2010 00:59

Dajmo zavjet i učinimo nešto od ovoga: darujmo po sto kuna da se ovaj projekat završi, prikupimo imena naših hrvatski žrtava u ratu i poraću, prikupimo im kosti u zajedničku grobnicu na Udbini, pošaljimo spomen kamen s nazivom stratišta nedužnih Hrvata, , dođimo dogodine , da nas bude barem sto tisuća ! 

Cijela Hrvatska bi stala na Udbinsko polje, koliko je veliko i pusto, a lijepo kao obećana zemlja...

...........

Crkva Hrvatskih Mučenika!

Što se ono na Udbini bijeli
Grade crkvu hrvatski Anđeli
Na uzvišću polja Krbavskoga
Braniteljim roda hrvatskoga
Za Hrvatsku što su umirali
I živote kroz povijest davali.
Za obranu naroda Hrvata
Koji stiže na Jadran s Karpata.
Onaj poraz na Petrovoj Gori
O kom ova Gora još govori
Koliko smo ratova imali
Pokorit se nikom nismo dali
Toliki nas htješe uništiti
A Hrvatsku lijepu prisvojiti.
Naši pređi to im nisu dali
Borbama su rađe umirali.
Crkva ova Križa hrvatskoga
Na mjestu je boja krvavoga
I poraza našeg krbavskoga
Kad pedeset bješe na jednoga
Osmanlija turskih osvajača
Takva sila svakako je jača
Trinaest tisuć pogibe Hrvata
Ove bitke sa Turcima rata
Pade mnoštvo hrvatskih mladića
One vojske hrvatskih plemića
Čekali smo stotinu godina
Da se Hrvat oduži Turcima
Težak poraz turske carevine
Na prostoru naše domovine
Kod Petrinje mutne rijeke Save
Kao snoplje padale su glave
Duplo više palo je Turaka

Nego naših krbavskih junaka.
Turci više osvajati neće
Carevina svom izvoru kreće
Al Hrvatsku drugi napadaše
Hrvatima mirovat ne daše.
Hrvati su često ustajali
I otpore tuđincim pružali.
Sjetimo se hrvatskih seljaka
I Gupčevih kmetova junaka.
Tako bješe sve do naših dana
Sječe glava Zrinskih Frankopana
Teških rana Radića Stjepana
Svih zločina jugopartizana
Koji su nas genocidom tukli
I bleiburškim marševima vukli.
Ova crkva našeg Svetog križa
Uspomena za sve je najbliža
To je tlocrt ninske katedrale
One crkve na brežuljku male
Ona sada na Udbini blista
Kao sunce mučenika čista
Poslije petsto sedamnaest ljeta
Blagoslovom u ruhu procvjeta.
Jedanaestog rujna povijesnoga
Ispod neba našeg hrvatskoga
Vinko Puljić blagoslov joj dijeli
Taj Kardinal svaku sreću želi
Svome cijelom hrvatskom narodu
Zajedništvo slogu i slobodu
U zahvalnost Bogovića Mile
Ovog mnoštva molitve se slile
Biskup Milan povijesna je slika
On podiže Crkvu Mučenika!


Mate Ćavar,http://www.viktimologija.hr
/index.php?option=com_frontpage&Itemid=49