PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA


Weihnachtskerze


 "Bog se počovječio, da se čovjek može pobožanstveniti"

Sv. Augustin


Kako biti budan?

Riječi koje izgovaramo svaki put nakon pretvorbe u misi: "Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo!" - imaju danas, na prvu nedjelju došašća, osobito značenje. Čitav, naime, kršćanski život stoji pod znakom iščekivanja. Kršćanin iščekuje spasenje, oslobođenje od grijeha i sviju zala koja ga okružuju, ali spasenje koje se već dogodilo - u prvom Isusovu dolasku, po njegovoj smrti i uskrsnuću. U potpunosti i konačno to spasenje, otkupljenje čovjeka dogodit će se "na kraju dana", o Kristovu drugom dolasku.

O tome nam govori i današnje evanđelje. Isus ne odgovara na temeljno pitanje svojih suvremenika koje je to žarko zanimalo, naime, kada će se to zbiti, dogoditi? On progovara o nečem mnogo važnijem: dolazak će biti iznenadan i stoga valja uvijek biti pripravan. Ni mi današnji kršćani ne znamo za taj dan, i za nas postoji opasnost da se u svakodnevnim brigama i borbi za život zaboravimo, da nas obuzme duhovno mrtvilo i učmalost, da postanemo površni i nepostojani. Jer lako je popustiti napasti i dozvoliti da nas obuzme san; to znači ne truditi se dovoljno da bismo mogli ostati vjerni Gospodinu, prepustiti se da grijeh pomalo zavlada nad nama. To nas onesposobljava da smo u stanju prepoznati Isusa koji nas neprestano pohađa, koji se želi susresti s nama po različitim ljudima i događajima sadašnjice. A to može značiti da propuštamo šansu, da se igramo i kockamo sa svojom budućnošću, svojom vječnošću.

Sveti Pavao u današnjoj poslanici poziva: "Odložimo, dakle, djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti." Odložiti djela tame znači ukloniti iz svoje svakodnevne prakse sve ono što nas raščovječuje, što truje naše međuljudske odnose, što unosi nesklad u naše obitelji i društvo općenito. To znači ukloniti mržnju i osvetu iz srca, nadvladati sebičnost i druge zle sklonosti. "Zaodjenuti se - pak - oružjem svjetlosti" znači korjenitu preobrazbu čovjekove nutrine, čitava njegovog bića, misli, osjećaja i ponašanja s odgovornošću za događaje i vrijeme u kojem živimo.

Mnogi, na žalost, danas žive kao da sanjaju, s nedovoljnom sviješću o svemu što se događa i u čemu sudjeluju. Daju se obično upotrijebiti za nečije sebične ciljeve, često i na svoju vlastitu propast. Isus u današnjem evanđelju poziva na odgovornost. Potrebno je ostati budan, u duhu obraćenja i obnove. To od nas traži odreknuće od svih božanstava i idola, rukotvorina i krivotvorina ljudskih. Vrijeme došašća je nutarnje pročišćavanje, odstranjivanje svega što nas priječi da nas Isus pohodi, da nas susretne u dubini našega srca. Iskoristimo ovo vrijeme za aktivno iščekivanje i bdjenje, idimo u susret Kristovu dolasku pravednim životom da bi nas On kada dođe našao dostojnima i uveo nas u svoje kraljevstvo.

Josip Koprek,  www.glas-koncila.hr

................

PADAJ S NEBA


Padaj s neba, roso sveta, padaj s rajske visine!
Vapijahu starog svijeta duše čiste pravedne.


Otvori se, zemljo mila, da iz plodnog tvoga krila
u taj sretan, blažen čas svemu svijetu nikne spas.     
                                                                                                                                                                                               
Već se bliži vrijeme blago, već se bliži onaj čas
kad će izić Sunce drago, svanut svemu svijetu spas.    
                              
Svani dane, i noć skrati, sini sunce, i povrati Bogu čast
na visini, svijetu mir na nizini.