"Radujte se u Gospodinu uvijek"
Fil 4.4
"Tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti"
"Tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti"
(1 Iv 4,20).
..................
Iz 35,1-6a.10 * Ps 146,6c-10 * Jak 5,7-10 * Mt
11,2-11
Mesija kakvog se nije očekivalo
Ivan je propovijedao
pokoru i pozivao na obraćenje. Po njegovu shvaćanju samo radikalno odreknuće od
svega zloga i priklanjanje Bogu može odvratiti od čovjeka strašni Božji sud i
kaznu. Njega je Isus koji se družio s carinicima i grešnicima zasigurno iritirao.
Isus je, tako pretpostavljaju bibličari, barem neko vrijeme simpatizirao stroge
asketske škole svoga vremena, ali se očito od njih distancirao.
Njegove
propovijedi i njegovo ophođenje s ljudima zasigurno nisu ulijevali strah. On
budi povjerenje u Boga koji je dobar poput oca i oslobađa od straha koji su
jednako propovijedali i asketi i farizeji. U susretu s Isusom ljudi se
doživljavaju spašenima i zdravima tijelom i dušom. Isus doduše pohvaljuje Ivana
kao najvećeg između rođenih od žene, ali istodobno jasno daje na znanje da je
njegovim dolaskom i propovijedanjem nastupilo jedno sasvim novo vrijeme.
Ivan je očekivao sasvim
drukčijeg, moćnog Mesiju koji će uspostaviti kraljevstvo Božje. Isus doduše
upućuje na učinke svojih propovijedi i čina: slijepi progledaju, hromi hode,
gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje.
Svaki poznavalac starih proroka znao je da su upravo to stvarnosti po kojima je
moguće prepoznati obećanog Mesiju.
Vijesti o nekoliko
ozdravljenja i oživljavanja mrtvih Ivana očito nisu mogle dovoljno uvjeriti i
utješiti. Jer još uvijek je bilo dovoljno bolesnih i umirućih, a od samog
evanđelja ljudi ne bivaju siti. I konačno, po ovome i ovakvome Mesiji ne događa
se sud, sjekira nije stavljena na korijen drva, pljeva ne gori u plamenu.
Nevjerojatno! I to je dakle Mesija?! Sigurno da onda nije čudo da Ivana muče
sumnje. I onda još k tome čudna primjedba: »I blago onom koji se ne sablazni
nada mnom.«
A Ivan upravo to čini. Sablažnjava se. »Jesi li ti Onaj koji ima
doći, ili drugoga da čekamo?«
To je odlučujuće pitanje vjere u toga i takvoga
Isusa iz Nazareta. To se pitanje postavlja i pred nas.
Da Bog djeluje na tako
čudan način, neprimjetno, skrovito, nenasilno - mnogima je, kao i Ivanu
Krstitelju, teško razumjeti. I to čovjeka nužno stavlja pred odluku: prihvatiti
tog i takvog Isusa ili ne prihvatiti. Upravo je u tome sličnost naše sadašnje i
tadašnje Ivanove situacije. Ako promotrimo što se danas događa u svijetu i oko
nas, koliko ima nasilja, mržnje, nepravde, gladi, zlostavljanja, patnje i
bolesti, onda se i naša vjera u Božju djelotvornost može poljuljati. Ipak,
gledajući prema Božiću, upravo tu otkrivamo ključ koji daje rješenje.
Na Božić
postaje jasno kako Bog djeluje: suzdržano, skrovito, nenametljivo, s ljubavlju,
patnički.
Njegovo se kraljevstvo ne uspostavlja revolucijom, već dolazi poput
sjemena koje se stavlja u zemlju da bi se razvilo do bogate žetve.
Josip Koprek, www.glas-koncila.hr
.................
_________________________
O Marijo, ti sjajna zornice,
na nebu modrom zlatna zvjezdice!
ti svijetliš nam ko alem kam
i kažeš put u raj nebeskim nam.
O Marijo, ti vrata nebeska,
o danice ti među zvijezdama,
o Djevice svih djevica,
ti prva od sviju si stvorova.
O Marijo, ti morska zvjezdice,
što ploviš morem slave nebeske:
kroz život cio ti nam sjaj,
pokazuj ti nam put u lijepi raj!
što ploviš morem slave nebeske:
kroz život cio ti nam sjaj,
pokazuj ti nam put u lijepi raj!