Ove
2011., na blagdan sv. Ivana Krstitelja 24. lipnja, navršava se punih
trideset godina od svakodnevne duhovne nazočnosti unutar hrvatskog
nacionalnog korpusa međugorske Gospe ili kako se tada 24. lipnja 1981.
predstavila šestorici hrvatske katoličke djece, vidiocima - Nebeske
Kraljica Mira. Ta godina 1981. (ni četrnaest mjeseci nakon smrti
komunističkog diktatora i jednog od najvećih progonitelja Katoličke
Crkve - Josipa Broza Tita) još uvijek je bila u njegovom znaku i
službeno isticana kao i poslije Tita - Tito!
Što je značilo da je od
dana njegove deklarirane smrti (?) 04. 05. 1980. pa sve do 1991.
njegova ideologija bezvjerstva i u teoriji i u praksi nastavila svoje
djelovanje, možda nešto u manjoj mjeri, ako više ne s izravnim
progonom, onda barem sa sveopćom marginalizacijom vjerskog i katoličkog
života u tadanjoj Jugoslaviji.
Sama pojava međugorskog ukazanja u to
vrijeme doživljena je od strane tadašnjih jugokomunističkih
vlastodržaca kao udar groma iz vedra neba, koji su brzom reakcijom
policijskih i vojnih snaga, tu pojavu najprije htjeli uništiti ili
zanijekati u njenom samom začetku, a kad im to nije uspijevalo,
pokušali su je barem što više sakriti, prešućujući je u medijima,
povremenim hapšenjem ponekog svećenika i sl.
A to prešućivanje u
medijima je prisutno i dan danas.
Ali kao što Isus reče Salvu (kasnije
sv. Pavlu) – pred Damaskom gdje se spremao hvatati i proganjati kršćane
- Teško ti je protiv bodila praćati se...! (Pritom misleći da mu je
uzaludna borba protiv nadnaravnog.)
Sva nastojanja tadanjih jugoslavenskih
komunističkih vlasti da unište i ponište Međugorje (koje je sve više
postajalo duhovno i moralno središte cijeloga svijeta) ostala su
bezuspješna, pače izazvala su upravo suprotan efekt. Sa svih strana
svijeta, sa svih pet kontinenata u to mjesto mira i ljubavi koja je iz
njega zračila, pohrlile su goleme mase vjernika hodočasnika, a ponekad
i nevjernika koji su se vraćali kao vjernici i širili međugorske poruke
ljubavi i mira po svim meridijanima i paralelama. I ne samo da su
pohrlili vjernici svih rasa i naroda, svih jezika i kultura, svih vjera
i svjetonazora kroz trideset godina njih oko trideset milijuna, već su
u Međugorje pohrlile iz cijeloga svijeta tisuće i tisuće svećenika, pa
i biskupa, i poneki kardinal koji su tamo koncelebrirali svete mise na
različitim jezicima.
I onda što se dogodilo?!
Umjesto
hodočašća i poklonstva zemaljskih „kraljeva" i njihovih naroda Nebeskoj
Kraljici Mira u Međugorje, svjetski masonski politički moćnici odobrili
su i podržali u samome srcu Europe otvaranje dugotrajnog razarajućeg
brutalnog agresorskog rata upravo protiv tog mirnog malog katoličkog
hrvatskog naroda iz čijih redova i na čijem ozemlju su odabrani
vidioci, a sad je postalo potpuno bjelodano da je putem Međugorja
izabran upravo taj narod kao posredno tijelo duhovnog obraćenja i
drugih naroda u svijetu.
Međunarodni politički čimbenici, a
poglavito neki europski, učinili su sve da se taj mali katolički
hrvatski narod u tome ratu ne obrani, pače da bude u svemu i uništen i
zbrisan sa lica zemlje. Vijeće sigurnosti UN donijelo je rezoluciju
kojom se zabranjuje prodaja oružja za područje Jugoslavije, a u praksi
to se odnosilo samo na nenaoružane nesrpske narode, prvenstveno na
Hrvate, koji nisu imali nikakvo naoružanje. Tom rezolucijom praktički
od strane međunarodne zajednice žrtve su zavezane i prepuštene na
milost i nemilost brutalnom agresoru. (Poslije je jedan visoki američki
diplomat priznao da je ta rezolucija Vijeća sigurnosti imala pravi
fašistički karakter.)
Najave budućih ratnih i drugih
događanja na području ex Jugoslavije mogle su se iščitati iz brojnih
Gospinih poruka još mnogo godina prije samih događanja, od početka
samih međugorskih ukazanja, navest ću tek neke.
Gospina poruka iz 1981. g.
„Draga djeco!
Sotona će zavesti mnoge ljude (političare) u svijetu s ciljem da vas
pokuša uništiti, i želi vam sve razoriti, ali Bog vas je odlučio
spasiti".
Ili
„Draga djeco, ovoj sam župi (Međugorju) obećala oazu mira, a svuda oko vas bit će pakao".
Na svetište Kraljice mira u Međugorju
bačene su četiri kazetne bombe, a nijedna nije eksplodirala.
I brojne
druge poruke poput: Draga djeco, Bog me je poslao da vam pomognem....!
Prvi i najžešći udar je bio po Vukovaru
kojeg je branila šačica hrvatskih slabo naoružanih branitelja
dragovoljaca, koji su uz Božju pomoć uspjeli slomiti kičmu jednoj od
najsnažnijih vojski u Europi, potom je uslijedio udar po katoličkim
crkvama u Hrvatskoj gdje je nekoliko stotina crkava srušeno, a nekoliko
stotina lakše ili teže oštećeno. U tom ratnom udaru na Hrvatsku u mnogo
čemu se mogao prepoznati čisti sotonizam, mnogo više nego klasični rat
kakav bi se odvijao na drugim mjestima u svijetu. Na primjer u Libanonu
je desetak godina bjesnio građanski rat, a nitko nije nikada ni
zapucao, a kamoli razorio bilo neku džamiju, bilo katoličku ili
pravoslavnu crkvu, bilo neku bolnicu, školu, groblje ili slično.
Razaranje Hrvatske i BiH uslijedilo je
uz prešutnu i nejavnu podršku nekih europskih država, koje su
prikriveno pokušavale sve učiniti, da agresor u svome naumu uspije. U
pozadini agresorske linije otvaraju se logori i mučilišta, razaraju se
gradovi i sela, kulturni, vjerski, humanitarni i gospodarski objekti,
opsjedaju se gradovi, vrši se pokolj stanovništva. A međunarodni
moćnici hine mirotvorce, sazivaju mirovne konferencije, gdje jedna još
ne bi ni završila, a već zakazuju drugu samo da bi kupili vrijeme
agresoru da čim prije obavi zadatak kojeg su mu zadali.
A samo jedno
njihovo NE bilo je dovoljno da svega toga ne bude.
Ali to NE njihove
okrutne duše nisu mogle ni htjele nikada izustiti!
U Europi se, velikim svečanostima i
paradama, slavilo 50 godina od pobjede nad fašizmom, a istovremeno, u
samome njenom srcu 44 mjeseca se opsjeda i svakodnevno granatira grad
Sarajevo, što je predstavljalo najdužu fašističku opsadu nekoga grada u
povijesti svijeta, osim grada Troje, koja je bila više legenda nego
istina. Nad Sarajevo su dovođeni kojekakvi međunarodni probisvijeti i
nekakvi svjetski umjetnici kojima je davan snajper u ruke da pucaju po
građanima i da ubijaju sarajevsku djecu, radi zabave kao da pucaju u
glinene golubove.
Po BiH i okupiranim dijelovima Hrvatske
osnivaju se logori koji su po mnogo čemu sličili na nacističke
Hitlerove logore. Ali pomoći niotkuda. I niti riječi osude takvih
srpskonacističkih logora od strane europskih političara. Razara se
stara povijesna jezgra Dubrovnika (pod zaštitom UNESCO-a), a tri dana
prije početka razaranja stiže međugorska poruka; Draga djeco, Sotona
želi pokazati svoje ružno lice više nego ikada do sada! A međunarodna
zajednica nudi brodove da preuzmu stanovništvo, upravo ono što agresor
i želi.
Pojedine moćne europske zemlje na ratno
poprište poslale su svoje specijalne jedinice kao tobože mirovne snage,
koje su štitile osvojena područja, da ne bi bila ponovno oslobođena.
Prikrivale su nedjela srpskoga agresora i nisu dopuštale obranu
hrvatskim i bošnjačkim snagama.
Ali ni to im nije bilo dovoljno!
Tjedan
dana prije izbijanja bošnjačko-hrvatskoga rata, dakle rata između samih
žrtava, stiže Gospina poruka: Draga djeco, sotona želi novi rat.
Ali taj rat istinski nije nastao iz
želje ni hrvatskog ni bošnjačkog naroda, već su ga uglavnom inscenirale
tajne britanske službe da razbiju zajedničke snage obrane i da ih
međusobno posvađaju, u čemu su nažalost i uspjele.
Hrvati
i Bošnjaci su (bez obzira kako to netko može gledati i na hrvatskoj i
na bošnjačkoj strani) u vrlo visokom postotku krvna braća jer potječu
iz istog povijesnog etnosa, i nikako im nije kao žrtvama istog agresora
tada odgovarao međusobni rat. Takav rat je najviše odgovarao agresorima
JNA, Srbiji i Crnoj Gori, ali i nekim protuhrvatskim i protubošnjačkim
europskim politikama.
Rat je završio onako kako je završio,
kako je i vođen. Sklopljen je Daytonski mirovni sporazum, ali taj mir
nije bio mir dobre volje, već mir napete zmije, silom nametnuti i
nepravedni mir kojim je agresor nagrađen s pola BiH, a koji dio je u
cijelosti i etnički i očistio.
Nakon slavne hrvatske Oluje i
sklopljenog Daytonskog mira oružani rat protiv Hrvatske je prestao, ali
je otpočeo još podmukliji, onaj psihološki koji je samo dobio nove
forme izražavanja i nove taktike i strategije bez upotrebe oružane
sile. To najbolje ilustrira sljedeća, izuzetno važna Gospina poruka.
( Marijina poruka don Stefanu Gobiju,
osnivaču Svećeničkog marijanskog pokreta. Marija mu je davala poruke od
8. svibnja 1972. do 31. prosinca 1997. ) Poruka je data 26. rujna 1996.
Ne boj se malo stado (580) Zagreb (Hrvatska), 20. rujna 1996.
''Kako sam
zadovoljna Cenakulom što si ga ovdje imao sa svećenicima i vjernicima
moga Pokreta, kojem je predsjedao Kardinal Nadbiskup koga veoma ljubim
i štitim.
Na ovu se Naciju
moj Protivnik razbjesnio, donoseći u nju tešku kušnju nasilja i rata.
Kolike su patnje morala podnijeti ova moja djeca! Ja sam se zauzela da
dobiju veliki dar oslobođenja i mira.
Ali sad vas očekuju još veće muke.
- Ne boj se malo stado. Ocu Nebeskom se svidjelo dati vam kraljevstvo mog Bezgrješnog Srca.
Ja sam vam se očitovala i vi ste prihvatili, s velikodušnošću moje male djece.
Sada vas mogu
povesti, kao nebeska vrtlarica u svjetlom vrtu vaših duša, na put
čistoće, ljubavi i svetosti, vježbom svih kreposti koje su mi drage.
Tako vas svaki dan
predajem kao žrtve zadovoljštine Božjoj Pravdi kako bi (Bog) mogao
izliti na svijet pročišćujuću Milost svog Božanskog milosrđa.
- Ne boj se malo stado. Vaša nebeska Majka udijelila vam je dar da se okupite sa svih strana u Njezinu pobjedničku četu.
Došao je čas odlučujuće bitke.
Sotona je već došao
do vrhunca svoje moći i sada, također i u Crkvi, dovršit će (svoje
djelo), koliko mu je Gospodin dopustio za Njeno najbolnije čišćenje.
Časovi, koje ćete proživjeti, spadaju među najvažnije, jer svi događaji koje sam vam prorekla, ispunit će se.
- Ne boj se malo stado. Isus vas je okupio u nebeskom pašnjaku svoje božanske Ljubavi.
On vas vodi savršenom ispunjenju Očeve Volje. Isus želi biti od vas proslavljen.
Došao je čas u kojem ćete Isusa savršeno proslaviti.
Vi ste utjeha njegovoj napuštenosti; vi ste duboka radost njegova božanskog Srca.
- Ne boj se malo
stado. Budite moja mala djeca, koju sam okupila sa svih strana svijeta,
za veliku bitku između Boga i Sotone, između sila dobra i sila zla
Gospodin će pobijediti preko Mene, svoje male Sluškinje. Ja ću pobijediti pomoću vas, moja mala djeco.
Ono što se dogodilo
u ovoj Naciji postaje znak za sve. Zbog svoje vjernosti Isusu i vašoj
nebeskoj Majci, Crkvi i Papi, Sotona je navalio na nju, u pokušaju da
je uništi. Imajući na umu ovaj cilj, udružile su se sve sotonske i
masonske sile. Međutim, Ja sam sama označila čas njihova poraza.
Tako će biti za čitavo čovječanstvo.
Zato vas pozivam na pouzdanje i nadu.
- Ne boj se malo stado. Vama je povjereno poslanje da ostvarite trijumf mog Bezgrješnog Srca u svijetu.''
Doista, imajući na umu ovaj cilj,
udružile su se sve sotonske i masonske sile, i stradanju i progonu
ovoga naroda ne vidimo kraja. Obranu golorukog naroda od nasrtaja
brutalnog agresora, te sile nazivaju kroz Haaški tribunal –
„Zajedničkim zločinačkim pothvatom...", Domovinski rat karakteriziraju
kao zločinački, hrvatsku državu kao zločinačku tvorevinu. To je toliko
suludo i ne odgovara povijesnim i svakim drugim činjenicama da sve
skupa čini laž koja je izišla izravno iz pakla. Ako bi u konačnici
pobijedio antimoral Haaškog suda kao novi moral, gdje se proganja
žrtvu, a nagrađuje zločinca – čovječanstvu se ne piše ništa dobro.
Nikada međunarodna pravda u cijeloj
svojoj povijesti nije bila zaodjenuta u ruho sramotnije laži i prezira
prema čovjeku i žrtvi, prezira prema Bogu, prezira prema humanističkim
tekovinama civilizacije, ukratko prezira prema Istini, kao današnja
„pravda" Haaškog tribunala. Takva pravna kvalifikacija stavlja
Hrvatskoj dugoročno omču oko vrata za progon neograničenog broja
sudionika Domovinskog rata, a hrvatska vlada o svemu tome šuti, kao da
se radi o Kongu.
Onaj tko šuti smatra se da pristaje - govorili su
nekad stari Rimljani.
Buduće generacije pravnika neće moći
razumjeti te odluke i smatrat će ih najvećom pravnom međunarodnom
sramotom u povijesti svijeta. A iza svega stoje tajne službe nekih
zapadnoeuropskih zemalja i njihovih masonskih vlada koje žele Hrvatsku
uništiti i to sad čine agresijom paklenske laži o Hrvatskoj i njenim
braniteljima. Kako razumjeti mržnju jedne europske zemlje prema
Hrvatskoj, a koja je tristo godina pokoravala narode po čitavome
svijetu i pretvarala ih u svoje kolonije, zemlje koja je i nedavno
razarala daleki Irak, a Hrvatskoj prodaje visoki politički i
svjetonazorski moral.
Ulasku Hrvatske u EU od strane same EU
podmeću se sve moguće barijere. Prosječan hrvatski građanin bilo da je
visoki intelektualac, bilo da je radnik, činovnik ili seljak – osjeća
ponašanje EU prema Hrvatskoj kao ponašanje okrutne zle maćehe prema
pastorki. Na svakom koraku od Hrvatske traži poniženje, kako ono
nacionalno, ljudsko, materijalno, ali i duhovno!
Hrvatska i EU su dva antipoda.
EU birokracija ne prihvaća kršćanske
korijene Europe, a Hrvatska u EU donosi ponajprije križ svoga
vlastitoga mučeništva, donosi Boga, donosi Isusa Krista raspetoga,
donosi Nebesku Kraljicu Mira.
EU (prvenstveno misleći na njenu
birokraciju) i Hrvatska - to su dva različita suprotstavljena duhovna
svijeta koji jedan drugoga isključuju. Samo zato Hrvatsku i ne žele u
svojim redovima. To je bitka između Davida i Golijata, ali poput
biblijskog Davida i Golijata i ovaj puta pobjeđuje mali David, a to je
Hrvatska. Pobjeđuje zato je se temelji na kršćanskom moralu i pouzdanju
u Boga, a k tome zaštićena je i Marijinim pobjedničkim plaštem.
Sljepilo politike prema Hrvatskoj i
Hrvatima, kako one EU, jednako tako i one SAD-a naprosto zbunjuje ljude
čista srca, morala i dostojanstva. Te zemlje i države, a posebno
njihove vlasti upravo u svjetlu naslova ovoga teksta, morale bi,
ponajprije zbog sebe samih, preispitati svoje odnose prema Hrvatima,
jer će im brzo to biti kasno i nepopravljivo...!?? Ali ne samo EU i
SAD, već i mnogim drugim zemljama...?!
Na moralnom planu EU pomalo tone poput
Titanika, a u svome odnosu prema Hrvatskoj ona lomi svoj moral, a da
toga nije niti najmanje svjesna. Svi oni njeni političari, bilo kao
pojedinci ili vlade, ali i njihovi narodi, svi oni haaški i drugi lašci
i progonitelji Hrvatske moraju znati - udarajući u Hrvatsku, da udaraju
na neusporedivo jaču silu nego što je sama Hrvatska, udarili su na silu
koju - vrata paklena nikada neće nadvladati.
A o posljedicama koje će
nastupiti za sve one koji su se svrstali na krivu antimarijansku
stranu, na stranu zla bolje je i ne govoriti...! Neka sami malo o tome
razmisle, dok im još ne bude posve kasno.
Ali i hrvatska politika, ona HDZ-ovska
koja se lažno predstavljala kao demokršćanska, u svome vrhu u svojoj
pretežno boljševičkoj strukturi nema demokršćanstva niti u natruhama.
Kad bi ona bila demokršćanska svaka njena tek formirana vlada prije
početka svoga djelovanja otišla bi, hodočastila bi u Međugorje, ali to
je naprosto nezamislivo....!
Nezamislivo je da istovremeno hodočasti u
Međugorje i da s druge strane - izvršava bespogovorno sve naloge
antihrvatske i antikristovske masonerije.
Nije joj dosta što je
izručila hrvatske časne generale inkvizicijskom političkom sudu u
Haagu, već po njegovim uputama lovi i sudi i druge branitelje u samoj
Hrvatskoj, pače isporučuje ih (barem prešutno) i srbijanskim sudovima,
što je do dna povrijedilo braniteljske duše, a i dušu svakog hrvatskog
čestitoga čovjeka.
Prilog preuzet s http://hakave.org
|