"HRVAT TRPI ZA HRVATE I HRVATSKU " - FRA ZLATKO ŠPEHAR

MUČENIŠTVO JE DAR BOŽJI AKO GA SE S LJUBAVLJU PRIHVATI 

HRVATI SU TO S LJUBAVLJU UČINILI ZA SPAS HRVATSKE


HRVAT
  TRPI  ZA  HRVATE  I  HRVATSKU





I zato s Isusovom mukom na križu i Njegovim poniženjem sjedinjavam bol i poniženje hrvatskog naroda.

Uskrs je nedvojbeno zadnja točka napaćenih i cijelog čovječanstva, osim onih koji se sami isključe.

Nikada nam Raspeti nije bio bliži nego danas…..


CVJETNICA – 2011.
Salzburg, 15.04.2011.




Na „Žalosni petak“, 15.04.2011. samozvani svjetski moćnici nastavili su izrugivanjem pravde zlonamjernom presudom nad hrvatskim narodom, koja je svoje javno uporište utemeljila u rimskom službeniku Pilatu.

Na lažne optužbe, nasiljem nad
  pravnim propisima i osobnom upozorenju vlastite supruge, Pilat, usprkos utvrđenoj Isusovoj nevinosti , nakon izrečene osuđujuće presude , oprao je samo ruke i time utro put svim tzv. služiteljima prava i djeliteljima svjetske pravde, da „mirne“ savjesti mogu činiti zlonamjerno nasilje nad pravdom i nevinim čovjekom.

Presudu Isusu, zbog dobra koja je činio svom narodu i svima koji su mu dali povjerenje, zatražili su politički i vjerski službenici židovskog naroda. Izdajnika su potkupili da bi u svojoj namjeri uspjeli: dali su mu trideset srebrnjaka. Za srebro Juda izdaje Sina Božjega, svoga učitelja.

Isus je postao žrtvom interesa vjerskih i svjetovnih moćnika samo zato što je svojim javnim djelovanjem: riječju i činom stao na stranu poniženoga, porobljenoga, ugnjetenoga čovjeka; što je stao na stranu Istine.

Pilatova presuda čovjeku Istine sramno je nastavila svoj put kroz dvije tisućljetnu povijest, da bi se po haškom sudu nastavila u trećem tisućljeću neskriveno rugati pravu i pravdi u koje su poniženi još uvijek imali povjerenje.

Povodom presude hrvatskim generalima možemo danas postaviti upitnim cjelokupni rad suda u njegovu dobronamjernost, pravičnost i vjerodostojnost.

ICTY je sastavni dio Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda koji u svome temelju imaju 
Deklaraciju o ljudskim pravima po kojoj je svakom narodu zajamčeno pravo na život, njegovo dostojanstvo i njegov životni prostor, što je „naravno pravo narodâ. Stoga su čini koji se svjesno protive tim načelima kao i zapovijedi koje te čine nalažu zločini pa ni slijepa poslušnost ne može ispričati one koji ih izvršavaju“ (GS 79).

„Vašom je presudom to pravo uskraćeno tisućama pobijenih u Vukovaru 1991. u bezrazložnoj srpskoj terorističkoj agresiji na ovaj grad i njegov narod, a oslobođeni su ili neprimjereno kažnjeni oni koji su te zločine protiv čovještva počinili“, kazao sam 2007. u Haagu.

Haški sud je suprotno od spaljenog, pobijenog, porušenog i deportiranog Vukovara, progovorio o jednoj civilnoj žrtvi u Kninu – zlonamjerno zaboravljajući petogodišnji teror nad stotinama Hrvata
  - na mučenja, protjerivanja i ubojstva Hrvata, a  za koju bi cijela hrvatska obrana donijela „udruženi zločinački plan“;  osuđujući pravo na obranu teritorija i hrvatskog naroda kojemu je to bilo pet godina na najbrutalniji način oteto, Haag ozakonjuje terorizam, otimačinu, progon i ubijanje hrvatskoga naroda.

„Staro moralno načelo, koje svoje uporište ima u naravnom zakonu svakog ljudskog bića: 
Pravda je temelj mira – mir je djelo pravde (Iz 32,7), nakon Vaše presude „vukovarskoj trojci“, dovedeno je u pitanje za buduće međunarodne pravne postavke i odredbe, koje neće više u krivičnim postupcima tražiti istinu, moralnost i dobru namjeru, već će se ravnati po prohtjevima pojedinaca ili političkih skupina, a sve na međunarodnom području pravde.“

Židovski prvaci su za presudu Isusu iskoristili stranca – Rimljanina Pilata. Današnji hrvatski vlastodršci svih boja – drugačije ih se ne može niti nazvati, već dvadesetak godina izručuju hrvatsku Istinu u ruke strancu, utažuju svoje nezasitne prohtjeve zveckanjem srebrne krvarine, vičući u zboru: Raspni. Pravda je stavljena pod opanak kako bi se na njoj iživljavali oni koji su po cijelom svijetu sijali zlo otimajući osnovno pravo narodima na prostor i državu i stavljajući ih pod svoju kolonijalnu čizmu.

„Podvrgavanjem pravde zakonu sile, pravda je stavljena izvan snage zakona, a time je postala ranjiva. Takva pravda ne može doprinijet miru nigdje u svijetu, posebno ne na ovim područjima. Zato u punoj moralnoj odgovornosti tvrdimo da je Vašom presudom teško povrijeđena istina i pravda. Samim time ste ICTY stavili izvan snage zakona.

Poštujući ICTY kao međunarodnu instituciju, tražimo da se isprave nepravedne presude, da se u krivičnim postupcima ne ranjavaju više oni koji su slomljeni pogubljenjem svojih voljenih, da se
  poštuju sve pravne norme, ne izbjegava istina i da se zakon stavi u službu ljubavi pravde i istine. Tražimo obnovu krivičnog postupka prema počiniteljima svih stravičnih zločina, genocidnog pogubljenja teških ranjenika, hrvatskih branitelja i civila, progona sveg nesrpskog stanovništva i razaranja grada Vukovara 1991.“, kazao sam 2007. u Haagu.

Danas to više ne mogu u cijelosti ponoviti, jer savjest mi ne da; kako mogu neku političku zlonamjernu tvorevinu, koja izbjegava istinu, odbacuje sve što se proturječi već napisanoj presudi, nazvati međunarodnim sudom pravde?

Isusovi tužitelji i presuditelj su se zadovoljili Njegovom smrću. Bojali su se Njegove Riječi kojom može „sagraditi hram u tri dana“ pa navaljuju ploču straha na Njegov grob i postavljaju mu međunarodnu – rimsku stražu. Ubili su Isusa a otvorili put uskrsnuća Kristu. Njihov se zastor povijesti razderao na dva dijela i na taj način označio vjekovni kraj nasilnicima u Ime Pravde.
  Zoru Isusovog uskrsnuća s nikakvim međunarodnim i  domaćim izdajicama nisu uspjeli zaustaviti. Zora uskrsnuća je svanula hrvatskom narodu. Vjera nas naša spašava – ostalo nam je ono drugo: „Idi i ne griješi više!“

Veliki tjedan Muke Isusove nam je započeo „žalosnim petkom“.
 


 Ustrajnošću i vjerom možemo nadvladati sva zla: i ovo haško koje će se samo u sebi srušiti, jer svoju pravdu na pijesku i živom blatu laži sagradiše. Naša je stijena Krist. Križ Njegov nam je snaga. Razapeta je istina na nama. Nosimo taj križ uzdignute glave: Uskrs se neće doživjeti u haškom podzemlju. 

Uskrs se živi u hrvatskom srcu koje danas krvari. Mučeništvo je sjeme vjere i poveznica Neba i Zemlje. Mučeništvo je Božji dar, ako ga se s ljubavlju prihvati. Hrvatska je s ljubavlju to učinila za spas svoga naroda. I zato s Isusovom mukom na križu i Njegovim poniženjem sjedinjavam bol i poniženje hrvatskog naroda. Uskrs je nedvojbeno zadnja točka napaćenih i cijelog čovječanstva, osim onih koji se sami isključe.

Nikada nam Raspeti nije bio bliži nego danas…



Fra ZLATKO ŠPEHAR



Preuzeto s http://www.viktimologija.hr