Hrvatsko kulturno vijeće drži da su presude hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču prvorazredni pravosudni skandal koji će imati teške posljedice za međunarodno pravo. Neprofesionalan i amoralan, politički nadziran i rasistički orijentiran, Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju dokazao je presudama upravo ono što o njemu u svijetu misle svi časni pravnici i časni ljudi uopće – da je ruglo za suvremenu zapadnu civilizaciju i njezine vrijednosti.
Odgovornost za presude snosi i hrvatska državna vlast u zadnjih deset godina, koja je bespogovornim služenjem a ne suradnjom s ICTY-em izdala hrvatske interese i omogućila politici zemalja koje su željele i žele propast hrvatskoj državi, da putem opisanoga suda ostvaruju svoje ciljeve.
Podsjećamo da je Hrvatsko kulturno vijeće od 2006. godine održalo osam stručno-znanstvenih skupova o radu i karakteru ICTY-a na kojima su predavali ugledni pravnici, povjesničari, književnici i novinari, a njihova su izlaganja tiskana u zbornicima, te je nedavno objavljen i sažetak na engleskom jeziku, kao i knjige dr. Milana Vukovića i profesora kaznenog prava iz Washingtona dr. Edwarda S.Yambrusica.
Isto tako podsjećamo da državne institucije RH nisu učinile ni najmanji napor da hrvatskoj i svjetskoj javnosti objasne pravu ulogu i značaj ICTY-a.
Za Hrvatsko kulturno vijeće
predsjednik Hrvoje Hitrec
.................
Zamolili smo više uglednih osoba iz našega javnog života da za Portal
Hrvatskoga kulturnog vijeća dadu svoj prvi komentar haaške presude.
Izjave ćemo unutar ovoga priloga objavljivati kako nam budu dolazile.
Mons. dr. Mile Bogović, gospićko senjski biskup:
Presuda zato što je njima Hrvatska kao samostalna
država nešto grešno
Očito je da europski vlastodršci, predvođeni engleskom politikom, još
uvijek smatraju da je Hrvatska kao samostalna država nešto grešno,
crimen (zločin) za poredak koji oni žele. Početci kriminalizacije ideje
hrvatske države sežu daleko u prošlost, a formulirani su prvi put
početkom dvadesetog stoljeća. Po masonskom i velikosrpskom
konceptu taj krimen (zločin) je rastao i postao velik zločin (Magnum
crimen Viktora Novaka). Tako je stvoren u toj velikosrpskoj i engleskoj
sprezi jasno definiran stav da na svaku ideju o hrvatskoj državi treba
reagirati kao na zločin. I Stepinac je bio suđen najviše zato što se
opredijelio za samostalnu hrvatsku državu (ne za NDH!). Po tom
stavu treba kazniti svakoga koji se opredijelio za hrvatsku državu, a
pogotovo koji se za nju borio.
Živimo u svijetu u kojem se događaju i ovakve nepravde.
Nije li Ivan Pavao II. rekao Hrvatima da su narod nade jer se znaju
dostojanstveno nositi s nepravdama ovoga svijeta?
Pokazati ćemo to i ovaj put. Zahvaljujemo Bogu što su i naši haški
osuđenici tome dorasli.
Podržimo ih svojim molitvama i u ovo vrijeme kada se
spominjemo nepravedne osude Kristove i njegova križnog puta
– prema Uskrsu. Neka kroz gustu maglu svjetske nepravde
na Žalosni petak probiju svijetle zrake uskrsnog jutra.
 General mr. sci. Željko Sačić:
Nažalost, obistinile su se crne, najcrnje prognoze koje su
demantirale izjave pojedinih diplomata o 20% šansi za izricanje
presude s kvalifikacijom o udruženom zločinačkom pothvatu.
Apsolutno ne prihvaćamo obrazloženje izrečeno u presudi,
gdje se jednoj hrvatskoj legitimnoj oslobodilačkoj akciji, Oluji,
pridaje kriminalni značaj u rangu udruženog zločinačkog pothvata.
Aktualna hrvatska vlada i prethodne hrvatske vlade, kao i uredi
predsjednika Mesića i Josipovića, imaju izvanredno veliku
odgovornost i suodgovornost za sukreiranje kriminalizacije
Domovinskog rata, što je rezultat njihovog političkog dodvorništva,
nesposobnosti, nestručnosti, kao i apsolutne odsutnosti kod svih
njih elementarne obveze za zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa
pred međunarodnim institucijama, pa tako i pred haaškim sudom
i tužiteljstvom.
Stoga moraju snositi političku i pravnu odgovornost za svoje
propuste, osobito Mesić, Bajić, Josipović, Sanaderova i Račanova
koalicijska vlada, koji su u najvećoj mjeri kriminalizirali Domovinski
rat kršeći pritom elementarna načela Ustavnih zakona o suradnji s
haaškim sudom i o Oluji iz 2006.
Samo zrela, odgovorna i odlučna politička akcija može i mora
prisiliti Vladu na raspisivanje izbora.
Prof. dr. Miroslav Tuđman:
Sudac Orie govori o međunarodnom sukobu
Prvostupanjska presuda hrvatskim generalima Gotovini i Markaču,
sramotna je i neprihvatljiva jer se ne temelji na činjenicama i istini.
Sudac Orie optužuje i sudi predsjedniku Tuđmanu, političkom
i vojnom vrhu, te svim vojnim i redarstvenim postrojbama kao
sudionicima udruženog zločinačkog pothvata. Drugim riječima,
Oluja, kao završna operacija Domovinskog rata proglašava se
zločinačkim pothvatom.
Štoviše, sudac Orie govori o međunarodnom sukobu, a time
pobunjenim Srbima priznaje međunarodni legitimitet, a hrvatskoj
državi osporava pravo na slobodu i teritorijalnu cjelovitost.
Ovakva presuda ima velike i nepredvidive državne, političke i
financijske posljedice. Jer nije utemeljena na istini i činjenicama,
ova prvostupanjska presuda još će više produbiti jaz unutar
hrvatskog društva. Između onih koji su bili žrtve agresije i koji su se
borili za samostalnu hrvatsku državu, te onih koji nisu htjeli Hrvatsku
ili su se htjeli dodvoriti stranim moćnicima lažnim optužbama da je
hrvatska službena politika 1990-ih vodila „velikohrvatsku politiku",
„dijelila Bosnu", „izvršila agresiju na BiH", odnosno da je bila
„konglomerat loših politika".
Nadam se da se ovakva prvostupanjska presuda neće održati,
jer bi to značilo sumrak međunarodne pravde te gubitak povjerenja
u vjerodostojnost ciljeva i vrijednosti za koje se zalaže EU.
Ivica Relković, bivši logoraš srpskih koncentracijskih logora,
utemeljitelj Hrasta:
Vijeće sigurnosti je jedina "sudnica" mjerodavna za daljnje
poteze hrvatskih vlasti
Haaški Tribunal (MKSJ) je politički sud. On je utemeljen političkom
nakanom, a pravo mu služi samo kao vanjski paravan. Zato su
moguće ne samo ovakve presude, nego i političke odluke da se
ne procesuiraju najveći zločini (Vukovar i logori u Srbiji) i najveći
zločinci (generali JNA). Takvu odluku i kriterije nije mogao
uspostaviti sud, nego politika. Zato to nije sud, nego nečiji politički
paravan. Tobože apstrahirati od toga tko je agresor, a tko žrtva
a onda samo individualizirati neki isječak rata, znači izrugivati se
pravdi i pravednosti zaogrnut togom pravosuđa.
Takav sud može i mene logoraša suditi zbog toga što sam
u jednom od 113 dana tamnovanja ukrao jednu krišku kruha dok
stražar nije gledao, dok upravitelja logora uopće neće procesuirati,
jer je logora bilo puno, pa ne znaju kojeg bi izdvojili. Haaški Tribunal
je sramota međunarodne politike i međunarodnog pravosuđa.
Kao logoraša više me boli ova pljuska Haaškog Tribunala, nego
pljuska srpskog stražara u logoru. S ovakvim se sudom ne možete
boriti pravnim sredstvima. To mogu nastaviti samo naivni, ali dobro
plaćeni odvjetnici. Budući da je ovo politički sud potpuno je naivna
i poruka da je ovo nepravomoćna presuda. Pravomoćna presuda
će i opet biti samo rezultat političke trgovine.
Zar naivno mislite da je Blaškiću smanjena kazna zbog odjednom
uskrslih pravnih razloga?
Oslobodit će generale, ako Hrvatska država pristane dati nešto u
zamjenu. Ovaj se sud ne može pravno poraziti, jer ne poštuje temeljne
postavke jednake pozicije tužitelja i obrane. Ovaj je sud svjesno i
uz dopuštenje Vijeća sigurnosti i svih dosadašnjih hrvatskih vlasti
protustatutarno prometnuo Tužitelja, umjesto predsjednika Tribunala,
u njegova javnog predstavnika. Zato se ovaj sud i svi njegovi učinci
mogu samo politički - a ne pravno - opozvati i poništiti.
Vijeće sigurnosti je jedina "sudnica" koja je mjerodavna za daljnje
poteze hrvatskih vlasti. Ali ne ovih vlasti, jer ove su hrvatske vlasti
- kako današnja oporba, tako i današnja vlast - sudjelovale u pisanju
ovih presuda. Ali reći će nam onda da je to nemoguće.
Pa i devedesetih su nam rekli da je nemoguće obraniti Hrvatsku. A
branitelji koji nisu bili obaviješteni da je to nemoguće, očito su je
"greškom" obranili. Zato je to moguće i danas. Samo to mogu
učiniti novi političari koji će, makar i "greškom", osloboditi Hrvatsku
i od postrojbi MKSJ-a i njezinih domaćih petokolonaša s obje
strane Markova trga te starog i novog Pantovčaka.
Akademik Slaven Barišić:
Ne klonimo duhom!
Najteža moguća kvalifikacija da je Oluja zajednički zločinački
pothvat i drakonske kazne hrvatskim generalima Gotovini i Markaču
ozbiljan su politički udar na hrvatsku državnost, jer nedvojbeno pokazuju
da je uz Tužiteljstvo i čitav Sud podložan pritiscima moćnih političkih
interesa. Borbu za nezavisno međunarodno sudstvo zato treba
prepustiti Akademiji pravnih znanosti Hrvatske i ostalim sličnim
institucijama.
Političkom sudu treba pak odgovoriti političkim jezikom
demokratske države koju je izborio Franjo Tuđman u jedinstvu
s hrvatskim narodom vođenom tradicionalnim kršćanskim
vrijednostima čiji je nepotkupljivi čuvar i sveprihvaćeni arbitar bio
nezaboravni kardinal Franjo Kuharić.
Govor takvim političkim jezikom zahtjeva međutim sposobnost,
snagu, staloženost i čvrsto zaleđe. Nažalost, u posljednjih desetak
godina toga nije bilo nego je Hrvatska izgubila brojne bitke na
medijskom i gospodarskom ratištu pa se može reći da su
današnje presude izravna posljedica djelovanja političkih ekipa,
od Račana i Josipovića do Sanadera i njemu sličnih.
Hrvatskim su se glasačima kao alternative nudili ljudi koji su
prethodno dokazali sposobnost rješavanja najtežih političkih
problema, ali nisu prepoznati zahvaljujući manipulacijama
medijskih moćnika. Vrijeme koje je Hrvatskoj preostalo zato
treba na slijedećim izborima iskoristiti za dovođenje na vlast
sposobnih, snažnih i iskusnih ljudi kojima je domovina iznad njih
samih.
Unatoč velike hrvatske gospodarske slabosti zaleđe im još uvijek
može pružiti široko jedinstvo hrvatskog naroda oko osnovnih etičkih
i političkih vrijednosti. Ili kako je Franjo Tuđman rekao, kada je i njemu
sve izgledalo izgubljeno: "Ostaje narod!".
Dok god ostaje narod koji zna prepoznati svoje najbolje sinove
današnja će presuda značiti samo još jednu izgubljenu bitku, ali
ne i izgubljeni rat.
Zato ne klonimo duhom nego visokog čela nastavimo tražiti istinu.
Prof. dr. Branimir Lukšić:
Haška pravosudna lakrdija
Ovo je presuda suda koji je nelegitiman u svom osnivanju,
protuzakonit u odmjeravanju kazne, namjerno formiran kao
nenadležan za zločin agresije, u kojemu je tužiteljstvo dio
sustava suda i iznad obrane, u kojemu mogu svjedočiti anonimni
i zaštićeni svjedoci, suda koji je pod dominantnim političkim
utjecajem „moćnih" država. Kako reče eminentni kanadski
pravnik Christopher Blacke, haški je Sud „sramota za
civilizirani svijet".
Nazvavši legitimnu akciju oslobođenja okupiranog hrvatskog
državnog teritorija „zajedničkim zločinačkim pothvatom"
sud sugerira kolektivnu krivnju hrvatskoga naroda, pokušava
uništiti kod Hrvata nacionalni ponos i slomiti otpor prema
udruživanju u „jugosferu".No ova pravosudna lakrdija može
osloboditi Hrvate naivnosti i otvoriti im oči što ih čeka ulaskom
u EU, u kojoj dominiraju upravo oni koji naređuju ovakve
sramotne i protupravne presude. Parafrazirajući onu povijesnu
istinu, da je krv kršćanskih mučenika sjeme novih kršćana možemo
reći, da će jedan Gotovina iz zatvora roditi stotine tisuća Gotovina
izvan zatvora.
Nenad Piskač:
Gotovina i Markač - Zrinski i Frankopan naših dana
Službena Hrvatska, nedostojanstvena i podanička – to jest
„proeuropska“, u proteklih jedanaest godina previše nam je
utrpala namjernih, naivnih i kupljenih autogolova, da bi održivi
razvitak slobodne hrvatske države i hrvatskoga naroda na
haaškom krumpirištu izašli s bilo kakvim aktivnim rezultatom.
Ona je mentalno još u Krležinoj rečenici – A kaj bu naš mali
horvatski človek na europski Veliki petek.
Osuđujuće presude, iako nepravomoćne, dokaz su da agresija na
Hrvatsku nije prestala s najvećom vojnom pobjedom u povijesti
Hrvata - Olujom 1995.
Sve je to pretvoreno u „zajednički zločinački pothvat“ – zajedničku
zločinačku konstrukciju hrvatskih poražavatelja, haaškoga Tužiteljstva
i Sudbenoga vijeća. Problem je u sljedećem: Velikosrpski agresor
i međunarodni čuvari bivše Jugoslavije na čelu s ideologom -
Velikom Britanijom i na začelju s izvršiteljem - Velikom Srbijom
u razdoblju od 1990. do 2000. na čelu hrvatske vlasti nisu imali
petokolonaše, međutim, od 3. siječnja 2000. oni nam diktiraju
odnose usklađene s međunarodnim čuvarima balkanskoga poretka
i Hrvatsku stavljaju na optuženičku klupu s ciljem trajnog izgona Hrvata
iz povijesti. Oni su glavni krivci osuđujućih presuda političkoga sudišta
u Haagu, koji se, kad je riječ o Europi vječno krivim Hrvatima, ponaša
kao partijski sudovi Komunističke partije Jugoslavije od 1945. do 1990.
Vojnički rečeno: Hrvatska se mora riješiti petokolonaša.
Demokratski rečeno: Najbolje bi bilo da se to dogodi već na
idućim izborima dvotrećinskom pobjedom hrvatske Hrvatske i
trajnim izgonom iz javnoga života petokolonaške Hrvatske.
Domovinski rat, naime, nije gotov, jer agresija i dalje traje. Ako
hrvatski narod ne prepozna da je posljednja crta obrane na izborima,
proći će kao Zrinski i Frankopan u Bečkom Novom Mjestu 30. travnja
1671., odnosno kao Gotovina i Markač u Haagu 15. travnja 2011.
Čermak je oslobođen optužaba, ali je od podizanja optužnice do
izricanja presude ostao bez svoje naftne industrije „Tifon“.
Poruka je jasna – Hrvati, dajte nam sve svoje i oslobodit ćemo vas
povijesnoga krimena – ma gdje bili. No, ne treba zaboraviti još
ednu istinu, koja doduše ne vrijedi u Europskoj uniji bez kršćanskih
korijena kojoj na poganske žrtvenike petokolonaši s demokratskim
legitimitetom prinose i ljudske žrtve, a to je da konačan pravorijek
u povijesti ima Bog. Njega, naime, izuzetno uspješna hrvatska
društvenopolitička peta kolona ne može „identificirati, locirati,
uhititi i transferirati“ tuđinskim sudovima suvremenih Pilata.
Opstanu li osuđujuće presude Gotovini i Markaču za hrvatsku Hrvatsku
nevini osuđeni junaci postati će mučenici, a budućim hrvatskim
poražavateljima primjer o tome da se borba za slobodu Hrvata ni u
međunarodno priznatim granicama Republike Hrvatske ne isplati
na osobnoj razini. Ona je, međutim, Bogu ugodna, jer nema veće
ljubavi negoli dati život za svoje bližnje. I premda smo sad svi zajedno
na križu, glavu gore.
Bez križa nema Uskrsa!
S cijelom obitelji evo me sutra na prosvjedu na Trgu bana Jelačića.
Nenad Piskač, član „zajedničkoga zločinačkog pothvata“ oslobađanja
okupirane Hrvatske godine 1995.
Prof. dr. Josip Jurčević:
Jedino promjenom struktura se možemo riješiti Haaške zamke
U svojoj izjavi za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća prof. dr. Josip
Jurčević podsjetio je na svoje upozorenja od prije dvije godine u
hrvatskim medijima da je Haaški sud politički sud. Tko god je pratio
proces šestorki, gdje se misli na suđenje u procesu protiv generala
Praljka i ostalih, odnosno pratio proces protiv trojice hrvatskih
generala za koje je upravo izrečena presuda, mogao se uvjeriti
da se od početka grade osuđujuće presude, upravo onakva kakva je
danas izrečena, i da nije ostavljeno ni najmanje prostora da bude
drugačije.
To što se sudi hrvatskim generalima je tercijalno, nastavio je
Jurčević. U Haagu se prvenstveno sudi hrvatskoj Državi, što je
upravo i danas potvrđeno. Značajni dijelovi obrana, uključujući tu
i Gotovininu, radile su protiv interesa optuženika. No, još
značajnije je što su se institucije hrvatske države od 1996. godine
počevši s donošenjem protuustavnoga Ustavnog zakona
o suradnji Republike Hrvatske s Međunarodnim kaznenim sudom
sve sustavnije pretvarale u potpune sluge Haaške mreže na čelu s
haaškim Tužiteljstvom.
To je do danas eskaliralo do te mjere, objašnjava dalje Jurčević,
da u Hrvatskoj postoje izrečene optužujuće presude koje su još gore
nego ona izrečena trojici hrvatskih generala u Haagu. Primjerice,
u presudama koje su donesene na hrvatskim sudovima piše kako je
Hrvatska vojska izvršila agresiju na Republiku srpsku krajinu.
Stoga, pita se prof. dr. Josip Jurčević, što očekivati od suda u Haagu?
Jurčević smatra kako se jedino promjenom upravljačkih sa stručnim
strukturama, tj. dovođenjem u hrvatske državne institucije stručnih,
moralnih te socijalno i institucionalno odgovornih osoba možemo
riješiti Haaške zamke.
Admiral Davor Domazet Lošo:
Trijumf britanske politike
Ovo je trijumf britanske politike, izjavio je za Portal Hrvatskoga
kulturnog vijeća umirovljeni admiral Davor Domazet Lošo. Prema
sučevim riječima, naglašava Lošo, Hrvatska je nastala na zločinu.
Riječ Krajina koju je stalno ponavljao u objašnjavanju daje
dodatnu težinu ovoj presudi, a ta je da se stvara 'nova' politička
tvorevina- 'država u državi'.
Davor Domazet Lošo predviđa također da je ovime ujedno
otvoren 'lov' na sve branitelje i sve one koji su sudjelovali i
obrambenom ratu i stvaranju države Hrvatske.
(hkv)
http://hakave.org
|