Prije nego što pomislite da je ovo još jedan dosadni članak s kojega je bolje što prije izići i zamijeniti ga s nekim zabavnijim štivom, ipak bih vas pozvao da pročitate par redova o čovjeku čija su djela mijenjala svijet.
Barem toliko je ovaj dobrotvor od nas zaslužio dobiti. Iako se neki neće složiti s tvrdnjom iz naslova nedvojbeno je da je Ivan Pavao II. svojim životom zaslužio nositi titulu najznačajnije osobe 20. stoljeća. Da je živ ovaj, slobodno možemo reći, svetac ne bi se zasigurno zamarao nikakvim priznanjima jer je uvijek bio i ostao skromna osoba koja je svoji djelima vratila osmijeh na lice milijunima ljudi.
„Santo subito“ klicale su stotine tisuća ljudi na Trgu svetog Petra u Vatikanu, a takvo nešto će vrlo brzo i dočekati. Nakon što ga se proglasi blaženim ubrzo možemo očekivati i da ovaj veliki čovjek postane i svecem.
Zanimljivosti veze uz pontifikat Ivana Pavla II.
Ivana Pavla II. se smatra jednim od najvećih državnika 20. stoljeća, a njegov duhovni aktivizam imao je planetarni utjecaj. Najmlađi je papa novog doba te je prvi papa ne-Talijan nakon nekoliko stoljeća. U 26 godina papinskog pontifikata posjetio je 130 zemalja, 850 gradova, proputovao je 1,2 milijuna kilometara i obišao zemaljsku kuglu 30 puta te je prvi papa koji je posjetio gradove Azije, Afrike i Južne Amerike.
No, još je zanimljivija brojka da je na početku njegovog pontifikata Katolička crkva brojala oko 760 milijuna, da bi u vrijeme njegove smrti njihov broj bio oko 1,1 do 1,2 milijarde. Posebno se ističe zalaganje Ivana Pavla II. za mir u svijetu. Stalno je koristio prigode kako bi naglasio pravo svakog naroda na svoju samostalnost i suverenost. Zalagao se i za jedinstvo kršćana, ali je bio poznat i po otvorenosti prema drugim vjerskim zajednicama jer je prvi papa koji je posjetio džamiju i sinagogu.
Osobito je vrijedna spomena sintagma Ivana Pavla II. „ kultura života“ nastala na njegovom putovanju u Sjedinjenim Američkim Državama 1993. godine kada je izjavio: "Kultura života znači poštivanje prirode i zaštita Božjeg djela stvaranja. Na poseban način, znači poštivanje ljudskog života od prvog trenutka začeća do prirodne smrti."
Zanimljiv dio njegovog djelovanja su i sastanci s političarima, kojih je održao preko 1500, a smatra ga se i najzaslužnijom osobom za pad totalitarnog komunističkog režima.
Neraskidiva veza hrvatskog naroda i Ivana Pavla II.
Zasigurno je Karol Józef Wojtyla u srcu nosio sve ljude svijetu, ali isto tako se može reći da je veza između hrvatskoga naroda i ovoga pape bila posebna. Od početka devedesetih Ivan Pavao II. se snažno zalagao za hrvatsku neovisnost i slobodu te je više puta ukazivao na zlo koje se vrši nad ovim narodom.
Molitve koje je upućivao za mir u Hrvatskoj još su ga više povezivale s narodom koji je stajao na predziđu kršćanstva. Njegovi posjeti Hrvatskoj i Bosni Hercegovini ostati će trajno upamćeni kao snažne poruke ljubavi, mira i dobrote koje se ogledaju kroz vjernost čovjeka moralnim načelima koje je zdušno zagovarao ovaj poglavar Katoličke crkve.
Neprocjenjivo životno bogatstvo učinilo ga je još većim
Rođen je 1920. u Poljskoj i nije imao sretno djetinjstvo i mladost. Do 25. godine umrli su mu roditelji, brat, sestra i dio prijatelja i rođaka. Preživio je i pakao nacističke okupacije, ali uspješno završava fakultet te se zaređuje u svećenika, nakon čega odlazi na nastavak školovanja u Rim. 1958. godine postaje biskupom, da bi pet godina kasnije od strane pape Pavla VI. bio imenovan za nadbiskupa. Komunističke vlasti su ga prihvaćale puno više od ostalih biskupa, jer su ga smatrale umjerenijim. On je to koristio za dobivanje dozvola za gradnju crkava za dobivanje dopuštenja za procesije i ređenja svećenika…
16. listopada 1978. postao je 264. papa rimokatoličke crkve, a ostati će upamćene riječi s njegove prve mise na Trgu svetog Petra u Rimu „"Ne bojte se! Štoviše, širom otvorite vrata Kristu. Otvorite Njegovoj spasiteljskoj vlasti granice država, gospodarske i političke sustave, široka područja kulture, uljudbe, razvitka. Ne bojte se! Krist zna što je u čovjeku. Samo On to zna!"
Preživio je i atentat i iz svih kušnji izišao jači te je odredio smjer Crkve u 21. stoljeću. Smjer koji mnogi smatraju previše konzervativnim za vrijeme u kojem živimo može se protumačiti i kao posljednji bedem obrane pred sveopćim naletima i udarima liberalnog kapitalizma.
Ono zbog čega je i proglašen blaženim, a uskoro i svetim su čuda koja je činio.
Ona su pokazatelj da naša vjera nije uzaludna i da je zapravo ona jedini pravi temelj koji čuva istinske vrijednosti života.
Budimo sretni što smo imali priliku živjeti u vremenu Ivana Pavla – čovjeka koji je svojim djelima promijenio svijet.
Vedran Kožul / pogled.ba
preuzeto s http://hrsvijet.net