Nedavna anketa koja je pokazala da je hrvatskom narodu jasno da je Otac hrvatske države akademik Franjo Tuđman najzaslužniji za stvaranje države je nešto na što su mnogi državotvorni Hrvati stalno upozoravali. Toga su svo vrijeme svjesni i svi njegovi oponenti. Budućnost je porazna za njih: Tuđman je stvorio državu i to će znati svi naraštaji hrvatskog naroda. A o njima će znati neki bolji student povijesti.
Znamo da hrvatski “ljevičari” obično nastupaju tvrdnjom da je svatko mogao to učiniti. Pričao mi je akademik Jelčić kako je jednoga od takvih upitao:
Pa zašto to onda niste učinili Vi. Ja bih - da sam mogao.
Bio sam nepravedan pa sam se obično rugao hrvatskim “ljevičarima” za takve tvrdnje. Međutim, ovih dana niz komentara me upozoravaju na to da i iz “hrvatske” desnice imamo puno takvih kojima je Tuđman uzeo ono što “njima pripada”.
Tako mi jedan poznati publicist piše:
Radim već oko 35 godina s međunarodnim institucijama o pripremi Hrvatske za samoodređenje i nadgradnju zatečenog totalitarnog društva u pravnu državu s vladavinom prava. Od Madridske konferencije postojala su dva plana primjene odredbi iz 'Završnog dokumenta' Helšinske konferencije: Prosovjetski plan, koji je izradio krug 'proljećara' oko Tuđmana i plan koji je, na temelju 'Ustava HNV-a' izradilo vodstvo Hrvatskog narodnog vijeća (…) Vi očito smatrate da su Titovi kadrovici neopravdano kažnjeni a isto i oni koji čekaju izricanje kazni?
Prvo, za neupućene, HNV se samoraspustilo sa stvaranjem hrvatske države. Očito ima “nasljednika” da ne kažem pretendenata koji su još danas ogorčeni na Tuđmana. Zbilja bi bilo interesantno popisati sve te pretendente, zar ne?
Ali uvijek me iznenade. Nisam očekivao s “desnice” napad na hrvatske generale u Haagu. I to s pozicija naših jugoslava. Usporedio sam njegove stavove s Tadićevim, a onda je dosao novi e-mail u kome sam “doznao” vise i o “podjeli” BiH:
Niti bi bilo onoliko zla, krvi, rušenja, žalosti i pljačke da se Tuđman s Miloševićem nije unaprijed dogovorio da podjele Bosnu. A komunistička ideja o podjeli Bosne datira još iz 1943. U privitku Vam šaljem i dokaz za to: dogovor Tita i Draže Mihajlovića o podjeli - Bosne. To je bila početna platforma za dogovor Tuđman-Milošević.
Razmišljao sam trebam li našem publicist poslati što je general Praljak o tome govorio na tom “sudu”, a što se može naći na hrvatskim portalima:
O susretu Tuđmana i Miloševića 1991. g. u Karađorđevu
"...Percepcija laži postaje činjenica, to će reći istina. Jedna od tih laži koje su se razgranale po tim državama, i po sudu i svugdje je u tome da su Milošević i Tuđman 1991. godine na tajnom sastanku u Karađorđevu djelili Bosnu. Ja sam, časni suci, nekoliko puta govorio da je to logička ludost, jer ako Milošević ima planove kakve ima, a napada zbog tih planova, kako će podjeliti Bosnu, to nije nikome jasno, ali koga logika briga? Logika naspram tolike količine priče je potpuno u političkom smislu nezanimljiva."
"Dakle, ovdje, to smo vidjeli u ovom predmetu, ja sam unio pismo koje je gospodin Izetbegović pisao rukom Franji Tuđmanu i tamo se vidi (Praljkova odvjetnica navodi izvor). I tu se iz toga pisma vidi da je Alija već od nekoga, od nekud od tih, s timom doktora i svih agenata koji su se tu motali. Već je plasirana priča o tome da će se na sastanku, da će Milošević ponuditi podjelu Bosne i Hercegovine Franji Tuđmanu prije sastanka. Dakle, sastanak nije ni održan, a već su kružile glasine o tome što će ponudit, a sve zbog toga da se spriječi moguće vojno savezništvo između Hrvata i muslimana."
"Tada je ta priča obzirom da su održani daljni sastanci, priča o Karađorđevu, nije je više bilo. Ona se pojavljuje ponovo 93. godine, kad opet iz nekih mračnih razloga treba produbiti hrvatsko, odnosno pokrenuti hrvatsko muslimanski spor i sukobe, i tada se opet na te prostore muslimanima kaže, evo Franjo Tuđman je davno djelio Bosnu i Hercegovinu sa Miloševićem. To je bio razlog što se taj problem koji se od 91. do 93. više nije javljao. Tada se 93. godine počinje optuživati o nekakvoj dogovorenoj podjeli prije dvije godine."
"Nažalost gospodin Tuđman se mora pravdat, jer velim percepcija koju su pustili o tome da je podjele bilo 91. godine, sada je koriste kao činjenicu. I on se... jednostavno smo se svi pravdali od izmišljotina."
"I kaže (Milošević, u knjizi Laure Silber i Allana Littlea,"Yugoslavia: Death of a Nation",1996., op.a.) "bilo je nagađanja da smo se dogovorili o podjeli Jugoslavije". I sad onakvom jasnoćom, odnosno direktnošću kakvu je on inače imao, vrlo lijepo zaključuje: "sad vam kažem, da smo to ondje učinili, mogli smo odmah i učiniti", (u pozadini glas odvjetnice, valjda zbog točnosti navoda, op.a.) "da smo to tamo odlučili, mogli smo odmah i učiniti". I to je bit problema. Dakle, da su se tako moćne srpske snage dogovorile sa Hrvatskom, koja je isto imala snage u podjeli BiH, a tko se onda tome mogao tome suprostaviti? Taj plan je mogao biti proveden za tri dana. I to on kaže: "Mogli smo odmah i učiniti". A ne bi napao Hrvatsku odmah poslje toga i sav rat kako se događao do 95. godine."
"Nadalje, o tome se isto očituje Borislav Jović, koji je bio desna ruka Miloševića, zapravo samo ne znam da nisu skupa spavali, sve su drugo radili. I on ovdje izrijekom kaže: "pa to bi za mene bilo ogromno iznenađenje, jer je u tom trenutku takvo rješenje značilo bitno odstupanje od naše cjelokupne politike." Dakle, Jović kaže, pa naša cjelokupna politika nije bila da dobijemo komad Bosne, nego da dobijemo Jugoslaviju, do Karlobaga, Virovitice i Karlovca. Dalje, o tome se ponovo očituje Jović, isto tako u nastavku, u fusnotama je, jeli... I opet kaže: "To nije bilo moguće, jer to nije bilo u skladu s ciljevima politike srpskog rukovodstva", to bi bilo kaže: "u sukobu s našim viđenjem načina rješavanja srpskog pitanja u Hrvatskoj i sa našim shvatanjem da treba sačuvati Jugoslaviju." I to je beskrajno jasno."
"Gospodin Mesić je svjedočio na ovom sudu, da je on čuo, da je na tom sastanku dijeljena Bosna i Hercegovina. Ova knjiga je napisana o tom svjedočenju. Stipe Mesić je krivokletnik i ovde je govorio neistine, odnosno ovdje je lagao iz razloga što se tada već htio politički obračunati s Franjom Tuđmanom, i živim i mrtvim. Više mrtvim nego živim... Pitanje; Zašto gospodin Mesić 91. godine, ako je čuo da su djelili Bosnu i Hercegovinu, Franjo Tuđman i Milošević, protiv čega je on bio, zašto to tada javno nije rekao, a bio je drugi čovjek države, dakle odmah do Franje Tuđmana, zašto to ni na jednom sastanku na kojima sam i ja bio, zajedno s jednim i drugim nije rekao? Nego je čekao da sve to skupa prođe i onda se politički obračunavao..."
"Časni suci, činjenice su slijedeće: 91., 92., 93. godine,... ja sam bio član VONS-a i susretao sam Franju Tuđmana i gospodina Mesića na mnogim sastancima. Nikada, nigdje, ni jednom rječju, nitko, nikad nije spomenuo, a ni gospodin Mesić, bilo kakvu priču o tome, da su se Franjo Tuđman i Milošević 91.godine u proljeće dogovorili o podjeli Bosne. Ta priča, to je moje iskustvo, i ja o tome svjedočim, pojavila se 1993. godine, dvije godine nakon sastanka. I znam da se pojavila zbog početka političkih obračuna. To znam, Stipe Mesić nije bio na sastanku (u Karađorđevu, op.a.), zna isto što i ja, a svjedoči o tome sastanku ovdje isto špekulirajući! Na sastanku su bila dvojica ljudi i ta dvojica su rekli što su imali reći, a ja ovo što sam sada rekao, to je moje svjedočenje, a činjenice su ovdje pobrojane, koje su objavljene. To su činjenice koje su objavljenje, a ovo je moje svjedočenje."O bezbroj puta "da"
"...100 puta je to ponovljeno, sto tisuće puta. Svakome tko je želio slušati. Od Cutileira, BiH je od Cutileira bila definiriana. Mi smo rekli "da". Pa da je Vance-Owen "da", pa Stoltenberg "da", pa prizanje BiH "da", pa granice "da". Pa zahtjev da se postave snage UN na granice, deset puta se tražilo. Dakle, uvijek jedno te isto. BiH "da". Hrvati u BiH trebaju dobiti svoje pravo samoupravljanja, samouprave, u ukviru neke ili konfederacije ili federacije ili kantona, i tako dalje..." (15.6.2009.)
Odustao sam. Zar treba na takove stavove našega publiciste dati sjajnu raščlambu velikog hrvatskog generala. Umjesto toga samo sam mu poslao tekst iz Hrvatskog slova, 7. studenoga 2003.
Kome vjeruju hrvatske budale?
Milan Jajčinović u Večernjem listu u tekstu "Tko je dijelio Bosnu" kaže: "Ono što smo već po sto puta čuli, u Haagu smo čuli i od Ante Markovića, tj. da su 'Milošević i Tuđman dijelili Bosnu'. To je već 'opće mjesto' svih 'objektivnih promatrača' i njihovih ratnih i poratnih priča. Bilo je očekivati da će zadnji premijer Jugoslavije i njezin zadnji polit-ekonomski prozelit, i u Haagu imenovati rušitelje svojih reformi, one koje krivi da su mu ispod nogu izvukli zadnji tepih Jugoslavije (...) zanimljiva je potreba da se u svakoj prilici obnavlja uvjerenje o Miloševicu i Tuđmanu kao o paru, čak partnerima, koji su se jednako bavili politički bludnim radnjama. Pogotovo Bosnom. i Marković je opetovao tu već dugo mnogima dragu priču. Ali to je stara alibi priča. Osobito prihvatljiva Zapadu, čiji su moćnici miloševićevsku agresiju dopustili, a onda je preimenovali u 'rat balkanskih divljaka'. U toj su poremećenoj optici za rat jednako krivi i Milošević, koji ga je poveo, i Tuđman, koji mu se suprotstavio! Jednako su krivi i za rat u Bosni i Hercegovini!"
Pričom o partnerstvu Milošević-Tuđman međunarodna zajednica prikriva svoje zločine
Da. Svjetskim moćnicima je priča o partnerstvu Miloševića i Tuđmana potrebna da prikriju svoje sudjelovanje u zločinima. I nevine osuđuju iz istog razloga. To im je i moguće dok god mi njih uvjeravamo u nešto što oni itekako dobro znaju. Umjesto da i kroz porugu kažemo sve. Mnogi čitatelji Hrvatskog slova sigurno se sjećaju moje priče o dobrom čoveku Slobi. Pokušao sam je objaviti još 1996., pa 1999., ali tiskana je u Hrvatskoj prvi put tek 2000. Evo kako je izgledala u tom tekstu iz 1996. godine (tiskan je u mojoj knjizi "Pronađena polovica duše", Zagreb, 2002., str. 117-118) :
"Mene osobno najviše veseli klasičan učinak srpske lekcije: 'Tuđman i Hrvati krivi su za 'podjelu Bosne' '. Naime, odavno sam shvatio da je najbolji način borbe protiv učinka spomenute srpske lekcije - narugati se. Glavni 'dokaz' ovih naših 'dobrih učenika' je obično Karađorđevo i susret Tuđmana i Miloševića. Moja reakcija na takvu tvrdnju je: 'Dakle i Vi tvrdite da je Milošević dobar čovjek. Naime,Vi vjerojatno susret u Karađorđevu zamišljate ovako: Milošević kaže Tuđmanu: 'Znaš Franjo, mi imamo toliko i toliko aviona, toliko i toliko tenkova , toliko i toliko teških topova , toliko i toliko.... . A vi Hrvati imate tisuću kalašnjikova , isto toliko lovačkih puškica i dva topa. Ali, bre, Franjo, ja sam ti bre dobar čovek. Evo ruke - pola Bosne meni - pola tebi'.
Kada sam to uradio prošle godine u Adelaideu, poslije nekoliko dana moja domaćica - Hrvatica mi je ispričala kako se susrela s jednim našim čovjekom koji je napadao Tuđmana zbog Karađorđeva . Ona će njemu: 'Znaš, da je tu sada ovaj profesor, koji stanuje kod mene, on bi Ti rekao da tvrdiš da je Milošević dobar čovjek.' Možete zamisliti koliki je to šok izazvalo kod njega. Začudio sam se, jer nije bila u društvu koje je raspravljalo o politici.'Točno, ali ja sam slušala sa strane, malo razmislila i rekla sama sebi: Čovjek ima pravo.' Hrvatica je malo razmislila i shvatila ono što mnogim našim političarima ni danas nije jasno."
Tko je glup?
Jedan prijatelj, kojega se posebno dojmila priča o dobrom čoveku Slobi, upitao me je što mislim o Markovićevoj tvrdnji. Rekao sam mu:
"Ja mislim da je Tuđman doista ispričao Markoviću to o podjeli Bosne."
Čovjek se zaprepastio. Nije mogao vjerovati da tako nešto može reći autor priče o dobrom čoveku Slobi. Ali ubrzo mu je sve postalo jasno jer sam nastavio:
"Znate, Tuđman je morao brzo vidjeti tko je glup, a tko nije. Pa ima li boljeg načina da spozna tko je glup od priče o podjeli Bosne. Doista su samo glupi ljudi mogli povjerovati da je Sloba toliko dobar čovjek da razoružanom (od Račana and co.) Tuđmanu nudi pola Bosne. Tako Vam je meni i danas veoma interesantno vidjeti tko vjeruje u tu priglupu priču o podjeli Bosne. I pravim popis hrvatskih budala. Vidimo da tu ima i političara, novinara, akademika, ..."
Prijatelj se grohotom nasmijao. Da, treba im se rugati i smijati im se.
Vjerovali ili ne, dobio sam “odgovor”:
Mržnju prema Europskoj uniji podgrijavaju pristaše opcije 'sovjetske Hrvatske' (kao i Dodik u Banjaluci - 'dole Evropa, živela Rusija'). No, koncem godine će biti supotpisan Protokol o pristupu Hrvatske u EU i time je sudbina sovjetaša zapečaćena za sva vremena. Kako će oni nakon toga disati i pisati - to je njihova privatna stvar. No, vi ste očito odrastao i punoljetan čovjek stanovitog ugleda u društvu i moja je želja da upozorite te ljude da ne navlače na nas prokletstvo još jedan i još jedan put - u ukupnosti sudbine Europe koja nema drugog izlaza do li - biti zajednštvo slobodnih i solidarnih.
Nisam odgovorio. Bilo bi nepristojno tri puta odgovarati na način na koji jesam (prvo izjednačavanje s Tadićem, a potom s hrvatskim budalama).
Zapravo, čini se da se iz tog teksta može isčitati otkud takva pisma. Kada služite gazdama, nikada se ne zna kada će Vas izvući iz rukava, zar ne?
Akademik Josip Pečarić
Preuzeto s http://www.hrsvijet.net