„Verbumovo“ pismo
Uvijek mi
je neprijatno kada mi se pripiše nešto što nije moje, pa često moram
korigirati one koji tako nesto urade. Npr. kada sam govorio na velikom
skupu na Jelačić placu, kada su branitelji sakupili vise od 400.000
potpisa, pa vlast nije htjela raspisati referendum o suradnji sa Sudom u
Haagu, predstavljen sam kao najmlađi
hrvatski akademik.
Dugo
sam se morao pravdati jer ih je bilo i mlađih od mene. Tako se i u
naslovu teksta koji je objavljen na Portalu HKV-a, 9. kolovoza 2011.
spominje „pismo akademika Pečarića“ (Dran, Presudna pitanja: Internauti,
potpišite pismo akademika Pečarića). Radi se o pismu koje ne potpisujem
samo ja već hrvatski akademici (petnaest i jedan dopisni član) i
biskupi (dvojica). Supotpisnika je sada već blizu 1400.
Vjerojatno sam već napisao kako se može
smatrati kako je to pismo jedan „proizvod“ Portala HKV-a.
Za prvo pismo
koje smo potpisali nas trojica akademika prilagodili smo jedno
reagiranje „Verbuma“ s Portala. Taj tekst je već i objavljen: S.
Ašperger, J. Pečarić,
--------------------------------------------------------------
Značaj portala
Vjerojatno
sam već napisao kako se može smatrati kako je to pismo jedan „proizvod“
Portala HKV-a. Za prvo pismo koje smo potpisali nas trojica akademika
prilagodili smo jedno reagiranje „Verbuma“ s Portala
--------------------------------------------------------------
S. Popović,
Haaškome tribunalu, u knjizi: General pukovnik Mladen Markač (priredio i
uredio Mladen Pavković), Koprivnica, 2011., str. 313-314. Još prije
objave samoga pisma na Portalu HKV-a pokušao sam stupiti u kontakt s
„Verbumom“, ali to baš i nije bilo lako. Ipak, na moje veliko
zadovoljstvo, „Verbum“ mi se javio:
Štovani gospodine Pečarić,
Nedavno sam na
Portalu hkv.hr pročitao Vaš članak koji nosi naslov 'Poziv Haaškome
tribunalu' od 1. lipnja ove godine, u kojem spominjete moje korisničko
ime 'verbum' u svezi s mojim komentarom na političke haaške optužnice od
15. travnja. Osjećam se počašćenim, navlastito i ushićenim, već i zbog
same spoznaje da se jednoga istinskoga hrvatskoga rodoljuba i neumornoga
ratnika za prava poniženoga i obespravljenoga hrvatskoga naroda, a
posebno naših branitelja i hrvatskih vitezova, dojmilo moje kratko, ali
od čistoga srca, obraćanje-traženje-zahtijevanje od haaških vrhovnih
svećenika (zla) da skinu sa svojih žrtvenika poganskoga poga Baala, i
vrate nam naše još uvijek žive hrvatske vitezove ... (....)
Stoga se i ovim
putom odmah odazivam Vašemu pozivu i bez odlaganja (i ako sa
zakašnjanjam) podržavam tekst trojice akademika povodom rasističkih
haaških presuda 15. travnja 2011., Smiljka Ašpergera, Josipa Pečarića i
Stanka Popovića!
S obzirom da od
stranih jezika aktivno govorim engleski jezik, kojega aktivno čitam i
pišem, pa i, ukoliko se za to pokaže potreba i prevodim tekstove. Upravo
se sada pridružujem Vašoj izvrstnoj inicijativi i spremam se svoj tekst
koji je u Vašemu članku objavljen na Portalu kao tekst koji je
prihvaćen od trojice akademika (kao i od Vas) prevesti na engleski i
poslati direktno u Den Haag ICTY-u! Nisam zadnjih nekoliko tjedana bio u
prigodi pratiti Vaše poput kirurškoga skalpela precizne
članke na
Portalu, koji uvijek pogađaju u samu srž problema, s obiljem
važnih i poučnih stručnih i povjesnih činjenica vezanih uz teške
trenutke naše hrvatske sadašnjice, koji nam svima služe poput kompasa u
ovome za Hrvatsku i hrvatski narod olovnom vrjemenu.
U zadnje vrijeme
zbog većih obaveza nisam posjećivao naš Portal, kao i zbog sličnih
obaveza u prelijepoj Dalmaciji koju sam posebno zavolio zahvaljujući
mojoj voljenoj ženi Ani!
Smatram vrijednim
spomenuti da sam svoju e-mail poštu otvorio tek neki dan i našao poruku
od prijatelja u kojoj mi šalje Vaš spomenuti članak s Portala. To je
jedan pokazatelj kako je Vaša inicijativa zaživljela!
S obzirom da nisam
više baš jako mlad, iako se mladim osjećam, ali dana 15. travnja ove
godine, prvi sam puta od kako se na našemu planetu pojavio Internet
odlučio sve svoje znanje i raspoloživu energiju (ma koliko oni bili
mali) upotrijebiti za propitivanje i širenje istine, s namjerom da bar
za jedan maleni djelić nagrizem stogodišnju velikosrpsku propagandu,
koja je sustavno još od 19. stoljeća slala lažnu i izmišljenu sliku o
mojemu narodu, a koje bi se postidio danas, da je živ, i Goebbels
osobno! Forume koristim, koliko mi kao obiteljskomu čovjeku to vrijeme i
posao dopuštaju, nakon spomenutih političkih presuda.
-------------------------------------------------------
Namjera...
da bar za jedan maleni djelić nagrizem stogodišnju velikosrpsku
propagandu, koja je sustavno još od 19. stoljeća slala lažnu i
izmišljenu sliku o mojemu narodu, a koje bi se postidio danas, da je
živ, i Goebbels osobno!
------------------------------------------------------
Kao što sam već spomenuo, nisam baš mlad,
ali u srcu je još uvijek onaj žar iz slavnog vrjemena kada je Olujom
1995 od srpskih terorista oslobođen veliki dio drage nam domovine
Hrvatske i kada je Otac domovine i Prvi hrvatski predsjednik Dr. Franjo
Tuđman, poljubivši hrvatski stijeg na vrhu povjesne kninske tvrđave,
ushićeno uskliknuo:
'Imamo Hrvatsku!' i još:
'Sve za Hrvatsku, a Hrvatsku ni za što!'
Rođen sam u Zagrebu
15. svibnja 1955. (na desetu godišnjicu bleiburgške tragedije, kako to
po nekad znam reći). Počašćen sam štovani akademiče, gospodine Pečariću,
što ste između mnogih izvrsnih izabrali baš moj komentar!
Neka Vas u Vašemu neprocijenjivomu radu na hrvatskoj promiđbi prati dragi Bog!
PS.
Moje koristničko ime
'verbum' sam nedavno iz tehničkoga razloga morao zamjeniti s drugim.
('verbum' je bilo samo koristničko ime, a ne naziv nakladničke kuće u
Splitu)
Sa štovanjem,
triarios
I doista moja je „zasluga“ samo to što
kaže „triarios“ što sam između mnogih izvrsnih izabrao baš njegov
komentar! Komentar sam poslao na niz adresa i tako je nastalo spomenutio
pismo Haaškom tribunalu. Čak ni ideja o sakupljanju potpisa nije moja,
vec prof. dr. sc. Miroslava Tuđmana. Pismo je i dalje dorađivano. Na
žalost, nismo mogli usvojiti sve sugestije. Trudili smo se da zadržimo
osnovnu ideju Verbumova reagiranja. Promijenjena je i adresa: logičnije
je poslati pismo onima koji su taj »sud« osnovali.
Naravno, ima i negativnih reakcija na
sam tekst. Zapravo, zanimljivo je kako ima ljudi koji tako nešto javno i
napišu. Možda je dobro to što vjeruju da su pametniji od toliko
akademika i biskupa, više od stotinu sveučilišnih nastavnika i oko 450
hrvatskih intelektualaca, ali to je njihov problem, zar ne? Poznata
hrvatska šutnja jedan je od razloga što broj potpisnika nije onoliki
koji bi neki voljeli vidjeti. Mnogi se boje uraditi nešto što se
vlastima ne sviđa.
Ne treba smetnuti s uma da bi neki
državotvorni Hrvati i potpisali sam tekst da ja ne vodim samu akciju.
Nadam se da je poznato kako sam ja mnogima znao reći ono što ne vole
čuti.
Organizirati veliku akciju sakupljanja potpisa, kako se sugerira, praktično je nemoguće. Nema ni novaca ni ljudi za tako nešto.
Zato sam uvijek tražio od onih koji su potpisali da pokušaju sami naći još potpisa. To je iHrvatski portaliVeliku zaslugu imaju hrvatski portali. Uvijek bi poslije tekstova o Pismu stizao veci broj supotpisa
rezultiralo time da već sada imam mnogo više potpisa od onih planiranih
1000. Ponovo ću istaći prof. dr. sc. Šimuna Križanca koji je sakupio
preko 140 potpisa!
Veliku zaslugu imaju hrvatski portali.
Uvijek bi poslije tekstova o Pismu stizao veci broj supotpisa. Koliko je
važna uloga medija, kojih nismo imali, pokazuje primjer Hrvatskog
programa na radiju u Torontu. G. Zvonimir Došen je Pismo pročitao na
radiju, pa je kao rezultat slijedio niz potpisa iz Kanade. Recimo da ih
je samo g. Ivan Radišić sakupio preko 230.
Do sada sam vodio niz sličnih akcija.
Nikada nismo imali ovoliko potpisa. Recimo samo da je pismo o zabrani
Thompsonovih nastupa imalo nešto manje od 400, a ono o granici sa
Slovenijom nešto više od 700 potpisa.
Na kraju, podsjetit ću vas na sugestiju o
slanju pisma svugdje gdje to mozete. Pogotovu u rujnu, poslije slanja
Vijeću sigurnosti UN-a. Umjesto svojih, koristit ću rijeci onoga od koga
je sve ovo krenulo - verbuma, tj triariosa (Portal HKV-a, 9. 8. 2011.):
Odličan poticaj
(hkv.hr/.../...) svima nama, Akademiče Pečariću, da šaljemo pismo
podrške našim osloboditeljima na sve četiri strane svijeta, jer nije
samo Hrvatska u opasnosti od agresije koja se nastavlja drugim
sredstvima, već je kršenje povelje UN-a ujedno i ugrožavanje ljudskih
prava i sloboda pojedinaca i čitavih naroda cijeloga svijeta, da i mi
time damo svoj časni doprinos trajnome miru, kao što su to vlastitim
primjerom učinili naši vitezovi - anđeli mirotvorci, koji su na sebe
preuzeli Križ za nas i za čitavi svijet!
Akademik Josip Pečarić
-------------------------------------
Pridodajem ka prilogu poveznicu :
>>Inicijativa prema VS UN-a: Potpišite zahtjev hrvatskih intelektualaca za oslobađanje naših generala !
>>Akademik Ivica Kostović potpisao zahtjev za oslobađanje hrvatskih generala
>>PROFESOR ZVONIMIR JANKO – potpisnik Pisma VS UN-a
Hrvati i Hrvatice, na tlu Domovine i razasuti diljem svijeta ODAZOVITE SE , ne ostajte gluhi i nijemi .