Dan
hrvatskih mučenika na Udbini i ove će se godine svečano
slaviti. U vrijeme objave ove reportaže skupina hrvatskih
branitelja pješačiti će od Aržana prema Udbini. Udruga
branitelja pripadnika Središta gardijskog za specijalističku
obuku dočasnika ''Damir Tomljanović – Gavran''
iz Zadra i ove godine već tradicionalno, prigodom Dana
hrvatskih mučenika, organiziranim šestodnevnim hodočašćem i
postrojavanjem na Udbini odaje počast svim hrvatskim
mučenicima.
S
vjerom u slobodi branitelji žele oteti zaboravu ona
događanja koja su doprinjela obrani Hrvatske. Želja im
je podsjetiti na važne akcije Hrvatske vojske, policije i
posebno zaslužne junake iz vremena obrambenog Domovinskog
rata. Uspjelo im je okupiti udruge hrvatskih branitelja iz
raznih dijelova Hrvatske. Organizaciji i provedbi hodočašća
odazvale su se Udruga ratnih veterana 1. gardijske brigade
''Tigrovi'', Udruga ratnih veterana 2. gardijske brigade
''Gromovi'', Udruga veterana 3. gardijske brigade ''Kune'',
Udruga veterana 4. gardijske brigade, Udruga hrvatskih
ratnih veterana 5. gardijske brigade ''Sokolovi'', Udruga 7.
gardijske brigade ''Puma'' Varaždin, Udruga ratnih veterana
9. gardijske brigade ''Vukovi'', Udruga Specijalne policije
iz Domovinskog rata, Udruga maloljetnih dragovoljaca
Domovinskog rata – Zadarska županija i HVIDR-a Zadar.
Hodočašće
u čast poginulih hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu
započelo je u nedjelju 4. rujna i trajati će šest dana.
Krenulo se iz Aržana put Trilja, Sinja, Hrvaca, Vrlike,
Kijeva, Knina i Gračaca do Udbine. Za početak ovogodišnjeg
hodanja odabrano je Aržano, zbog mjesta rođenja i ukopa
prvog poginulog hrvatskog branitelja Josipa Jovića. Od
Aržana do Udbine udaljenost je 194,4 kilometara, podjeljena u
šest podjednakih dionica čini dnevni prosjek pješačenja 32
kilometra i zahtjeva dnevno više od sedam sati vojničkog
hoda. Sve je vojnički detaljno isplanirano, od odmorišta do
odmorišta, od polazišta do cilja na Udbini. A pojedine
dionice nazvane su po velikanima obrane hrvatske države,
koji su svojim zalaganjem i žrtvom zadužili buduće naraštaje
te postali uzor hrvatskoj javnosti. Po dionicama branitelji
podsjećaju da su pokojni Andrija Matijaš – Pauk, general
bojnik, legendarni junak 4. gardijske brigade, Predrag
Matanović, brigadir, legendarni junak 2. gardijske brigade,
Gojko Šušak, ratni ministar obrane RH, dr. Franjo Tuđman,
prvi predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik OS
RH, Blago Zadro, general bojnik, legendarni zapovjednik
Trpinjske ceste i Janko Bobetko, stožerni general, ratni
načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske, izuzetno zaslužni
za hrvatsku slobodu. Ovim hodočašćem pripadnici Središta
gardijskog za specijalističku obuku dočasnika ''Damir Tomljanović – Gavran''
iz Zadra ponovno žele potaknuti sve hrvatske građane, a
osobito hrvatske branitelje, na jedinstvo u otegotnim
vremenima kad je neprekidno potrebno svjedočenje istine o
obrani hrvatske slobode.
Prošle
godine na misnom slavlju na Udbini mogli smo vidjeti
postrojene hrvatske branitelje - hodočasnike. Malo tko je
znao da su oni tada prošli naporan hodočasnički put od
Krivog Puta do Crkve hrvatskih mučenika na Udbini. Bila je
to podrška izgradnji crkve na Udbini kao i odavanje počasti
svima koji su svoje živote utkali u temelje Hrvatske
Domovine.
Prošlogodišnje
hodočašće nosilo je ime Damira Tomljanovića – Gavrana, u
znak sjećanja na poginulog suborca – heroja Domovinskog
rata, rođenog 18. travnja 1968. u Veljunu pored Senja, a
odraslog u Krivom Putu, gdje je i pokopan. Damir Tomljanović
– Gavran dragovoljno je u kolovozu 1990. pristupio
postrojbi specijalne policije za posebne namjene MUP-a
RH u bazi Rakitje pored Zagreba. Ratovao je na svim
ratištima Domovinskog rata, bio je prekaljeni ratnik i
zapovjednik. Sa suborcima je mjesecima dijelio dobro i zlo
na vrlo zahtjevnoj bojišnici na Velebitu u odbijanju
neprijateljskih napada, često u nemogućim vremenskim
uvjetima. Prilikom nadzora svojih položaja Damir Tomljanović
- Gavran poginuo je 17. veljače 1994. na obroncima Velebita,
od neprijateljskog snajpera i zadobivene rane u glavu. Dana
18. travnja 1999. u čast Damira Tomljanovića - Gavrana
blagoslovljena je kapelica Blaženog Alojzija Stepinca (ispod
kote 856) na Velebitu. Na prijedlog Udruge hrvatskih
dragovoljaca Domovinskog rata, 2007. godine ulica Bundek u
Zagrebu preimenovana je u Ulicu Damira Tomljanovića -
Gavrana. U Krivom Putu nalazi se športski centar s njegovim
imenom, a cesta koja iz Senja vodi prema Krivom Putu također
je preimenovana u Ulicu Damira Tomljanovića - Gavrana. Stoga
je prošlogodišnje hodočašće krenulo iz Krivog Puta prema
Senju, na Karlobag, Starigrad-Paklenica, Modrič, pa prijelaz
preko Velebita i mjesta pogibije Damira Tomljenovića -
Gavrana na Sveti Rok i do Crkve Hrvatskih mučenika na
Udbini. Cijela dionica bila je duga također oko 200 km.
Na
spomen mučenika, vjere i slobode jedan od organizatora
hodočašća hrvatski branitelj Renato Milić tvrdim govorom
zaključuje: „Ma ja bi se sam sa sobom lako
dogovorio oko opstanka: seosko imanje i crnčit od jutra do
mraka: u tome nema ni politike ni muljanja – što si
napravio uz Božji blagoslov toliko ćeš i imati. A u
slučaju rata nema bježanije već brani svoje i ni koraka
ustupka. Sve me ovo – mislim na politiku i neslogu,
razačaralo totalno, jer se bojim da jedinstva nikad ne će
biti, a staze koje gradi ova ''civilizacija'' zna se kud
vode... Tako je svugdje, pa je očito da iz sve naše
povijesti nisu izvučene nikakve pouke niti se je pokušalo
ispraviti greške... Ne znam, najbolje motiku u ruku i
kopat' – fizički rad bar toliko ne ubija psihu, a u
mukama, znoju i bolesti čovjek je nekako najbliži Bogu...
zapravo... možda ga tek onda i traži... E, da se nisu
kupovale jahtice, autići i rasprodavalo sve što se
moglo... Bi li nam bilo bolje? Mislim da bi... Ali eto,
već dugo vremena velikom dijelu ljudi nije gospodar Bog
već samodokazivanje, a novac je njihov križ...“
Ovim hodočašćem Udruga branitelja pripadnika Središta gardijskog za specijalističku obuku dočasnika ''Damir Tomljanović – Gavran''
iz Zadra želi potaknuti sve hrvatske branitelje na
tradicionalna okupljanja svake godine u Udbini na Dan
hrvatskih mučenika. Momci iz Zadra djeluju danas i okupljaju
se pod ratničkim sloganom „Znoj štedi krv!“, no
znaju se oni opustiti i razveseliti. Prošle godine, poslije
misnog slavlja na Udbini, u nedalekom selu Visuću,
organizirali su zajedničko druženje i opuštanje. Uz
prepričavanje starih ratnih događaja, veselo su se
podsjetili i onih najnovijih hodočasničkih zgoda. Uz šalu, smijeh i
okrijepu, poslije cijelotjednog hoda prema Udbini, hodočašće
je zaključeno prigodnom podjelom zahvalnica i spomenica.
Priznanja za sudjelovanje i potporu uz pošalice je sa
zadovoljstvom podijelio predsjednik Udruge Željko Turić.
Zanimljivo
je bilo doznati kako je za Udrugu maloljetnih dragovoljaca
Domovinskog rata Hrvatske - podružnica Zadar, hodočasničko
priznanje primio dopredsjednik Željko Skukan. Taj je
hrvatski branitelj u Domovinski rat dragovoljno krenuo sa 17
godina. Njemu je priznat braniteljski staž, međutim više od
polovice članova Udruge maloljetnih dragovoljaca
Domovinskog rata do danas nije riješilo svoj status. Zašto?
Nažalost samo zato, jer institucije hrvatske države
osporavaju braniteljska prava maloljetnim braniteljima.
Zahvaljujući i maloljetnim braniteljima, živimo u slobodnoj
zamlji, ali i zemlji birokratskih vratolomija i apsurda.
Zajedničko
fotografiranje bio je zaključni događaj prošlogodišnjeg
druženja u Visuću – uz obećanje da će se sve ponoviti i
iduće godine. Stoga je u nedjelju 4. rujna iz Aržana na
šestodnevno pješaćenje do Udbine krenulo 20 hrvatskih
branitelja hodočasnika. U subotu 10. rujna vidjeti ćemo ih
postrojene ispred Crkve hrvatskih mučenika na Udbini. Ako ih
negdje na državnoj cesti između Aržana i Udbine ugledate iz
automobila, usporite i dajte im znak podrške. Znajte, to su
naši hrabri branitelji specijalci iz svih djelova Domovine,
s krunicom i likom Ante Gotovine na prsima i u srcima.
Bez njih ne bi bilo slobodne Hrvatske. Znajte, u njih se
možemo i danas pouzdati... Oni hodočaste ponosno, svojom
krvlju u ratu i znojem u miru, časte svehrvatsku muku, vjeru
i slobodu.
I kad Thompson pjesmu zapjeva – reci
brate moj jesmo li prokleti, pa se tako brzo sve
zaboravi, al' neka neda Bog pa nas budu trebali, opet će
se gusta magla spustiti... branitelji hodočasnici s Udbine pjesmom će odgovoriti – odbaci
sotonu da te ne zavede, pruži ruke Kristu, neka te
povede, tu slobodu Bog ti nudi, ti odluči, hrabar budi, da
l' ćeš stranom tamnom il' ćeš poći sa mnom...