Da bi vazda čestna bila!
Izvorni tekst
Hrvatska
himna, pjesma – Lijepa naša domovino, bez iti najmanje dvojbe svojim
tekstualnim izričajem i sadržajem, kao i svojom melodijom spada među
najljepše i najplemenitije himničke pjesme u svijetu. Himna je izvučena
iz pjesme Horvatska domovina autora Antuna Mihanovića, koja ima ukupno
četrnaest strofa. Kao tekst himne uzete su dvije prve i dvije posljednje
strofe. Ali nisu uzete u svome izvornome tekstu, već su djelomično
izmijenjene:
Tako - strofa prva, stih četvrti glasi
Da bi vazda sretna bila, izvorno (Da bi vazda čestna bila). Stih prvi,
treća strofa glasi Teci Savo, Dravo teci, izvorno (Teci, Sava hitra,
teci). Stih drugi, treće strofe glasi Nit' ti Dunav silu gubi, izvorno
(Nit' ti Dunaj silu gubi). Stih treći, treće strofe glasi Sinje more
svijetu reci, izvorno (Kud li šumiš, svijetu reci). Stih četvrti, treće
strofe glasi Da svoj narod Hrvat ljubi, izvorno (Da svog' doma Horvat
ljubi). Stih drugi, četvrte strofe glasi Dok mu hrašće bura vije,
izvorno (Dok mu hrastje bura vije). Stih treći, četvrte strofe glasi Dok
mu mrtve grobak krije, izvorno (Dok mu mertve grob sakrije). Stih
četvrti, četvrte strofe glasi Dok mu živo srce bije, izvorno (Dok mu
živo serdce bije!) Kao i sve drugo u životu i tekst himne prilagodjuje
se vremenu i političkim trendovima.
No, moto ovog moga članka je upravo stih
koji stoji u njegovom naslovu: Da bi vazda čestna (časna) bila. A ta
izvorna riječ (čestna, časna) zamijenjena je riječju sretna. Biti častan
i biti sretan nije isto. Onaj tko je častan ne mora biti i sretan, a
isto tako netko tko je sretan ne mora biti častan čovjek. Država pa i
njen narod mogu biti sretni, ali ne moraju biti časni, i obrnuto mogu
biti časni a ne moraju biti sretni. Hrvatski narod želi državu koja će
biti čestna, biti časna u svakome pogledu i prema unutra, i prema vani, a
posebno časna prema svome narodu i svojim braniteljima. Ali bar za sada
situacija je od tog - dijamentralno suprotna.
"Čestna" država
Hrvatska kao politička vlast nije
čestna, kao što je to pjevao otac himne Antun Mihanović. On je zamišljao
hrvatsku Domovinu (tako i državu) kao čestnu, kao časnu na svim njenim
područjima, a ponajprije u njenoj vlasti da je vode sve samo čestiti
ljudi, ljudi ponosa, ljudi razuma,Politička vlastMnogi
u politici, ali i u njenom gospodarstvu, shvatili su da je – časno biti
na nekoj visokoj političkoj ili gospodarskoj poziciji, a nadasve da tu
čast treba pratiti i tvarno blagostanje, kao nešto bez čega ta čast ne
ide ljudi dostojanstva i ljudi hrabrosti.
A hrvatska država, pri tome prvenstveno mislim na njenu vlast je daleko od čestne (časne) vlasti a time i čestne (časne) države.
A hrvatska država, pri tome prvenstveno mislim na njenu vlast je daleko od čestne (časne) vlasti a time i čestne (časne) države.
Mnogi u politici, ali i u njenom
gospodarstvu, shvatili su da je – časno biti na nekoj visokoj političkoj
ili gospodarskoj poziciji, a nadasve da tu čast treba pratiti i tvarno
blagostanje, kao nešto bez čega ta čast ne ide. Kako u Ustavu RH o tome
ništa ne piše, ti dužnosnici sami su se pobrinuli da - uz čast ide i
mast, kako to kaže naš narod.
Gledano sa stajališta naroda ili
cjelokupnoga građanstva gorko se došlo do još gorče spoznaje da Lijepa
Naša (pritom misleći na njenu vlast) za 99% njenog pučanstva nije čestna
država, pa čak nije ni sretna, osim za onaj postotak tajkunije i većeg
dijela političara.
Njeni tvorci, oliti branitelji umjesto
domoljubne časti postali su niskomaržna roba, čijim glavama se plaća
glavarina za ulazak u EU i prijateljstvo s agresorom Srbijom. Ne treba
se čuditri preko četiri stotine godina plaćali smo Turcima – danak u
krvi, pa smo očito na to i navikli.
E, moj obezpamećeni narode...
Dok dobar dio naroda nema mogućnosti
mjesečno spojiti ni kraj s krajem, dok ima oko tristo tisuća
nezaposlenih, i sedamdeset tisuća onih koji rade bez plaće, dotle
nedavno sam čitao u dnevnim tiskovinama da vlada velika gužva za upasti u
Upravu Ine, jer svaki član te uprave ima plaću od 77.000 kn mjesečno,
ima ured s dvije tajnice, ima skupocijeni automobil s šoferom, a iznad
svega ako mora otići ili se sam odluči otići s te funkcije – dobiva
basnoslovnu otpremninu od pola milijuna eura. (Za koji iznos se može
kupiti pet velikih kuća). Pa se mi sada pitajmo što je autor naše himne
mislio pod pojmom „čestna" oliti suvremenijim izrazom da ga svi razumiju
„časna" hrvatska vlast, što je pjesnik htio reći?! Kako vas,
boljševički drugovi, nije sram?
Možda bi ih i bio sram kad bi se imali pred kime sramiti?!
Možda bi ih i bio sram kad bi se imali pred kime sramiti?!
U Boga ne vjeruju, a hrvatski narod im
je uvijek bio zadnja rupa na svirali! Narod nema kruha, pa što neka jede
kolače! Reče u predrevolucionarno vrijeme u Francuskoj kraljica Marie
Antoinette. I znamo što je nakon toga slijedilo...
A i naša pjevačica iz Konavala, nedavno
je otišla tamo preko Dunava u „Biograd" i zapjevala – Prijatelji stari
gde ste...? I reče – Nama je suđeno da živimo zajedno! Pritom je valjda
mislila da je i mišu i mački suđeno da žive u istoj kući, žabi i rodi,
da dalje ne nabrajam. Ta pjevačica kao da je udarila čavao u lijes
domovinskog morala i dostojanstva, zahvaljujući kojem kako tako još
postojimo. Više joj nije važno ni tko joj je zapalio kuću u Konavlima,
ni tko ju je obnovio. Nemojte joj zamjeriti, kao da je otišla na kvasinu
kao i neki političari poput nekog ministra koji izmjenjuje spiskove s
Beogradom za izručenje naših branitelja sudovima srpskog agresora. O,
Bože, zar još postojiš?
Na TV ekranima svakodnevno gledamo
kulturu nasilja, kulturu pištolja i kako to mi odgajamo našu mladost?
Umjesto da je odgajamo u plemenitosti.
Umjesto da je odgajamo u plemenitosti.
Povjerenje je podloga svake prijevare. Marie AntoinetteVeć
je prošlo skoro godinu dana od kad nam je premijerka javno obećala da
će štediše Ljubljanske banke biti riješene u roku od tri mjeseca. Ali
kako se čini još jednom, obećanje ludom radovanje!Onaj tko nikome
ne vjeruje ne može biti prevaren. Iskra sumnje svijetli kao majka svih
razuma. U Hrvatskoj narod, gotovo sto postotno, već dugo ne vjeruje
politici i političarima, i zato narod više i ne može biti prevaren. Može
biti samo opljačkan, ponižen, izdan, predan, ostavljen, ili blago da
kažem prezren i zaboravljen ili u konačnici utopljen u EU pa neka se tad
koprca kako zna i umije.
Već je prošlo skoro godinu dana od kad
nam je premijerka javno obećala da će štediše Ljubljanske banke biti
riješene u roku od tri mjeseca. Ali kako se čini još jednom, obećanje
ludom radovanje!
Podugački su spiskovi nečasnih politički
radnji, pa da samo spomenem još neke, umjesto da od postojećih banaka
formiraju jednu veliku nacionalnu banku, rasprodali su tuđinu sve naše i
veće i manje banke, i to ne da bi bolje poslovale, već samo zbog
osobnog provizijskog interesa. Sličnu sudbinu su doživjela i brojna
gospodarska i slična poduzeća koja su pala u ruke svjetskih makro
lopova.
A na političkom planu, pravi politički
nemoral gotovo na granici same izdaje domovine i svega što je hrvatsko.
Sveopoća hajka na branitelje, podizanje spomenika četničkim zločinima,
gradnja kuća agresorima u Hrvatskoj ali i u Srbiji onima koji su
izbjegli iz Hrvatske i koju su Hrvatsku temeljito razorili, sve same
sulude stvari koje pošten i normalan čovjek ne može ni shvatiti.
I tako u nedogled. Mogle bi se dugo
nabrajati situacije u kojima naša domovina (naša politika, naše divlje
menadžersto i sl. kategorije) nije „čestna" kako je to pjevao tvorac
pjesme Horvatska domovino Antun Mihanović.