DAMIR BOROVČAK - "KRVAVA BISTRINA"


dborovcak_krvava_bistrina_01

Krvava Bistrina

dborovcak_krvava_bistrina_02
O hrvatskoj mladosti koja je prije 20 godina krvlju natapala hrvatsko tlo, poput Gorana Kliškića i Ivice Vuco, danas se gotovo ništa ne zna. U Kleku su dobili zadatak obraniti most na Bistrini, ključnu točku kod Neuma, na cesti prema Stonu i Dubrovniku. Danas se tu nalazi granični prijelaz BiH – prema jugu Hrvatske. Ovdje su se u ožujku 1992. odvijali neprekidni četnički napadi na most čijim bi padom bio odsječen jug Hrvatske. Četiri dana nakon dolaska na most na Bistrini i drugi dan nakon Izudinovog bijega iz bolnice, napad je započeo. Po buri, kiši, skliskom kamenjaru, iza vreća s pjeskom, hrvatski mladići očekivali su napad na most. Po ponoći 24. ožujka 1992. započela je eksplozija granata. Ratni roman Izudina Bečirčića Braća po oružju (Vlastita naklada; Zenica 2007.) opisuje tragičnu, tužnu i dirljivu priču požrtvovnosti i stradavanja hrvatske mladosti, žrtve za ratnog suborca i prijatelja. Priča je to o nedosanjanoj mladosti, o krvi, bolu, grču, o smrti, tuzi i suzama...
dborovcak_krvava_bistrina_03

Napad je bio žestok. Granate su precizno pogađale prve položaje diverzantske postrojbe 4. gardijske brigade. U toj kiši čelika pogođen je Ivica Vuco, Izudinov prijatelj od prvog dana prijema u ZNG. Potrčali su mu u pomoć zapovjednik Goran Kliškić i Izudin Bečirčić. Ivica je bio pogođen gelerom u glavu i bio je u teškom stanju. Još živ, ali u smrtnom času. Granate su i dalje poput kiše padale. Jedan geler ranjava Izudina u ruku. Goran i ranjeni Izudin pokušavaju izvuči Ivicu. Od slijedeće eksplozije geleri izrešetaju i Gorana, a Izudin biva odbačen snažnom eksplozijom. Dolazi k sebi i nadnaravnom snagom pokušava i uspjeva izvuči Gorana, a zatim i Ivicu, do obližnjeg zaklona. »Obojica su umrli a ja nisam mogao da im pomognem. Ljubio sam čas Gorana, čas Vucu i preklinjao da me ne ostavljaju. Bolove koji su razdirali moje tijelo nisam više ni osjećao. Bol za prijateljima, bračom po oružju, razdirala me sto puta više. Poludio sam. Sjeo sam između njih i poželio da iskrvarim i umrem zajedno s njima. (...) Gledao sam ih. Ni Goran ni Vuco nisu više davali znakove života. Kako da objasnim svoje suze i plač i tugu. Kako, Bože dragi?!«, opisuje Bečirčić taj tragičan događaj u svojoj knjizi.
dborovcak_krvava_bistrina_04

Goran Kliškić u 23. godini mladosti pokopan je na splitskom groblju Lovrinac, a Ivica Vuco u 21. godini mladosti pokopan je istog dana u svom mjestu Srinjine kraj Splita. Izudin je na štakama ispratio svoje prijatelje na vječni počinak. Ostali su njihovi grobovi i vječna tuga njihovih roditelja i preživjelog prijatelja i subrata Izudina. I sjećanje, sućut i bol naših naraštaja na hrvatsku nedosanjanu mladost, naše vitezove i neprežaljene junake. Goran i Ivica samo su dvojica s popisa poginulih i teško ranjenih pripadnika izviđačko-diverzantske postrojbe za posebne namjene 4. brigade Zbora narodne garde Republike Hrvatske. U borbi za slobodu i samostojnost Hrvatske 4. gardijska brigada zabilježila je ukupno 193 poginulih pripadnika.

dborovcak_krvava_bistrina_05

Danas povrh Bistrine jedan je od najljepših spomenika hrvatskim braniteljima. Povrh zaljeva i mosta, daleko u brijegu, kamene kocke, poput hrvatskog grba obrane, s prekrasnim pogledom na zaljev. U znak zahvalnosti svima koji su svoje živote položili za Hrvatsku. Lijepo je ovdje danas susresti hrvatsku policijsku ophodnju.
dborovcak_krvava_bistrina_06

dborovcak_krvava_bistrina_07

A u Splitu, na Lovrincu počiva Goran Kliškić. I nije sam. Još je ondje uz njega hrabrih vitezova.

dborovcak_krvava_bistrina_08

dborovcak_krvava_bistrina_09

A u Srinjinama počiva Ivica Vuco, s 21 godinom mladosti, tek je prvu ljubav bio upoznao. Dolazi ovdje ponekad i ratni suborac Augustin Drnas iz Mravinaca zapaliti svijeću, dolaze ovdje oni koji se sjećaju, tuguju i ne mogu prežaliti gubitak naših mladića. Tko zna, da su preživjeli, koliko bi danas dječice imali...
dborovcak_krvava_bistrina_10
dborovcak_krvava_bistrina_11
dborovcak_krvava_bistrina_12

A na Bistrini, nešto prije graničnog prijelaza, križ je hrvatskoj mladosti, koja je nesebično život polagala. Ovdje treba stati, zapaliti svijeću i razmisliti. Tu malo poviše, u kamenjaru u ožujku 1992. godine, život je vrlo malo vrijedio... Ali most na Bistrini, koji je za jug Hrvatske mnogo značio, nikad nije pao... Bistrina je ostala obranjena.

dborovcak_krvava_bistrina_13


Poveznice:
Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća: Sjećate li se knjige Braća po oružju?
Damir Borovčak