SRODNOST
Đurđic, skroman cvjetić, sitan, tih i fin
Dršće, strepi i zebe kao da je zima;
Zvoni bijele psalme snježnim zvončićima
Potajno kraj vrbe gdje je stari mlin.
Pramaljeća blagog ovaj rosni sin
najdraži je nama među cvjetovima;
Boju i svježi miris snijega i mlijeka ima,
Nevin , bijel i čist ko' čedo, suza i krin.
Višega života otkud slutnja ta
što je kao glazba budi miris cvijeća ?
Gdje je tajna duše koju đurđic zna ?
Iz đurđica diše naša tiha sreća:
miris tvoga bića, moja Ljubavi,
Slavi drobni đurđic, cvjetić ubavi.
Antun Gustav Matoš