USKRSNU ISUS DOISTA, ALELUJA !




Uskrsnuo si  , Gospodine  Isuse !

Uskrsnuo si za mene, za nas, za svakog čovjeka. Pobijedio si grijeh, mržnju, zlo i tamu svijeta zato da i mi uskrsnemo.
Pomozi nam da uskrsne naša vjera, naša nada i naša ljubav! Uskrisi u nama novu snagu da te slijedimo i da te svjedočimo u tajni tvojega vazmenog otajstva, u tajni tvoje smrti i uskrsnuća.
Isuse, ne dopusti da nam bolna iskustva gubitka, nesreće i straha zatamne pogled na tvoje svjetlo. Ne dopusti nam da potonemo u beznađe i da nas dotaknu negativni osjećaji koje si ti pobijedio svojim uskrsnućem.
Uskrsni, Gospodine, u srcima onih koji više ne vjeruju u snagu prijateljstva i dobrote. U svima koji su dopustili da im srce nagrize mržnja, želja za osvetom i za sigurnošću stečenu nasiljem.
Isuse, uskrsni u djeci koja se rađaju, uskrsni u ljudima koji traže snagu za život, za sebedarje. Uskrsni u svima koji su ranjeni u tijelu, u duši, ili u duhu.

Grob nije mogao tebe, začetnika života, zadržati u svojem krilu.
Dođi, Gospodine Isuse! Trebamo te. Tvoje uskrsnuće novost je i nada svijeta. Tvoje uskrsnuće jedina je stabilna točka u svemiru koja sve pokreće, od koje sve dolazi i koja sve k sebi privlači. Tvoje uskrsnuće stvarnost je bez završetka. Slaveći tvoje uskrsnuće, Isuse, danas i svake nedjelje, ne slavimo tek minuli događaj nego tebe uskrsloga.

Slavimo tvoj izlazak iz vremena u novo postojanje, slavimo svoju budućnost.

Fra Zvjezdan Linić
Izvor: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=20026

.............................

                                                                        RADUJTE SE KRŠĆANI .....






                                                                      PJESMA USKRSLOGA KRISTA


Iz smrti se vratih zbog ljubavi!
Gori nebo, gore srca!
Plam taj žari, plam taj vrca.
Krista Boga
Uskrsloga, Uskrsloga!
Bilom lupa naša krvca!
Drhte zviježđa nebeskoga!
Iz smrti se vratih zbog čovjeka!
Za sve ljude, svega svijeta!
Nek se čuje sada jeka!
Smrt se guši, život cvjeta!
Za čovjeka, za čovjeka.
Za grešnika ovovijeka
starovijeka, novovijeka!
Iz smrti se vratih zbog života!
Da ne umre, da ne presta,
da rastjera vječne tmine.
Da nam žarka svjetlost sine
sa nebeskoga prijesta!
Za čovjeka ovovijeka
da zablista, Svjetlost Krista!
Tvoga, moga, Uskrsloga!

Mile Prpa


.........................................................................................................................................................

Radostan i blagoslovljen Uskrs !, Hrvaticama i Hrvatima , ma gdje bili,   kršćanima diljem svijeta, i svim ljudima dobre volje.


a, napose, hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji neka  Božansko Milosrđe udijeli  

obilje blagoslova  tijekom uskršnjih blagdana i u sve buduće dane. 


VELIKI PETAK- DAN SPOMENA KRISTOVE MUKE I SMRTI




"Puče moj , što učinih tebi ili u čem ožalostih tebe ? -  odgovori meni ."                                                                                                     




................



VELIKI PETAK





Danas prolazimo kroz Isusov križ, prolazimo kroz Isusov život koji se očitovao kao božanski baš kroz patnju muke i razapinjanja. Prolazimo li samo pokraj križa i sudjelujemo li u Isusovom križu?

Ako bi samo prošli pokraj ili ako bi ga shvatili kao nešto što se zbilo pred dvije tisuće godina, tada ne bi osjetili tajnu i bogatstvo križa, a ni Isusova života. Ni u kojem slučaju ne sakraliziramo križ sam po sebi, međutim, on je poslije Isusa postao simbol pravednosti i ljubavi.

Poslije Isusa križ je 'izjednačen' s Isusom. Ni sam Isus nije tražio križ, ali isto tako nije se izmakao ispod križa. Izmaći se ispod križa značilo bi izmaći se od čovjeka i čovječanstva. Križ primarno doziva u pamet nas ljude i ljudsku zloću, osobito kad se radi o Isusu.

Križ je istina nas ljudi. Kao što je bol i patnja naša istina, tako je i križ naša istina. Zato ga mi ne možemo izbjeći, a i ne smijemo ga izbjeći ako preko njega ostvarujemo sebe, ako se preko njega otvaramo. Križ nas razbija u našem egoizmu, kao što ga je egoizam i stvorio.

Isus nas poučava da se ne izmičemo ispod križa, pa taman on vodio do smrti, ako križ nosimo da bi ostvarili istinu, pravdu, ljubav... Izmaći se ispod križa značilo bi kako izbjeći pustinju a doći u obećanu zemlju – rečeno biblijski. U obećanu zemlju se dolazi kroz pustinju.

Obećana zemlja je iza pustinje i kroz pustinju su se ljudi pročistili za Novu zemlju. Tako nas i križ pročišćava da postanemo (uskrsnemo) novi ljudi, ljudi istine i ljubavi. Stvarati život (ljudski) koji bi preskakao križ, značilo bi utopijski se postavljati prema životu.

Kroz križ čovjek se ogoljuje privremenosti i otvara se prema vječnosti, zapravo se otvara vječnost. Život se pokazuje kao nešto što je dublje i drukčije od onoga što uništava križ i svaka patnja. Bez križa kršćanstvo bi bilo utopijsko. Kroz križ (patnje) mi odbacujemo mnoge nepotrebne stvari.

To je kao kad hoćemo skočiti visoko ili daleko, tada odbacujemo sve suvišne stvari da bi mogli lakše skočiti. Nešto je tako s ljudskim životom: hoće li se skočiti visoko zato se mora osloboditi svih 'nepotrebnih stvari' da bi skok uspio (Tauler).

Svatko tko je proživio 'razapinjanje na križu' zapazio je svoju veliku promjenu. Zapazio je u sebi kvalitete i moć koju nikako drukčije ne bi zapazio. Zato se smisao križa bolje razumije kroz iskustvo života nego li kroz sva teoretska razmišljanja.

Tek kroz križ doživljavamo istinu našeg unutarnjeg života, dušu, ljubav. Istina, križ nikada nije po našoj volji. Kada bi bio po našoj volji ostavio bi nas u našoj ljudskoj (našoj) razini, ne bi nas uzdizao, ne bi nam otkrio našu skrivenu tajnu (duševnost).

Isto tako je očito da je križ nemoguć i apsurdan ako se ne vjeruje u Budućnost. Ako se čovjek gleda jednodimenzionalno, onda je križ uništenje, besmisao. Da bi se donekle razumio misterij križa (patnje) potrebno je sjetiti se da je za Isusa (kršćanstvo) ljudski život kao zrno pšenice.

Tu je, ali je u pozivu da proklija, da nestane da bi nastao novi život. Tu je taj ljudski paradoks. Međutim, to se sve kod čovjeka odvija kroz slobodu. Čovjek hotimično može i 'ne proklijati' pa ostati samo kao neplodno zrno.

Do plodnosti se dolazi tek preko raspadanja. To je ono što nam je neshvatljivo a skoro i neprihvatljivo. Zato je čovjeku križ tek prihvatljiv iz vjere u uskrsnuće (novi život).

Tko hoće slijediti Isusa u njegovoj ljubavi, taj je obvezan da prihvati i križ. "Tko me hoće slijediti neka prihvati svoj križ" (Lk 11, 23) Tko hoće da se u njemu porodi unutarnji čovjek potrebno je da vanjski odumre.

Unutarnji je božanski i besmrtni. Isusov križ je simbol ljubavi Božje prema čovjeku, simbol opraštanja (oprosti im jer ne znaju što čine). Vječna ljubavi operi nas od naših prljavština jer ne znamo što činimo...

Marijan Jurčević, OP


  Izvor:  http://www.dominikanci.hr/isusov-kriz-je-simbol-ljubavi-bozje-prema-covjeku.html



…….
„Prava, potpuna radost
izlazi upravo iz križa Gospodnjega.
I badava je tražimo drugdje,
samo u križu je možemo naći.
                             ( 6.3.1954. )“
………

„Promatranje muke Kristove
dat će nam potrebnu katoličku širinu.
Da ne gledamo samo sebe,
svoje bolove i  svoju patnju,
Da ne stojimo kao ukopani pred njom,
već da imamo smisla
za tuđe patnje, tuđe boli;
za boli najbliže okoline,
patnje svih bližnjih,
našeg naroda, Crkve, čitavoga svijeta.
Jer sve te boli i patnje sastaju se, stječu se,
dobivaju smisao,  dobivaju plodnost
          u izmučenom Kristu,
          u ranjenom i izudaranom Kristu,
          u raspetom Kristu.
Ako promatramo muku Kristovu,
nećemo biti sitničavi, uski,
već široki, univerzalni, pravi katolici.

                                       ( 8. 3. 1943. )“

Službenica Božja  Marica Stanković
          (1900 – 1957 )

Izvor: „Život je lijep“ – Izbor misli i poticaja, (str. 40, str.53 )
          Teovizija, Zagreb, 2011.god.