PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA - GODINA C





Evo, Djevica će začeti i roditi Sina i nadjenut će mu se ime Emanuel-

S nama Bog !

(Mt 1, 23 )


........








Jr 33,14-16
1 Sol 3,12-4,2
Lk 21,25-28. 34-36

 

 

Razmatranje

 

 

 

 

 

 

Prvom nedjeljom došašća počinje nova crkvena godina i priprava za Božić, za rođendan našega Spasitelja.

Čekali smo ga. Oduvijek smo ga čekali. Tražili smo ga i otkrivali u mnogima, pitajući se jesmo li ga prepoznali, znamo li čitati upozoravajuće znakove svoga vremena, ne sluteći da je dijete koje će promijeniti naš svijet Sin Božji, Poslanik – pred vratima. Dolazi. Stiže. Tiho i svečano dolazi nam naše nadahnuće i putokaz, naš smisao, početak naše ere, naše povijesti.

Jedno od posve krivih shvaćanja kojemu je kršćanstvo izloženo je mišljenje da je ono potpuno usmjereno na prošlost, a budući da je prošlost prošla, kršćanstvo nam više nema što novoga reći. Istina je da su djela po kojima nam je darovano spasenje - život, muka, smrt i uskrsnuće Gospodina našega Isusa Krista – odavno prošli, prije dvije tisuće godina, ali ono što se zbilo iznad je vremena, ono je vječno, bezvremensko, svevremensko. Krist je još uvijek tu, osobito kad slavimo euharistiju i primamo sakramente, i nikada nas neće napustiti. Stoga se mi kršćani ne smijemo gubiti u prošlosti jer djela spasenja naše vjere nikada nisu prošla, uvijek su među nama i u nama postaju stvarnost.

K tomu treba još nešto nadodati. Pogled svakoga kršćanina koji svoje kršćanstvo svjesno živi uvijek je upravljen prema sutrašnjici, budućnosti, onome što nas tek čeka. Time se susrećemo sa zanimanjem svakog modernog čovjeka za sutrašnjicu, jer i njega "budućnost" na neki neobičan način privlači. Hoćemo li se moći teleportirati, hoćemo li osvojiti svemirska prostranstva, dobiti odgovore na još mnoga neodgovorena pitanja više tehničke nego filozofske prirode? Naravno, kršćaninov pogled u budućnost razlikuje se od pogleda modernoga čovjeka izgubljenoga među putokazima. Mi kršćani ne zaboravljamo što nam je rečeno i mislimo na upute koje su nam dane.

Stoga, osvrnimo se, osluhnimo lahor koji se provlači Davidovim gradom Betlehemom, sklopimo oči, čisti i spremni. Uskoro će se roditi Sin Božji, Mesija. Doći će radi nas, radi našega spasenja! Još jednom dana nam je prilika da mu se poklonimo, da u plaču djeteta Isusa prepoznamo krik čovječanstva, čin novog rođenja, nove prilike za obraćenje. Poklonimo se Kralju, svečano poput mudraca s Istoka, ne bojmo se Herodove odmazde, Heroda je uvijek bilo i uvijek će ih biti... Rodit će se jači od njega, jači od vihora i čvršći od planina, jak kao ljubav, mudriji od morskih dubina, glasniji od huka valova... Sve je Njegovo i po Njemu! Čekajmo ga budni, sa svjetiljkama punim ulja.

Izvor : www.veritas.hr


........




                                      Padaj s neba roso sveta .........



SVETKOVINA KRISTA KRALJA



Izvor teksta:  http://www.dominikanci.hr/kralj-koji-vlada-na-drukciji-nacin

Preporučam ostatak teksta pročitati na navedenoj stranici.


                                                   Svi kliknimo Kristu  !  ...



SJEĆANJE NA ŽRTVU VUKOVARA I ŠKABRNJE 1991. - 2015.




Vukovar


Jedan grad

na obali rijeke

ponosan a plače
u duši kao dijete
jer sjeća se
veselih sunčanih dana
prepunih trgova ljudi
dječjeg smijeha i galama

ali sjeća se najviše
srušenih domova od granata
posljednjih ispraćaja suza i boli
prokletstva strašnog rata

i pamtit će zauvijek dan
kada razoren do temelja je bio
okupan krvlju suzama i ponosom
slobodu svoju i Hrvatsku je snio

Vukovar danas ponosan i plače
kroz suze djeca i žena
za branitelje sve koji su pali
za sve one kojih nema

Vukovar danas ponosan plače
suze i bol ne odnosi rijeka
mnogo je tanjura postavljenih na stolu
ali nema onih koje tanjur čeka

Vukovar grad
na obali rijeke
ponosan a plače
u duši kao dijete 


N.N.
........







Bojovnikov epitaf
......
Nemoj me nikada zanijekati brate
Niti se stidjeti ove svete stijene!
Ja sam umro za Hrvatsku i za te,
Ti živi Hrvatsku i živi mene!
......
Ante Nadomir Tadić Šutra




...............


( fotografija preuzeta s www.ezadar.hr )


ŠKABRNJI U SPOMEN


Koračam polako k'o avet u noći
Samo jecaj vjetra me prati u tišini
Dok granje vihori, to granje života
K'o gavrani crni, misli mi se jate.
Svud oko mene - bogečko groblje
I lebde zrakom ti mirisi prošlosti
Niotkud tračka svjetla u toj dolini
Dolini sjećanja, dolini suza i boli.


Mrak se crni na ovu dolinu spusti
Sve purpurne cvijetove zakri u čas
Zakri i male zakrvavljene ciklame
I NAŠIH MRTVIH SOLDATA LIK.
I dođoh ja do te kuće kamene stare
A u njoj stiha plače starica slijepa
U rukama čvrsto svoju krunicu stišće
Al' suze ne teku već sve su isplakane.


I dim tad osjetih.sa kućnog ognjišća
Ognjišća toga - DOMOVINE moje
Slike se nižu, te slike užasa i strave
Ruke četničke vidim do lakta krvave.


Srce mi ludo tad u grudima zakuca
I kao da taj čas nekud iskočiti želi
Ne boj se Škabrnjo, topli moj Dome
Izustih tad glasno - ja u bolu svome.
Visoko, visoko sad naš barjak vihori
Sretna si Škabrnjo sloboda nam je tu
Postojbina bila oduvijek si HRVATA
Oduvijek si značila Ti znamen za nju.


HRVATSKI Dome Tvoj sin će doći
Izgradit će on opet tu ognjišće svoje
Dječji cvrkut  će razliti se zrakom
Zrakom i dolom ŠKABRNJE moje.


Vladimir Biondić ,vladimir@alfaiomega.hr
...............


«Svaka svijeća jedna sjena, jedna duša koje nema. Jedno dijete, jedna žena, starac, borac koji ih nema. Ostale su uspomene, sadašnje i prošlo vrijeme. Ostala je rana ljuta, da se sjetiš teškog puta.

Ostala je suza slana, mladost naša pokopana.

Ostalo je mnogo toga, nikad ne izrečenoga.

– Za naš Vukovar i Škabrnju !


Da se oprosti ali nikad ne zaboravi ! "

Pater Luka Rađa

....




Poginuli hrvatski bojovnici i nedužno stradali civili počivali u miru Božjem !