Evo, Djevica će začeti i roditi Sina i nadjenut će mu se ime Emanuel-
S nama Bog !
(Mt 1, 23 )
........
Jr 33,14-16 1 Sol 3,12-4,2 Lk 21,25-28. 34-36
Razmatranje
Prvom nedjeljom
došašća počinje nova crkvena godina i priprava za Božić, za rođendan našega
Spasitelja. Čekali smo ga.
Oduvijek smo ga čekali. Tražili smo ga i otkrivali u mnogima, pitajući se
jesmo li ga prepoznali, znamo li čitati upozoravajuće znakove svoga
vremena, ne sluteći da je dijete koje će promijeniti naš svijet Sin Božji,
Poslanik – pred vratima. Dolazi. Stiže. Tiho i svečano dolazi nam naše
nadahnuće i putokaz, naš smisao, početak naše ere, naše povijesti. Jedno od posve
krivih shvaćanja kojemu je kršćanstvo izloženo je mišljenje da je ono
potpuno usmjereno na prošlost, a budući da je prošlost prošla, kršćanstvo
nam više nema što novoga reći. Istina je da su djela po kojima nam je
darovano spasenje - život, muka, smrt i uskrsnuće Gospodina našega Isusa
Krista – odavno prošli, prije dvije tisuće godina, ali ono što se zbilo
iznad je vremena, ono je vječno, bezvremensko, svevremensko. Krist je još
uvijek tu, osobito kad slavimo euharistiju i primamo sakramente, i nikada
nas neće napustiti. Stoga se mi kršćani ne smijemo gubiti u prošlosti jer
djela spasenja naše vjere nikada nisu prošla, uvijek su među nama i u nama
postaju stvarnost. K tomu treba još
nešto nadodati. Pogled svakoga kršćanina koji svoje kršćanstvo svjesno živi
uvijek je upravljen prema sutrašnjici, budućnosti, onome što nas tek čeka.
Time se susrećemo sa zanimanjem svakog modernog čovjeka za sutrašnjicu, jer
i njega "budućnost" na neki neobičan način privlači. Hoćemo li se
moći teleportirati, hoćemo li osvojiti svemirska prostranstva, dobiti
odgovore na još mnoga neodgovorena pitanja više tehničke nego filozofske
prirode? Naravno, kršćaninov pogled u budućnost razlikuje se od pogleda
modernoga čovjeka izgubljenoga među putokazima. Mi kršćani ne zaboravljamo
što nam je rečeno i mislimo na upute koje su nam dane. Stoga, osvrnimo
se, osluhnimo lahor koji se provlači Davidovim gradom Betlehemom, sklopimo
oči, čisti i spremni. Uskoro će se roditi Sin Božji, Mesija. Doći će radi
nas, radi našega spasenja! Još jednom dana nam je prilika da mu se
poklonimo, da u plaču djeteta Isusa prepoznamo krik čovječanstva, čin novog
rođenja, nove prilike za obraćenje. Poklonimo se Kralju, svečano poput
mudraca s Istoka, ne bojmo se Herodove odmazde, Heroda je uvijek bilo i
uvijek će ih biti... Rodit će se jači od njega, jači od vihora i čvršći od
planina, jak kao ljubav, mudriji od morskih dubina, glasniji od huka
valova... Sve je Njegovo i po Njemu! Čekajmo ga budni, sa svjetiljkama
punim ulja.
