PISMO TRIDESETDRUGO PREUZVIŠENOM TEOFILU
Preuzvišeni!
- Kažu da Zemlja nije naša, našeg domstva.
već pripada i - generacijana svima.
Posudili je od budućeg nam potomstva
- i zdravu, čistu dužni smo je predati njima.
Razborom nekim ta misao mi cvjeta.
Zemlja je luka vječnog nam staja.
Bila nekad i Tvoja, za Tvojih ljeta.
Danas pripada nama puninom sjaja.
Danas nama, a sutra ljudima drugim.
Bićima što budućnosti život će ih tkati,
plovom svojim, plovom življenja dugim.
Svima se mora ta životna luka dati.
Luka životnog staja, kopno za duše.
Kopno za tkanje ljepotama i čari.
Rascvatom posvud – čarno, tiho, gluše.
Rascvatom posvud što život ga dari.
- Što bi kazati, o nama mogli reći,
oni iza nas, što još nerođeni brode.
-Sebični bili, sve sebi htjeli steći,
Ni čiste nam nisu ostavili vode.
Ni čiste vode, ni morskog sjaja plava,
ni zraka čista, ni blagost Sunca što zrači.
Kakav to nakot, luda im ta glava-
što sudbinski potez i za nas vlači.
Ah, što bi kazali, tek nemoćno se gleda.
Vrli, nemočno se gleda i nemoćno prati.
Učiniti tu se previše ne da –
da neuk učenog, a nepošten poštenog shvati.
Učiniti se ne da, već riječima samo –
lakše mi biva kad se o tome zbori.
I riječ ova u tom mozaiku tamo –
još kamenčić je jedan što tim plamom gori.
3. Zemlja nije naša – jedan mudar kaza.
Mi smo njeni, nad nama vlast je.
Vlast nad nama – vlast bez sraza.
Živjeti na njoj, bar za mene – čast je!
Čast je, a časnošću kojom častimo mi je ?
Kad bi mogla plakala bi samo tugom.
Lice joj sve grđe, kao da ga ne mije.
Na mjestima mnogim naružena rugom.
Rugom ljudskim, ne prirode joj čedne.
Življenja rugom, bolesti joj se tkaju.
Spoznaje, da lice te majke nam jedne,
pati tugom, to tek poneki jedva da i znaju.
Sve bore, lice joj i prima i zbraja.
Na sebi, sve naše čine ona skuplja.
Luka nam ona do posljednjeg staja.
Mi djeca njena, tek razbora tuplja.
Preuzvišeni, pozdrave moje primi !
- i jedna duša cvjetnim mirisima
pozdrave Ti šalje!
Autor, Mile Prpa, a, navedeni prilog je odlomak iz filozofskog djela - FILOZOFIJA ČOVJEKA
(Kroz pisma Preuzvišenom Teofilu - dvije tisuće godina poslije).
Osvrt na protekle 2000 godina civilizacije.
Izdanje IVIDOR 2000 g.
-------------------------------------
Planet Zemlja
O prelijepa Zemljo, ljepotom odjevena,
Ti, planeto naša plavih oceana.
Kapicama bijelim pôlima pokrivena,
O predraga Zemljo – životom razigrana.
I pustinje tvoje i doline ravne
I visoka gorja i morske sprudi.
I stepe široke, rascvale, travne
- ti Zemljo bića, bilja i ljudi!
Nek ti rijeke teku vodama bistre,
široka ti polja svud ljepotom cvala.
Nek oluje ziblju valove ti čiste,
Svakom živom stvoru da bi radost dala!
Plovi, nebom plovi, Zemljo naša draga,
Neka Mjesec vječno kraj tebe brodi!
Planeto naša, najvećeg nam blaga,
Nek ti svako biće živi – u slobodi!
Mile Prpa
(Pjesma br. 503 od ukupno 505 iz neobjavljene
knjige - MP Philosophia naturalis)