AKADEMIK JOSIP PEČARIĆ : POZIV HRVATSKIM DOMOLJUBIMA

Povodom mog razgovora s g. Davorom Dijanovićem objavljenim na Portalu Hrvatskog kulturnog vijeća bilo  je puno komentara i na samom Portalu i poslanih meni osobno. Posebno me se dojmio jedan komentar koji je na Portalu objavljen s potpisom “Verbum”. Poslao sam ga na niz adresa i reakcije su bili slične mojoj.

Akademik Josip Pečarić

Prije nekoliko dana o haškim presudama održana je tribina (Tribine grada Zagreba) s prof. dr. sc. Zdravkom Tomcem. Dr. Tomac je spomenuo kako sam ja mnogo prije svih drugih rekao da je Sud u Haagu – ZLOČINAČKI SUD – i kako su presude u Haagu pokazale kako je to istina!

Ta konstatacija dr. Tomca samo potvrdjuje kako je točan i naslov teksta koji sam objavio na Portalu HKV-a kada sam doznao za presudu:

“Civilizirani” svijet presudio sam sebi!

Evo jednog reagiranja na Verbumov tekst koji to potvrđuje:

Jadnicima i prodanim dušama iz SVJETSKE ZAJEDNICE koji se tako iživljavaju na pravednicima kako bi, nadaju se, MOŽDA uspjeli preživjeti svoje nečasno prikrivanje vlastite krivice za sve što se događalo našem napaćenom narodu - ali još i više prikriti nezadovoljstvo zbog svoje nesposobnosti da nas onako podlo podjarme kao što su to namjeravali i, zahvaljujući Bogu i hrabrim i srčanim hrvatskim barniteljima IPAK NISU USPJELI. SAPIENTI SAT!

Sve to pokazuje da Hrvati NIKADA neće prihvatiti bilo kakvu presudu “suda” u Haagu kao osudu nekakvog zločina naših generala (zapravo Oca hrvatske države akademika Franje Tuđmana) već visina tih osuda znači da su odmjerili visinu svog zločina prema hrvatskom narodu.

Zato i ne čudi sto su članovi Stalnoga vijeća Hrvatske biskupske konferencije uputili poziv vjernicima povodom pohoda svetoga oca Benedikta XVI. Hrvatskoj u kojem stoji i slijedeće:

Sveti otac Benedikt XVI, poglavar Katoličke Crkve, vrhovni autoritet suvremenog čovječanstva, dolazi nama Hrvatima u vremenu kad je povrijeđeno dostojanstvo našega naroda da bi nas ojačao u vjeri u Boga, apsolutnoga gospodara povijesti. 

Dolazi nam da bi nas učvrstio u Božjoj ljubavi koja označava suosjećanje, žrtvovanje, podnošenje nepravde, prihvaćanje drugačijih, opraštanje svima koji nanose zlo. 

Dolazi pohoditi nas da bi nas utvrdio u Božjoj nadi da ćemo očuvati svoje narodno dostojanstvo, da će pobijediti istina i pravda.


Zato vas sve pozivam da to i pokažete tom “civiliziranom” svijetu (a time i hrvatskim vlastima!). Verbumov tekst je idealan za to. Možete mu nešto dodati ili oduzeti. Prevedite ga na strane jezike. Šaljite ga na sve moguće i nemoguće adrese. Objavite ga gdje je god to moguće. Možete ga poslati pojedinačno ili više vas. Evo i nas trojica hrvatskih akademika (jedan devedesetogodisnji kemičar, jedan fizičar i jedan matematičar) napravili smo nešto slično i nadamo se da će tekst objaviti i hrvatski portali i hrvatske novine. Po uzoru na originalan tekst, naslovili smo ga na Haaški tribunal.

Međutim, mnogo bolje je nasloviti ga vladama, predsjednicima, veleposlanicima onih zemalja koje su osuđujuće presude zapravo i donijele, ili pak onih zemalja koje šute. Svi oni znaju razliku između agresije i obrane, pa bi se trebali zauzeti za istinu! Tim prije što su haške presude samo završetak zločina prema našem narodu u kome su i same sudjelovale. Naime, članice su UN-a, pa i one stoje iza famoznog Embarga na uvoz oružja kojim je našem narodu oduzeto pravo na slobodu. Izborili smo je unatoč tome – i sada imamo i presude za taj “zločin”.


Akademik Josip Pečarić

HAAŠKOME TRIBUNALU

Ne tražimo od vas da pokapate naše mrtve.

Ne tražimo od vas da nas branite od agresije i od terorizma.

Ne tražimo od vas da zaštitite naše gradove od prekomjernoga granatiranja.

Ne tražimo od vas da spriječite granatiranje glavnoga grada Hrvatske - Zagreba.

Ne tražimo od vas da spriječite barbarsko uništavanje grada Dubrovnika, spomenika svjetske baštine.

Ne tražimo od vas da spriječite granatiranje grada Šibenika i uništavanje katedrale Sv. Jakova, spomenika svjetske baštine.

Ne tražimo od vas da spriječite snajperiste da gađaju naše građane dok se vraćaju s posla.

Ne tražimo od vas da spriječite strojnice i topove iz vojarne ''Maršal
Tito'' da pucaju po stanovnicima zagrebačkih naselja Utrina, Travno i Dugave.

Ne tražimo od vas da spasite hrvatsko selo Ćelije, spaljeno i zajedno sa crkvom
sravnjeno sa zemljom.

Ne tražimo od vas da spriječite pokolj dvanaest hrvatskih redarstvenika u Borovu naselju.

Ne tražimo od vas da spriječite prekomjerno barbarsko granatiranje grada Vukovara, Vukovarske bolnice i ranjenika.

Ne tražimo od vas da nama golorukima dozvolite da se naoružamo i branimo.

Ne tražimo od vas da spriječite masovni pokolj tri stotine ranjenika na Ovčari. 

Ne tražimo od vas da spriječite organizirani transport više tisuća Hrvata u koncentracijske logore u Srbiji, niti ubijanja, psihološka maltretiranja, i silovanja.

Ne tražimo od vas da spriječite pokolj osamdeset i četiri civila i branitelja u Škabrnji.

Ne tražimo od vas da spriječite miniranje brane Hidro elektrane 'Peruča' s trideset tona eksploziva.

Ne tražimo od vas da spriječite rušenje hrvatskih mostova, paljenje i rušenje hrvatskih kuća i da vratite stotine tisuća prognanih Hrvata.

Ne tražimo od vas da spriječite rušenje više od tisuću naših katoličkih crkava.

Ne tražimo od vas da čistite minska polja.

Ne tražimo od vas da spriječite genocid, kulturocid i urbocid.

Ne tražimo od vas da spriječite odvoz stoke i žita u Srbiju.

Ne tražimo od vas da spriječite pljačku hrvatskih umjetnina i uništavanje hrvatske kulturne baštine, niti uništavanje naših netaknutih nacionalnih parkova i parkova prirode.

Mi sve to ne tražimo od vas, jer je za to i onako već odavno kasno i zato jer su sve to već ionako branili naši Branitelji, koji su umjesto vas konačno donijeli mir, a koje ste vi zatočili u vašemu Den Haagu!

Mi sve to ne tražimo od vas, jer znamo da je za vas braniti svoj Dom,
svoj Narod i svoju Državu to samo jedan PLANIRANI UROTNIČKI ZLOČIN!

Mi ne tražimo od vas da oživite naše mrtve stradale u genocidu, jer vi niste bogovi.

Mi čak niti ne tražimo od vas da pronađete naše nestale, jer kod vas se umire lijepo, civilizirano i prirodno.



Mi tražimo od vas da nam vratite naše žive, naše Branitelje, koje ste vi
zatočili i osudili bez dokazane krivice. 


Mi, Hrvati, samo to od vas tražimo …


(Povodom rasističkih Haaških presuda 15. travnja 2011.)


akademik Smiljko Ašperger

akademik Josip Pečarić

akademik Stanko Popović

Preuzeto s http://www.hrsvijet.net

..........

"Napomena:

 Svi oni koji žele podržati tekst trojice akademika neka pošalju svoje podatke - ime i prezime, zanimanje i eventualnu znanstvenu titulu na adresu organizatora prikupljanja potpisa akademika Josipa Pečarića: pecaric@element.hr.]"


Naknadno prilažem i  ulomak teksta u vidu napomene objavljen na  i  preuzet sa stranice :   


http://hakave.org/index.php?option=com_content&view=article&id=8475:haakome-tribunalu&catid=117:inicijative&Itemid=86

 

VELIČAJU JUGODIKTATORA - MILE PEŠORDA

Sva su zmijska legla jugonacionalizma tj. velikosrbstva, iz kojih su se po zemljama hrvatskim bila razmiljela zavodljiva stvorenja s primamljivim darovima naivnim domorodcima u lijevoj ruci, a s užetom za nepodkupljive u desnoj, u Hrvatskoj ponovno prikrivena mitomanskim titoizmom, i sva se istina o polumilijunskom kroatocidu za vrijeme komunističke Srboslavije i o Hrvatskoj, oslobođenoj od nacifašizma ali porobljenoj i razkomadanoj u udruženom zločinačkom Srb-pothvatu četnika i jugoboljševika, trenutačno svela, u paradržavnoj julaško- medijskoj  režiji, na  pripovjedačko umijeće bivšega kompartijskoga agensa, a današnjega akademika, konfabuliranja o nedavnoj slavnoj povijesti sebe sama i svojih ideoloških istomišljenika i boljševičko-srboslavskih  bojovnika u pobjedničkomu  razdoblju „krovoločnoga maršala“, diktature proletarijata i  zatiranja hrvatskoga identiteta. 





Ništa nam naši  hrvatski sugrađani iz bivše nomenklature (dojučerašnji jugoslaveni i internacionalisti koji su radili na odumiranju hrvatske nacije s tolikom jarošću i žestinom da su tisućljetnom jeziku hrvatskomu nabili srbski oklop u Novom Sadu a od Karađorđeva u prosincu 1971. na robije, u kazamate, na udbaške crne liste, u nutarnju emigraciju i u kućne pritvore bacili na desetke tisuća demokrata proljećara i cvijet hrvatske inteligencije), preobraženi u globaliste „neopterećene nacionalizmom“, baš ništa ne vele o stotinama svojih, nekoć bliskih, drugova i suboraca,  pripadnika nomenklature, „zagriženih jugoslavena“, koji su nakon svibnja 1990. poslušali svoje četničko srdce i stali uz oružani „ustanak“ protiv hrvatske nezavisnosti i slobode i planirani genocid nad, predhodno razoružanim,  Hrvatima,  opredijeljeni za nacivožda iz Beograda, jugopetokraku i srbijansku kokardu. Ni ovaj nam neumorni pripovjedalac ništa ne otkriva  o učiteljima i mučiteljima u đilas-internacionalističkoj školi „plemenite mržnje“ prema Bogu i hrvatskomu narodu, aktivistima koji bijahu krvnim neprijateljima svakome hrvatskom pojedincu koji  je, poput zagrebačkoga nadbiskupa bl. Alojzija Stepinca, „ljubav prema narodu držao ne samo vrlinom, nego i dužnošću, ustanovljenom Božjom objavom“ (J.Batelja), ništa o toj nagomilanoj mržnji  jugoslava-srboslava udruženih u razornomu  pohodu na zemlje i narod Hrvata, na narodni duh i kruh, na jezik hrvatski.

Idejni su oklopi jugonacionalizma i interesne mreže jugoslavenstva u beogradskome crnorukaškomu ključu još nerazkinuti, a hrvatska se „društvena“ misao još nije oslobodila za razsvijetliti svomu narodu i cijelomu svijetu jugorasističku narav srbijanske okupacije od godine 1918. do svibanjske demokratske revolucije, niti zločinačku bit udbopartijske vladavine. A kako bi se i osloboditi mogla u polukoloniziranoj zemlji, u kojoj je preko devedeset posto banaka u vlasništvu inozemnih kapitalista, u kojoj je korumpiranost upravljačkih struktura grijeha elementalna pa se tako u život i sudbinu hrvatskoga jezika i hrvatskih književnika mogu  bahato uplitati državni službenici poput stanovitoga Čedomira Višnjića, koji je naime, dok bijaše doministar Biškupićev,  širom otvorio vrata i najnovijoj srbskoj hajdučkoj otimačini Dubrovnika i hrvatskoga književnoga blaga prvoborački objavivši  u Zagrebu g. 2006. (uz asistenciju tolikih hrvatskih dužnosnika i izabranika, na čelu s ministrom kulture, premijerom Sanaderom)  hrvatskoga književnika iz Dubrovnika Ivu Vojnovića u  „Prosvjetinoj“ antologiji srpskih autora, a zatim dajući,  s blagoslovom hrvatskoga književnoga akademika Tonka Maroevića, predsjednika ministarskoga  Povjerenstva za knjigu, potporu knjizi o jeziku Marulićevu, Gundulićevu i Kranjčevićevu, o hrvatskomu,  kao „srpskohrvatskom“ jeziku, koja kao da je izmiljela izpod krune šestojanuarske monarhofašističke diktature.

Glede nekih neposrednijih uzroka ovog hrvatskoga samoutapanja u   srbskojezičnomu novomemorandumskomu „Regionu“ (naziv iz srbijanske „Politike“), sugovornik mi poručuje: „Ovoga trenutka“, pisao je 3. siječnja 2003. tjednik „Fokus“, „u Hrvatskoj živi i djeluje najmanje 800 agenata u suradnika KOS-a, neki su od njih na iznimno visokim  funkcijama“, raspoređeni „u najvažnijim hrvatskim institucijama“, a samo jedan od njih, bivši Račan-Mamulin kadar, Radenko Radojčić je, „prema tadašnjem Čandićevu svjedočenju, u zemunsku centralu KOS-a iz Zagreba donio između 35.000 i 50.000 mikro-filmova, na koje je prenio arhivsku građu CK SKH, gdje je bio zaposlen. – Među tom građom bili su i dosjei Gabelice, Paradžika, Šuvara i dr. Tuđmana...“

Programirani mrak skriva tragove crvenih zločinaca,  kojih se junaštvima-koljaštvima divi vrhovnik nepravednik zajedno s jugoovisničkom sljedbom „osvetnika Kosova“, nu njihovu totalnomu nadzoru izmakne poneki snažni snop svjetlosti, koji  osvijetli tekst i kontekst „Opštega programa“ jugonacionalističke povelje, stvorene u Zagrebu godine 1912., s Dimitrijem Mitrinovićem kao glavnim serbo-kooordinatorom (nešto poput  bivšega „oficira za vezu“ V.Stanimirovića u „Srbskoj državici“ dr. M.Babića, a danas  predsjednika Pupovčeva SDSS-a), s idejnim stajalištima o „radikalnom antiklerikalizmu“, „radikalnomu demokratizmu“, „kultu srpsko-hrvatske nacionalne energije i nacionalnoga optimizma“,  s „jedinom spasonosnom idejom nacionalističke propagande, koordinacije, kooperacije i koncentracije svih narodnih snaga“ od Skoplja do Ljubljane, i tako  pozornomu motritelju otkrije zmijsko leglo ljudi i ideja iz kojega nastade i onaj yu-komunistički „mitološki zločinac“ i uspješni diktator, kojega kult-batinu i dalje pronose Hrvatskom  i Zagrebom na titočašću u Beograd.

Usuprot narodu i latinskoj Europi, veličaju dedinjskoga diktatora, razprodaju Hrvatsku,  i znadu što čine, ali  valja im reći da hudojamskomu maršalu i  jugonacionalistu, Kominterninu agentu Titu koji se zvao i Josip Broz, a prema hrvatstvu i Hrvatima  - radnicima, seljacima i intelektualcima  bio je zao skroz  sve dok se na svetomu i razapetomu  narodu nisu „Srbi izdovoljili“  i  dobar prema ostalima u skladu s barbarogenijskim konceptom „nacionalne kulture jugoslavenske“, zapisanim u toj rasističkoj „magna charta serboslavorum“,  doista nije više mjesto u zemlji Hrvata, među ljudima  koji poštuju ljude, koji, pozvani, iz tame k divnom svjetlu idu.


Mile Pešorda (Kolumna Eurogledi, Hrvatsko slovo br. 840.)

Preuzeto s http://www.hrsvijet.net

PODIJELI PA VLADAJ - VEDRAN KOŽUL

Istraživanje jednih dnevnih novina srušilo je lažni i vješto planirani mit o Hercegovcima koji gledaju samo svoj interes i koje, da oprostite na izrazu, zaboli neka stvar za Hrvate Srednje Bosne i bosanske Posavine. To je samo jedan od mitova vješto plasiranih u posljednjih 20. godina kako bi se ionako najmalobrojniji od tri konstitutivna naroda još više razdijelio. 

Priče o Hercegovini u kojoj su svi lopovi i šverceri, Bosni u kojoj nema „velikih Hrvata“ dolaze iz kuhinja u kojima je glavni specijalitet: Bosna i Hercegovina bez Hrvata.  


„Entitet od Kupreških vrata do Ravnoga“
 
Jedan od glavnih argumenata protiv hrvatske federalne jedinice u Bosni i Hercegovini upravo je teza kako hrvatske političke elite u ovoj državi predvode isključivo Hercegovci i kako se Hrvate iz ostatka zemlje ništa i ne pita. Ti Hercegovci koji o svemu „sami odlučuju“ prikazivani su kao borci za entitet od Kupreških vrata do Ravnoga. Ovakvim projektom zauvijek bi bila zapečaćena sudbina bosanskih Hrvata. Normalno je da svi oni izvan Hercegovine koji su nasjeli na ovakvu podjelu bili bjesni i frustrirani  te su se smatrali izdanima i napuštenima.


Hercegovci neće bez sunarodnjaka iz Bosne
 
Kada bi Hrvati došli do faze u kojoj bi mogli uspostaviti hrvatsku federalnu jedinicu ona bi prema pripadnicima ovoga naroda iz Hercegovine morala sadržavati i većinska hrvatska područja u Bosni. Takvo nešto smatra 84,5% ispitanika. 91,3 % Hercegovaca smatra svoje sunarodnjake iz Srednje Bosne jednakima sebi, a 46% njih smatra da su Hrvati Bosne u lošijem položaju. Ako bi pak netko iz hrvatskih političkih elita i pokušao „ograditi“ komadić teritorija u kojemu ne bi bilo bosanskih Hrvata takvo nešto jednostavno ne bi bilo izvedivo jer narod ne ni dao potporu takvom nečemu.


To je mnogima odavno bilo jasno, no nažalost mediji imaju prevelik utjecaj na ljude pa je određeni broj njih svakako nasjeo na paljbu s režimskih medija platformaške koalicije potpomognutih, što je najžalosnije, istomišljenicima iz Republike Hrvatske od kojih po tko zna koji put treba izdvojiti bivšeg predsjednika Stjepana Mesića ili profesora kameleona Ivu Banca.


Bez medija nećemo krenuti nabolje
 
Dok već spomenuti režiseri nepostojeće istine imaju medije na kojima kroje svoju mrežu laži, dotle jednostavno postoji vrlo malo slobodnih medija na koma se može čuti odgovor na takvu politiku i na kraju krajeva realno stanje stvari.   Hrvatski televizijski prostor u BiH gotovo i da ne postoji. Radio nema toliku moć, dok portali koji su svakako predvoditelji slobodnih i necenzuriranih medija nemaju, kada se u obzir uzme čitavo stanovništvo, toliko veliki postotak čitanosti.

Javni televizijski program na hrvatskom jeziku nameće se kao jedino moguće rješenje koje će doprinijeti izlasku iz mraka neinformiranosti. Takav program ne treba i nipošto ne smije biti glasilo političkih opcija koje uporno blati Federalna televizija, već naprotiv svojom objektivnošću mora pokazati stvarnu moć javnog medija koja leži u objektivnosti, kvaliteti i brzini informiranja.

Realnim prikazivanjem stanja u Posavini, Srednjoj Bosni, Hercegovini kao i u ostalim dijelovima BiH pokazalo bi se da mitovi o podijeljenom hrvatskom narodu ove zemlje ne žive u stvarnosti. Oni su već raskrinkani, ali poruka o njihovoj netočnosti mora doći u svaki kutak i dom u kojem žive Hrvati. 

Tako će zauvijek biti poražena politika unitarne Bosne i Hercegovine, a „podijeli pa vladaj“ ostati će upamćen kao poraženi projekt u zemlji koja više nego ikada treba zajednički dijalog oko bitnih pitanja za budućnost, ali jedino na ravnopravnim osnovama.  


Vedran Kožul/pogled.ba

Preuzeto s http://hrsvijet.net

PRIOPĆENJE HRASTA I AKCIJE ZA BOLJU HRVATSKU (ABH)

U petak 27. svibnja 2011. u Zagrebu sastali su se predstavnici pokreta Hrvatski rast (Hrast) i Akcije za bolju Hrvatsku (ABH) na službenom radnom sastanku. 

Hrvatski rast predstavljali su članovi Velikog vijeća i utemeljitelji Hrasta Hrvoje Hitrec, Josip Jurčević i Ivica Relković.

U ime Akcije za bolju Hrvatsku sastanku su nazočili Željko Sačić, predsjednik te članovi predsjedništva Željko Cvrtila, Kristijan Fereža, Mario Maks Slaviček, Domagoj Ante Petrić i Ladislav Turudić.

Akcija za bolju Hrvatsku i Hrvatski rast sudjelovali su na zajedničkom zapaženom skupu potpore hrvatskim generalima i svim drugim progonjenim hrvatskim braniteljima u Zagrebu 16. travnja ove godine na zagrebačkom središnjem trgu.

Tijekom periprema navedenog skupa obje su strane otvorile mogućnost zajedničkog nastupa na predstojećim izborima za Hrvatski sabor. 

Na današnjem je sastanku ta spremnost potvrđena te se pokrenula inicijativa potpisivanja zajedničkog pisma namjere, koje će uključiti i druge srodne političke stranke i građanske inicijative.

h-rast.hr

Prvi službeni razgovori HSP dr. Ante Starčević i Hrasta o zajedničkom izlasku na parlamentarne izbore

 

(Zagreb, 26. svibnja 2011.) Sukladno inicijativi s obiju strana održan je prvi službeni radni sastanak HSP dr. Ante Starčević i pokreta Hrvatski rast – Hrast. Sa strane HSP dr. Ante Starčević sastanku je nazočila predsjednica stranke Ruža Tomašić i glavni tajnik stranke Pero Ćorić. U ime Hrvatskog rasta sudjelovali su članovi Velikog vijeća Željka Markić, dr. med., Ladislav Ilčić, prof., Ivica Relković i Mario Ostojić.

Sugovornici su u kratkim crtama iznijeli svoja programska polazišta, modele izlaska na predstojeće parlamentarne izbore te stajališta o načinu sačinjavanja izbornih lista i potrebitim predizbornim radnjama za isto. Zaključak je prvog radnog sastanka da su politički svjetonazor i načela koja zagovaraju predstavljeni programi zajednička i vrlo slična. Izražena je volja sa obiju strana za nastavak razgovora te zauzimanje službenih stajališta na stranačkim tijelima o iznešenim stajalištima i prijedlozima.

HSP dr. Ante Starčević službeno će u pisanom obliku obavijestiti predstavnike Hrvatskog rasta o svojim sugestijama i stavovima. Dogovoreno je da će sljedeći radni sastanak između HSP AS-a i Hrvatskog rasta biti odražan u roku od dva tjedna.

h-rast.hr

 

Preuzeto s http://hakave.org