Evanđelje: Lk 4,1-13
U ono vrijeme: Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana. I Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. A đavao mu reče: "Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom." Isus mu odgovori: "Pisano je: 'Ne živi čovjek samo o kruhu.'"
I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje i reče mu: "Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje." Isus mu odgovori: "Pisano je: 'Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!'"
Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: "Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! Ta pisano je: 'Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju'. I: 'Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen'." Odgovori mu Isus: "Rečeno je: 'Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!'"
Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.
I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje i reče mu: "Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje." Isus mu odgovori: "Pisano je: 'Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!'"
Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: "Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! Ta pisano je: 'Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju'. I: 'Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen'." Odgovori mu Isus: "Rečeno je: 'Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!'"
Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.
Ostala čitanja: Pnz 26,4-10 * Ps 91,1-2.10-15 * Rim 10,8-13
__________________
Kušnja u pustinji
Kušnja u pustinji
Započelo je vrijeme korizme, vrijeme u kojem smo pozvani na intenzivniju molitvu, post i djela ljubavi. U ovih četrdeset dana dublje nam je uranjati u otajstvo križa i trpljenja Kristova i tako se pripremati za najveći kršćanski blagdan - blagdan Uskrsa. Velikani duhovnosti na poseban su način ljubili samoću. Najveći među svim velikanima, Isus Krist, povukao se u pustinjsku samoću punih 40 dana prije svoga javnog djelovanja. Na kraju svog 40-dnevnog posta u pustinji, Isus dobiva neobičnog »gosta«, posjećuje ga Napasnik, Sotona - varalica ljudi. U jednom trenutku Bog i Sotona, ljubav i mržnja našli su se zajedno licem u lice. Isus dopušta da ga Sotona kuša, i to prije svega da nama poruči da ćemo i mi također biti napastovani i iskušavani, ali nam daje i primjer kako se hrvati i othrvati napasniku.
Isus sa Sotonom ne raspravlja mnogo, već samo daje kratke odgovore na tri pitanja, na tri kušnje.
Napasnik prvo traži od Isusa da pretvori kamenje u kruh. Tu je na djelu grijeh požude tijela, napast imati pošto-poto, ne mareći puno za Božje zakone. Isus svojim odgovorom pokazuje da postoji nešto što je puno važnije od kruha, a to je riječ Božja. Čovjek nije samo tijelo već je stvoren i za jedan drugi rast, važniji, a to je rast duha, rast srca u dobroti za svakog čovjeka.
Druga kušnja je napastovanje vlašću. Varalica ljudi pokazuje Isusu sva kraljevstva svijeta koja će mu dati uz uvjet da se Isus pokloni pred njim. On želi dati Isusu ono što je već njegovo, što mu pripada. Na taj način zaveo je i prve ljude lažući im da će biti kao bogovi ako uzmu plod sa zabranjenog stabla. A oni su već bili slika Božja, prijatelji Božji. Isus ne želi takvu moć, moć vladanja nad drugima, već pokazuje da postoji nešto jače od sile, od nasilja, a to je ljubav prema Bogu i svakome čovjeku.
Treća kušnja je kušnja čašću. Ako se baci s Hrama i ne bude mu ništa, narod će ga smatrati čudotvorcem, povjerovat će da je Mesija. Isus na sve te nagovore, napastovanja spremno i odrješito odgovara. Nije mu stalo ni do časti ni do vlasti - njegov je put - put križa i služenja u ljubavi. Na taj put pozvani smo i mi - i ove korizme. Pozvani smo nasljedovati Isusa u stavu služenja i ljubavi prema Bogu i bližnjemu - ne bojeći se Sotoninih zamkâ i zavođenja. Naša molitva, post i djela ljubavi neka budu odraz raspoloživosti našega srca da budemo istinski svjedoci i nasljedovatelji Isusovi.
Josip Koprek/ www.glas-koncila.hr
_________________
Moli za moje obraćenje
Isus sa Sotonom ne raspravlja mnogo, već samo daje kratke odgovore na tri pitanja, na tri kušnje.
Napasnik prvo traži od Isusa da pretvori kamenje u kruh. Tu je na djelu grijeh požude tijela, napast imati pošto-poto, ne mareći puno za Božje zakone. Isus svojim odgovorom pokazuje da postoji nešto što je puno važnije od kruha, a to je riječ Božja. Čovjek nije samo tijelo već je stvoren i za jedan drugi rast, važniji, a to je rast duha, rast srca u dobroti za svakog čovjeka.
Druga kušnja je napastovanje vlašću. Varalica ljudi pokazuje Isusu sva kraljevstva svijeta koja će mu dati uz uvjet da se Isus pokloni pred njim. On želi dati Isusu ono što je već njegovo, što mu pripada. Na taj način zaveo je i prve ljude lažući im da će biti kao bogovi ako uzmu plod sa zabranjenog stabla. A oni su već bili slika Božja, prijatelji Božji. Isus ne želi takvu moć, moć vladanja nad drugima, već pokazuje da postoji nešto jače od sile, od nasilja, a to je ljubav prema Bogu i svakome čovjeku.
Treća kušnja je kušnja čašću. Ako se baci s Hrama i ne bude mu ništa, narod će ga smatrati čudotvorcem, povjerovat će da je Mesija. Isus na sve te nagovore, napastovanja spremno i odrješito odgovara. Nije mu stalo ni do časti ni do vlasti - njegov je put - put križa i služenja u ljubavi. Na taj put pozvani smo i mi - i ove korizme. Pozvani smo nasljedovati Isusa u stavu služenja i ljubavi prema Bogu i bližnjemu - ne bojeći se Sotoninih zamkâ i zavođenja. Naša molitva, post i djela ljubavi neka budu odraz raspoloživosti našega srca da budemo istinski svjedoci i nasljedovatelji Isusovi.
Josip Koprek/ www.glas-koncila.hr
_________________
Moli za moje obraćenje
Razumljivo je obraćenikovo oduševljenje i da on od blještavila obraćenja ne vidi stvarnost kakva ona jest. Razumljivo je i to da on u sebi nosi nove snage, moglo bi se reći gotovo nadljudske, i da osjeća potrebu obratiti cijeli svijet. On osjeća da to mora i vjeruje da može.
Zato ne primijeti kako je njegovo obraćenje najplodnije polje za bujanje korova koji se zove oholost. Vrlo teško će on sam to primijetiti, jer živi u uvjerenju da su svi pokreti u njemu i sav njegov žar samo od Boga. Vrlo brzo zaboravlja svoj dugi i vijugavi put do obraćenja.
On jednostavno osjeća da mora biti koristan, jer inače čemu njegovo obraćenje ako se na njegov poticaj svijet ne obraća. Zaboravlja koliko je to dar što ga ničim nije zaslužio.
Zapravo svaki oduševljeni čovjek čini tako. Možda mu veće zadovoljstvo pribavlja vikanje drugima: "Obrati se", nego da se to stvarno nekome dogodi. Možda bi mu takav postao opasna konkurencija...
Bilo mi je pomalo pretjerano slušati ponekoga trapističkog monaha govoriti: "Moli za moje obraćenje!" Nije se bojao to ponavljati ni ljudima "iz svijeta". Vrlo sam se brzo uvjerio u duboku istinu te rečenice. Ona mi više nije nimalo smiješna ni pretjerana. Smješnije mi je i pretjeranije kad čujem riječi iz ljudskih usta, i to s pozornice: "Obrati se!" Uvijek imam dojam da su rečene svisoka i da su neuvjerljive. Da barem taj siđe s pozornice, sjedne do grešnika i kaže mu da se obrati, držeći ga kao brata za ruku... Tko je od nas tako obraćen da se može izdvajati iz nepregledne mase onih koji se svaki dan iznova moraju obraćati? Obraćenje traje cijeli život i obnavlja se svaki dan.
Zar nam se ne događa da se jednoga dana u duhovnom životu popnemo za dvije stube, a da već slijedećega dana moramo sići za četiri stube? Zar nije upravo to duhovni život? Dinamika, a ne statika. U statici još samo brojimo i mjerimo; kad je život dinamičan, za to uopće nemamo vremena.
Ako se u jezero ne dodaje uvijek nova voda, ono će se pretvoriti u žabokrečinu, u kojoj će žabe kreketati: "Obrati se!" Tko je gore, neka pazi da ne padne! I mora su se isušila, a da se ne bi jezera! A da ne bi presahnulo obraćenje bez nezaslužene hrane odozgor!
To je dinamika koja nas čini uvijek budnima. To je poniznost. Mi smo upravo dužni pomagati si međusobno na putu prema obraćenju, i riječima poticanja i, još više, djelima. Ali mi ne obraćamo ljude. Osobito ne dvjema zapovjednim riječima. Oduševljeni se bave poslom obraćanja drugih, oduhovljeni za to nemaju vremena, jer imaju neizmjerno puno posla oko obraćenja sebe.
Više puta nemamo drugog izbora nego samo molitvu za tuđe i svoje obraćenje.
Moli za moje obraćenje!
Razmatranja Milana Špehara objavljena u knjizi "Ne-koristan Bog. Poticaji za kršćansku meditaciju"
_______________
Započelo je vrijeme korizme. Nastojmo ne biti okupirani jedino mislima o sebi i isključivo o vlastitim potrebama. Osim molitve, posta, poželjno je iskazati i djelo ljubavi spram bližnjeg svog. Prisjetimo se i potrebitih u nevolji.
HRVATSKI CARITAS - HAITI
Možeš li zamisliti da je u jednoj minuti nestao tvoj grad?
Da nemaš više ništa?
Krova nad glavom, svoje ulice, susjedstva, najdražih ljudi?
I neke od njih više nikada nećeš vidjeti?
Poput mnogih Haićana.
Oni jesu daleko, ali mi im srcem možemo biti blizu i unijeti više svjetla u njihov srušeni svijet.
Uključi se u akciju Hrvatskog Caritasa:
• nazovi 060 90 10 (cijena poziva 6,15 kn – PDV uključen u cijenu)
• novčani prilog uplati na žiro račun 2340009 – 1100080340, poziv na broj 10
• koji se nalazi na www.caritas.hr
• doniraj putem interneta
• svoj novčani prilog predaj u crkvi
Tvoja ljubav može ukloniti strah!
Tvoja darežljivost može stvoriti bogatstvo!
Tvoja nesebičnost može izliječiti srce!
Tvoj Hrvatski Caritas
Zato ne primijeti kako je njegovo obraćenje najplodnije polje za bujanje korova koji se zove oholost. Vrlo teško će on sam to primijetiti, jer živi u uvjerenju da su svi pokreti u njemu i sav njegov žar samo od Boga. Vrlo brzo zaboravlja svoj dugi i vijugavi put do obraćenja.
On jednostavno osjeća da mora biti koristan, jer inače čemu njegovo obraćenje ako se na njegov poticaj svijet ne obraća. Zaboravlja koliko je to dar što ga ničim nije zaslužio.
Zapravo svaki oduševljeni čovjek čini tako. Možda mu veće zadovoljstvo pribavlja vikanje drugima: "Obrati se", nego da se to stvarno nekome dogodi. Možda bi mu takav postao opasna konkurencija...
Bilo mi je pomalo pretjerano slušati ponekoga trapističkog monaha govoriti: "Moli za moje obraćenje!" Nije se bojao to ponavljati ni ljudima "iz svijeta". Vrlo sam se brzo uvjerio u duboku istinu te rečenice. Ona mi više nije nimalo smiješna ni pretjerana. Smješnije mi je i pretjeranije kad čujem riječi iz ljudskih usta, i to s pozornice: "Obrati se!" Uvijek imam dojam da su rečene svisoka i da su neuvjerljive. Da barem taj siđe s pozornice, sjedne do grešnika i kaže mu da se obrati, držeći ga kao brata za ruku... Tko je od nas tako obraćen da se može izdvajati iz nepregledne mase onih koji se svaki dan iznova moraju obraćati? Obraćenje traje cijeli život i obnavlja se svaki dan.
Zar nam se ne događa da se jednoga dana u duhovnom životu popnemo za dvije stube, a da već slijedećega dana moramo sići za četiri stube? Zar nije upravo to duhovni život? Dinamika, a ne statika. U statici još samo brojimo i mjerimo; kad je život dinamičan, za to uopće nemamo vremena.
Ako se u jezero ne dodaje uvijek nova voda, ono će se pretvoriti u žabokrečinu, u kojoj će žabe kreketati: "Obrati se!" Tko je gore, neka pazi da ne padne! I mora su se isušila, a da se ne bi jezera! A da ne bi presahnulo obraćenje bez nezaslužene hrane odozgor!
To je dinamika koja nas čini uvijek budnima. To je poniznost. Mi smo upravo dužni pomagati si međusobno na putu prema obraćenju, i riječima poticanja i, još više, djelima. Ali mi ne obraćamo ljude. Osobito ne dvjema zapovjednim riječima. Oduševljeni se bave poslom obraćanja drugih, oduhovljeni za to nemaju vremena, jer imaju neizmjerno puno posla oko obraćenja sebe.
Više puta nemamo drugog izbora nego samo molitvu za tuđe i svoje obraćenje.
Moli za moje obraćenje!
Razmatranja Milana Špehara objavljena u knjizi "Ne-koristan Bog. Poticaji za kršćansku meditaciju"
_______________
Započelo je vrijeme korizme. Nastojmo ne biti okupirani jedino mislima o sebi i isključivo o vlastitim potrebama. Osim molitve, posta, poželjno je iskazati i djelo ljubavi spram bližnjeg svog. Prisjetimo se i potrebitih u nevolji.
HRVATSKI CARITAS - HAITI
Možeš li zamisliti da je u jednoj minuti nestao tvoj grad?
Da nemaš više ništa?
Krova nad glavom, svoje ulice, susjedstva, najdražih ljudi?
I neke od njih više nikada nećeš vidjeti?
Poput mnogih Haićana.
Oni jesu daleko, ali mi im srcem možemo biti blizu i unijeti više svjetla u njihov srušeni svijet.
Uključi se u akciju Hrvatskog Caritasa:
• nazovi 060 90 10 (cijena poziva 6,15 kn – PDV uključen u cijenu)
• novčani prilog uplati na žiro račun 2340009 – 1100080340, poziv na broj 10
• koji se nalazi na www.caritas.hr
• doniraj putem interneta
• svoj novčani prilog predaj u crkvi
Tvoja ljubav može ukloniti strah!
Tvoja darežljivost može stvoriti bogatstvo!
Tvoja nesebičnost može izliječiti srce!
Tvoj Hrvatski Caritas