RUŽMARIN


SOBA PUNA RUŽMARINA 


Doći ću Ti večeras.
Spremi nam postelju.

            Najavljujem svoj dolazak
            kako bi sobu okitio ružmarinom
            i dočekao ženu, nevjestu.

            Doći ću Ti gola, bijela,
            a zvijezde i more
            ostavit ću pred vratima
            da uzdišu od zavisti.

                        Nemoj zaspati, čekaj me ...


ZELENA PUNINA


Čekaj me na klupi
ispod velike crvenolisne bukve.
Pazi! Sve što izgovoriš
u hladu te velebne krošnje
ostati će zapisano u njenim godovima.

Zato biraj riječi kojima ćeš me taknuti
jer taj trenutak otvaranja,
prožimanja i laganog dodira obraza
osvijestiti će nas jedno drugome.

Za naš prvi susret
izabrala sam zeleno okruženje.
Tratinu boje anđeoskih vrata,
smaragdnu mahovinu na kori debla
i riječi zelene, riječi meke.

Položi mi ruku preko ramena,
zatreperimo na drhtaj lišća,
uskladimo naša disanja
i budimo jedno, budimo zelena punina.

Javorka Pangerčić