SOBA PUNA RUŽMARINA
Doći ću Ti večeras.
Spremi nam postelju.
Najavljujem svoj dolazak
kako bi sobu okitio ružmarinom
i dočekao ženu, nevjestu.
Doći ću Ti gola, bijela,
a zvijezde i more
ostavit ću pred vratima
da uzdišu od zavisti.
Nemoj zaspati, čekaj me ...
ZELENA PUNINA
Čekaj me na klupi
ispod velike crvenolisne bukve.
Pazi! Sve što izgovoriš
u hladu te velebne krošnje
ostati će zapisano u njenim godovima.
Zato biraj riječi kojima ćeš me taknuti
jer taj trenutak otvaranja,
prožimanja i laganog dodira obraza
osvijestiti će nas jedno drugome.
Za naš prvi susret
izabrala sam zeleno okruženje.
Tratinu boje anđeoskih vrata,
smaragdnu mahovinu na kori debla
i riječi zelene, riječi meke.
Položi mi ruku preko ramena,
zatreperimo na drhtaj lišća,
uskladimo naša disanja
i budimo jedno, budimo zelena punina.
Javorka Pangerčić