ružičasti dupin: BOŽIĆNE JASLICE U NAŠIM CRKVAMA

U današnjem ofucanom i banaliziranom svijetu božićne jaslice vraćaju me svijetu djetinjstva, siromašnom materijalnim dobrima, ali tako bogato mnoštvom emocija. Traju u sjećanju ona uzbuđenja koja počinju popodne uoči Badnjaka: miris borovine u sobi, odmatanje starinskih ukrasa i sjajnih staklenih srebrenih kuglica, a ovčice, tri kralja i Isusek u jaslicama još zrače davnim danima božićnih radosti. Traje u sjećanju i ono nestrpljivo iščekivanje božićnog jutra i pogleda na darove koje je Isusek ostavio ispod bora (rijetko su to bili oni darovi koje sam u svojoj dječjoj mašti priželjkivao).

Božićne jaslice u očima i mašti djeteta bile su nešto tajnovito i lijepo, put u daleko vrijeme i daleke prostore u vrijeme rođenja Isusa, što ono, kao dijete, dovoljno ne razumije, ali zna da je nešto o čemu treba razmišljati sa strahopoštovanjem. I mnogi će se sjetiti tih svojih dječjih dana.

Reminiscencija na te dane je reportaža „Božićne jaslice u našim crkvama“ snimljena u nekoliko crkva u Zagrebu, prvenstveno onih iz središta grada, u čijim sam božićnim jaslicama kao klinac svake godine uživao i maštao od Božića do Tri kralja.

Presveto Srce Isusovo, Zagreb

Povijesti jaslica, odnosno božićne spilje (jednostavno uprizorenje Isusova rođenja) možemo pratiti već od 2. stoljeća: štovanje spilje rođenja u Betlehemu, iznad koje je u 4. stoljeću izgrađena crkvica, u kojoj je sv. Jeronim dao naslikati scene sa spiljom i rođenjem Isusa; u Njemačkoj se nakon Prvog križarskog rata počinje razvijati tradicija božićnih jaslica, da bi nakon tri stoljeća bila prekinuta početkom reformacije u 16. stoljeću. Jaslice su osobiti procvat doživjele poslije obnoviteljskoga Tridentskog koncila (1545–1563.), u protureformaciji, kada su isusovci i franjevci započeli ponovno oživljavati ovu tradiciju.

Presveto Srce Isusovo, Zagreb

Prva božićna spilja, kako se danas postavlja u crkvama kod nas i diljem katoličkog svijeta, napravljena je u Pragu, u isusovačkom samostanu, 1562. godine; isusovačka crkva Presvetog Srca Isusova je druga po veličini crkva u Hrvatskoj, iza Zagrebačke katedrale.

Kraljica svete krunice, Zagreb

Kraljica svete krunice, Zagreb

Dominikanac fr. Drago Kolimbatović i autor ove reportaže ispred stare crkve, 1960. godina (lijevo); nova crkva izgrađena je 1971. godine (desno).

Dominikanski samostan i crkva Kraljice svete krunice na Željezničkoj koloniji u Zagrebu (kod Dinamovog stadiona) teško su oštećeni u „savezničkom“ bombardiranju Zagreba 1944. godine, kada je poginulo i osam redovnika. Nova crkva i samostan izgrađeni su 1971. godine. Bila je to prva crkva podignuta nakon Drugoga svjetskog rata u Zagrebu.

*Partizani su nakon svršetka rata u svojem danse macabre srušili crkvu u zagrebačkom Trnju i od njenog bijelog bračkoga kamena izgradili spomenik Jugoslavenskom narodnom heroju na Mirogoju.

Uz crkvu Kraljice svete krunice vežu me sjećanja na moju prvu polnočku, pričest (ali i vjenčanje), te neizostavno na katehetu patera Dragu. Ne mogu se ne zapitati zašto je nakon toliko vremena njegov živi lik i glas očuvan u fragmentima sjećanja.

*Drago Kolimbatović rođen je 1925. godine u Supetru na Braču. Svoja sjećanja na gorka iskustva Bleiburga opisao je u knjizi „Moj Bleiburg“, koju je objavila Dominikanska naklada Istina, 2003. godine.