Devetnaestu obljetnicu međunarodnopravnog priznanja
Republike Hrvatske i trinaestu obljetnicu povratka
hrvatskoga Podunavlja iz srpske okupacije u hrvatski
ustavnopravni poredak obilježili su prosvjedi hrvatskih
branitelja protiv hrvatske državne vlasti.
U Bosni je tjedan dana prije te obljetnice na zahtjev srpskoga
Interpola uhićen Tihomir Purda, vukovarski branitelj i
negdašnji zatočenik srpskih logora.
Srbija je Purdu optužila da je god. 1991. u Vukovaru počinio
ratni zločin i zatražila njegovo izručenje. Ali, kako su
službena Srbija i službena Hrvatska u zadnjih desetak
godina uspostavile srdačne odnose, dva su se ministarstva
pravosuđa dogovorila da pravosudni postupak protiv Purde
vodi hrvatsko pravosuđe pod srpskim nadzorom.
Hrvatska se vlast drži kao da je zaboravila tko je godine 1991.
temeljito razorio Vukovar, pobio, prognao, odveo u zarobljeništvo
tisuće i tisuće Vukovaraca.
Zato se i ne pita: Otkud sada srpska jurisdikcija u Vukovaru?
Nije li Vukovar u Hrvatskoj?
Ako je u Hrvatskoj ratovala JNA, a ne Srbija, otkud u Srbiji toliki
logori za Hrvate? Ako se danas Srbija odriče svoje negdašnje
vojske, zašto u Purdinu slučaju postupa po odluci njezina suda?
Ta pitanja možda ne muče sve hrvatske branitelje. Ali sve ih
uznemiruju optužbe zbog ratnih zločina. Oni znaju da su
gotovo svi istaknutiji sudionici Domovinskoga rata već zaglavili
u haaškim, hrvatskim, bosansko-hercegovačkim, srpskim tamnicama.
A vide: Vrijeme teče, ali teče i proizvodnja hrvatskih ratnih zločinaca.
Eto, nedavno je programska ravnateljica Amnesty Internationala
Nicole Duckworth otjerala u zatvor Tomislava Merčepa.
Sada pritišće Vladimira Šeksa. A označila je i Davora Domazeta Lošu.
Ta ludost ne će sama od sebe stati ni kada se zatvori Haaško sudište.
A pravosudno mrcvarenje karlovačkog branitelja Mihajla Hrastova
zorno pokazuje kako će posao toga sudišta obavljati hrvatski sudovi.
Hrvatski su branitelji zbog toga izašli na ulice i trgove.
Oni javno optužuju hrvatsku državnu vlast da ih je izdala. Traže da
se napokon obustave „neosnovani progoni“, da država zaštiti njih
i njihove obitelji. Vlast na tu optužbu odgovara mudro.
Predsjednik Države Ivo Josipović ne vidi razloga da se branitelji
osjećaju izdanima. On se njima ponosi jer su svojim zauzimanjem
i žrtvovanjem stvorili državu.
Stoga im poručuje: Nitko ne će progoniti branitelje koji su časno
branili domovinu. Ali pred hrvatskim će pravosuđem odgovarati svi
koji su se ogriješili o zakon. Hrvatska, veli, ne će biti slijepo crijevo
Europe, nego ravnopravna 28. zvijezda Europske unije.
Slično zbori predsjednica Vlade Jadranka Kosor. Branitelji su,
ističe ona, uz prvoga hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana,
najzaslužniji za slobodnu i suverenu hrvatsku državu, kojoj se danas
smiješi članstvo u Europskoj uniji.
Predsjednik Sabora, slavni haiku pjesnik Luka Bebić, s neznanih
se razloga ovaj put odmaknuo od obljetničke poezije.
Argumenti su vlasti i etički, i patetički, i logički - šuplji.
Etički: Josipović i Kosorica sretna su Titova djeca, koja danas -
kao krajnji korisnici Domovinskoga rata - štite Udbine ubojice.
Patetički: Josipovićeva „zvijezda“ blizanka je kokarda na partizanskoj
kapi, koju je ljetos slavio na četničkomu sajmu u Srbu, a Kosorica
je svoga Tuđmana davno zasjenila slavom Ive Sanadera
(„Kud Sanader, tud i ja!“).
Logički: Hrvatska može u Europskoj uniji biti ravnopravna samo
s Albanijom, Makedonijom, Crnom Gorom i Kosovom.
Stoga nuditi tvorcima slobodne i suverene Hrvatske svijetlu
budućnost u Europskoj uniji može samo netko tko ili ne zna
što govori ili temeljito prezire zdravi razum tih ljudi.
A Domovinski rat, izvorište naše slobode i neovisnosti?
Njegovu je slavu definitivno izdala i prodala politika vođena pod
geslom „Europska unija nema alternative“ kada je - na zahtjev iz
Bruxellesa - četnike promaknula u državnu vlast i otvorila trajni
lov na hrvatske branitelje.
Što dakle? Hrvatskomu branitelju i ponosnu Hrvatu samo slobodna
i samostalna Hrvatska nema alternative.
A kako danas stvari stoje, krajnji je čas da takvi ljudi - nasuprot
Savezu za Europu, koji čine sve stranke zastupljene u Saboru
– stvore Savez za Hrvatsku.
Samo se tako može na sljedećim izborima otkupiti izdana i
prodana slava Domovinskoga rata.
Drugog puta nema.
Benjamin Tolić, http://www.jedinohrvatska.hr
|