BENJAMIN TOLIĆ : BRANITELJI I VLAST

Devetnaestu obljetnicu međunarodnopravnog priznanja  Republike Hrvatske  i trinaestu obljetnicu povratka  hrvatskoga Podunavlja iz srpske okupacije u hrvatski  ustavnopravni poredak obilježili su prosvjedi hrvatskih  branitelja protiv  hrvatske državne vlasti.  U Bosni je tjedan dana prije te obljetnice na zahtjev srpskoga Interpola uhićen Tihomir Purda, vukovarski branitelj i  negdašnji zatočenik srpskih logora.  Srbija je Purdu optužila da je god. 1991. u Vukovaru počinio ratni zločin i zatražila njegovo izručenje. Ali, kako su  službena Srbija i službena Hrvatska u zadnjih desetak godina uspostavile srdačne odnose, dva su se ministarstva pravosuđa dogovorila da pravosudni postupak protiv Purde vodi hrvatsko pravosuđe pod srpskim nadzorom.  Hrvatska se vlast drži kao da je zaboravila tko je godine 1991.  temeljito razorio Vukovar, pobio, prognao, odveo u zarobljeništvo  tisuće i tisuće Vukovaraca.  Zato se i ne pita: Otkud sada srpska jurisdikcija u Vukovaru?  Nije li Vukovar u Hrvatskoj?  Ako je u Hrvatskoj ratovala JNA, a ne Srbija, otkud u Srbiji toliki logori za Hrvate?  Ako se danas Srbija odriče svoje negdašnje  vojske,  zašto u Purdinu slučaju postupa  po odluci njezina suda?  Ta pitanja možda ne muče sve hrvatske branitelje. Ali sve ih  uznemiruju optužbe zbog ratnih zločina. Oni znaju da su gotovo svi istaknutiji sudionici Domovinskoga rata već zaglavili u haaškim, hrvatskim, bosansko-hercegovačkim, srpskim tamnicama.  A vide: Vrijeme teče, ali teče i  proizvodnja hrvatskih ratnih zločinaca.  Eto, nedavno je programska ravnateljica Amnesty Internationala Nicole Duckworth otjerala u zatvor Tomislava Merčepa.  Sada pritišće Vladimira Šeksa. A označila je i Davora Domazeta Lošu.  Ta ludost ne će sama od sebe stati  ni  kada se zatvori Haaško sudište.  A pravosudno mrcvarenje karlovačkog  branitelja  Mihajla Hrastova  zorno pokazuje kako će posao toga sudišta obavljati hrvatski sudovi.  Hrvatski su branitelji zbog toga izašli na ulice i trgove.  Oni javno optužuju hrvatsku državnu vlast da ih je izdala. Traže da  se napokon obustave „neosnovani progoni“, da država zaštiti njih  i njihove obitelji. Vlast na tu optužbu odgovara mudro.  Predsjednik Države Ivo Josipović ne vidi razloga da se branitelji  osjećaju izdanima. On se njima ponosi jer su svojim  zauzimanjem  i žrtvovanjem stvorili državu.  Stoga im poručuje: Nitko ne će progoniti branitelje koji su časno  branili domovinu. Ali pred hrvatskim će pravosuđem odgovarati svi  koji su se ogriješili o zakon. Hrvatska, veli, ne će biti slijepo crijevo  Europe, nego ravnopravna 28. zvijezda Europske unije.  Slično zbori predsjednica Vlade Jadranka Kosor. Branitelji su, ističe ona, uz prvoga hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana,  najzaslužniji za slobodnu i suverenu hrvatsku državu, kojoj se danas  smiješi članstvo u Europskoj  uniji.  Predsjednik Sabora, slavni haiku pjesnik Luka Bebić, s neznanih  se razloga  ovaj put odmaknuo od obljetničke poezije. Argumenti su vlasti i etički, i patetički, i logički - šuplji.  Etički: Josipović i Kosorica sretna su Titova djeca, koja danas -  kao krajnji  korisnici Domovinskoga rata - štite Udbine ubojice.  Patetički: Josipovićeva „zvijezda“ blizanka je kokarda na partizanskoj kapi, koju je ljetos slavio na četničkomu sajmu u Srbu, a Kosorica  je svoga Tuđmana davno zasjenila slavom Ive Sanadera  („Kud Sanader, tud i ja!“).  Logički: Hrvatska može u Europskoj uniji biti ravnopravna samo  s Albanijom, Makedonijom, Crnom Gorom i Kosovom.  Stoga nuditi  tvorcima slobodne i suverene Hrvatske svijetlu  budućnost u Europskoj uniji može samo netko tko  ili ne zna  što govori  ili temeljito prezire zdravi razum tih ljudi. A Domovinski rat, izvorište naše slobode i neovisnosti?  Njegovu je slavu definitivno izdala i prodala politika vođena pod  geslom  „Europska unija nema alternative“ kada je - na zahtjev iz  Bruxellesa - četnike  promaknula u državnu vlast i otvorila trajni   lov na hrvatske branitelje.  Što dakle? Hrvatskomu branitelju i ponosnu Hrvatu samo slobodna  i samostalna Hrvatska nema alternative.  A kako danas stvari stoje, krajnji je čas da takvi ljudi - nasuprot  Savezu za Europu, koji čine sve stranke zastupljene u Saboru  – stvore Savez za Hrvatsku.  Samo se tako može na sljedećim izborima otkupiti izdana i  prodana slava Domovinskoga rata.  Drugog puta nema. Benjamin Tolić, http://www.jedinohrvatska.hr