POTICAJNE MISLI

Jednog dana jedan vrlo imućan čovjek popeo se na tavan svoje kuće u potrazi za nagradom koju je dobio kao poslovni čovjek godine! Kopajući po kutijama, naiđe na malu bilježnicu svoga sad već odraslog sina. Bio je to njegov dnevnik. „Ne sjećam se da sam je ikada vidio“, pomisli on. Listajući, lice mu obasja osmijeh i oči mu zaiskriše. Stranice su ga na trenutak vratile u prošlost, kada je kućom odjekivao smijeh osmogodišnjeg dječaka. Na neke događaje potpuno je zaboravio...

Čitajući dnevnik, postajao je sve ozbiljniji. Uvidio je da je u djetinjstvu njegova sina bilo i tužnih razdoblja, kojih se on kao otac nije sjećao. „Ali kako je to moguće?“ upitao se. „Pa ja na to nisam tako gledao.“

Tad se sjeti da je i on vodio dnevnik, doduše poslovni, pa otiđe po njega u kućnu biblioteku. S jedne od polica izvuče veliku knjigu u kožnom uvezu s pozlaćenim inicijalima i položi je na stol pored dnevnika na kojem je olovkom bilo jednostavno napisano Jimmy. Otvori svoj dnevnik na mjestu na kojem je pisalo:

„Protratio cijeli dan. Bio s Jimmyjem u ribolovu, ništa nisam upecao!“

Potom listajući sinovljev dnevnik potraži isti taj datum i pročita riječi svoga sina:

„Bio s tatom u ribolovu. Najljepši dan u mom životu!“

Cijelom svijetu možete biti samo jedna od osoba, ali jednoj osobi možete biti cijeli svijet.

Preuzeto s frama-posušje.com

ZVONKO BUŠIĆ: POVLAĆIM SE ČISTA SRCA , ČISTIH RUKU I UZDIGNUTA ČELA

Prije tri godine izašao sam iz američkog zatvora, sretan što se vraćam domovini, u slobodnu i neovisnu Hrvatsku. Na žalost, sreća nije dugo trajala, jer sam zatekao katastrofalno stanje.

Bilo je očito da političke elite naš narod i državu vode u propast. Jasno je da nisam mogao ravnodušno gledati kako se urušava naša netom stvorena država, to više što sam iza sebe imao vrlo težak i mukotrpnom borbom ispunjen život.
Svjestan da samo ujedinjene domoljubne, suverenističke snage mogu preokrenuti negativne trendove u zemlji, svu svoju energiju usmjerio sam na objedinjavanje tih snaga. Prvo kroz stranku HSP dr. Ante Starčević, a zatim i kroz udrugu Hrvatski plamen. Formiranju Glavnog stožera Hrvatskog plamena i Savjetodavnog tijela pristupio sam zajedno sa svojim suradnicima isključivo stoga što u vodstvu stranke u kojoj sam kratko djelovao nije bilo razumijevanja za povijesni trenutak u kojem se nalazi Hrvatska i potrebu stvaranja široke domoljubne fronte, koja bi se na predstojećim izborima ponudila kao treća opcija. Većina članova Glavnog stožera nije se namjeravala kandidirati na izborima pokazujući da je u politici ne vode ambicije. Glavni stožer zamišljen je kao tijelo koje će koordinirati ujedinjenje stranaka, udruga i istaknutih pojedinaca kojima je Hrvatska na srcu, rješavati eventualne nesuglasice i pomoći u određivanju izbornih lista.

Nažalost, od samog početka krenule su podvale, spletke i nerazumijevanje. Probuđeni su ''spavači'' svih domaćih i inozemnih agentura, a kod mnogih u strankama i pokretima proradile su taštine, strančarenje, i sebičnosti. Također izostala je i bilo kakva financijska potpora bez koje je nemoguće osmisliti i voditi izbornu kampanju. Iako je naša inicijativa naišla na dobar odjek kod dijela javnosti, političko jedinstvo zbog spomenutih razloga nije ostvareno, a ja sam osobno od nekih s tzv. hrvatske desnice prvi put bio napadan kao terorist, rušitelj jedinstva, lutka u nečijim rukama, nepopravljivi idealist koji ne razumije političku stvarnost itd. Idealist sam bio, jesam i ostat ću jer mislim da život bez ideala nije vrijedan da se živi; terorist za neke jesam, za neke nisam, sam za sebe znam da sam bio i ostao borac za Hrvatsku; lutka ni u čijim rukama nikada nisam bio, a rušitelj hrvatskoga jedinstva nisam i ne želim nikada biti! Stoga se povlačim iz hrvatskoga političkog života jer ne želim ni na koji način doprinijeti daljnjem usitnjavanju domoljubnih političkih snaga u Hrvatskoj.

Kao što sam jednom prilikom već rekao, s vlastitim egom razračunao sam još u zatvoru. Stoga ne odlazim povrijeđen, nego razočaran i tužan što do priželjkivanog jedinstva nije došlo. Tužan i zabrinut jer Hrvatska ne ide u dobrom smjeru. Globalni politički procesi donose veliku neizvjesnost i iskušenja pred Europu i svijet kakve smo dosada poznavali, a unutarhrvatskim političkim procesima ovladale su u velikoj mjeri snage koje Hrvatsku nikada nisu željele. Hrvatski ljudi opet su u opasnosti da izgube ono što su u Domovinskom ratu krvlju i žrtvom izborili. Zato još jednom apeliram na sve one koji Hrvatskoj žele dobro da nadvladaju vlastite egoizme i međusobne animozitete i pokušaju zajedno preoteti Hrvatsku iz šaka onih koji je ne vole.

Povlačim se iz politike da bih oslobodio mjesto onima koji možda znaju bolje i mogu više. Ja sam predugo bio izvan zemlje, i predugo proživljavao vlastitu Kalvariju. Možda uistinu nisam pragmatični političar koji se snalazi u ovoj, današnjoj političkoj žabokrečini, štoviše očito je da su mnogi na vlasti i u oporbi u tome puno pragmatičniji od mene! Međutim, ne sumnjam nimalo da sam načelno u pravu: stanje u Hrvatskoj nije dobro i treba ga popravljati, a to se može učiniti samo postizanjem širokog povezivanja i umreživanja iskrenih, čestitih, nepodmitljivih, neucjenjivih, i neustrašivih domoljuba, bez obzira na stranke i grupacije kojima trenutno pripadaju. Povlačim se čista srca, čistih ruku i uzdignuta čela. Sve što sam činio, činio sam u najboljoj vjeri i s iskrenim namjerama. Na račun koji je objavljen uz proglas Glavnog stožera nisu uplaćena nikakva sredstva tako da ni s te strane ni prema komu nemam nikakvih obveza. Jedinu obvezu osjećam prema čestitim ljudima koji su vjerovali u mene i moje političke vizije. Takvih ima dosta, no očito ne dovoljno da moja zamisao ujedinjenja domoljubne fronte uspije. Tim ljudima od srca zahvaljujem na svemu, ali i ispričavam im se ako im se čini da su uzalud potrošili vrijeme i energiju. Moramo međutim znati da je interes Hrvatske iznad svih nas i naših osobnih interesa, stoga smatram da bi izlazak na izbore pod svaku cijenu, bez realnih izgleda na uspjeh koji je, ponavljam, moguć samo ako se stvori široka domoljubna fronta – bio kontraproduktivan i za nacionalne interese štetan.

Dakle, moj kratkotrajni politički angažman bio je neuspješan i zasad priznajem svoj poraz. Ako bih na predstojećim izborima ipak javno podržao jednu od opcija, u tome će me sigurno voditi samo i jedino hrvatski nacionalni interesi. Jer na ovome svijetu za mene je jedino Hrvatska iznad svega i mjerilo svega.

Udruga Hrvatski plamen nastavit će, koliko joj okolnosti i sredstva budu dopuštali, djelovati kao udruga na osnovama koje su navedene u njezinu statutu.

Zvonko Bušić
preuzeto s http://hrsvijet.net

HSK: PROSVJED U DEN HAAGU 24. RUJNA

Hrvatska, ljubavi moja
I ovdje sam Tvoj sin,
I ovdje sam Tvoje ime
I Tvoj sjaj.

Z.Tomičić

.................

Serija mirnih prosvjeda u organizaciji Hrvatskog svjetskog kongresa protiv prvostupanjske presude Haaškog suda hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču te ocjene Oluje kao „zločinačkog pothvata“ doživjet će svoj vrhunac u – Den Haagu.

U subotu, 24. rujna 2011. s početkom u 14 sati (Den Haag, Het Malieveld) najavljen je novi, dostojanstveni skup kojim se želi ukazati na činjenicu da Hrvatska nije utemeljena na zločinima ni etničkom čišćenju, da su hrvatska vojska i policija branili suverenitet i integritet svoje zemlje te da je Oluja bila legitimna vojna operacija kojom je zaustavljen rat i otvoren put prema trajnom miru u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Istodobno je ovaj prosvjed namjenjen kao skup potpore svim Haškim uznicima iz BiH i Hrvatske.

I ovaj put će se prosvjednicima obratit niz kvalitetnih govornika popraćene bogatim kulturnim programom, među ostalima želimo posebno istaknuti msgr. dr. Milu Bogovića, biskupa gospićko-senjskog te Marka Lukića, dopredsjednika braniteljske udruge „Zavjet“ – umirovljenog generala Specijalne Policije i prvog zapovjednika ATJ Lučko.

Sukladno željama svih naših Haških uznika ni u Den Haagu se neće dopustiti politiziranje prosvjeda niti profiliranje bilo koje političke stranke ili pokreta uoči predizborne kampanje u Hrvatskoj.

Pozivamo svakako sve političke stranke i pokrete da ovaj prosvjed obznane među svojim članovima te molimo iste da ne ističu bilo kakvu stranačku simboliku. Očekujemo do sada najveći odaziv prosvjednika, a naravno da su već pripremljeni upečatljvii crveni kartoni koji će biti pokazani haaškim sucima, i to ovaj put na njihovom, domaćem terenu.

Dođite i Vi i pokažite Haagu crveni karton! Sve informacije glede prosvjeda i organiziranog dolaska možete pogledati na našoj mrežnoj stranici www.icty-injustice.org Za sada imamo najavljene organizirane dolaske iz Hrvatske, Švedske, Švicarske i Njemačke. Ljubazno Vas molimo da prosljedite ovu informaciju u svom djelokrugu kako bi što više Hrvata dobilo ove informacije.

Uz pozdrav „Bog i Hrvati“ i najljepše pozdrave, sve lijepo i dobro, u ime organizatora.

Danijel Lučić i Mijo Marić

preuzeto s http://hrsvijet.net

............

"Bog i Hrvati !"

Lijepo i dražesno za čuti.

Hrvaticama i Hrvatima, koji će biti u mogućnosti, a rado i osobno odazvati se suučešćem u sprovedbi akcije plemenite namjere unaprijed HVALA .

Božji blagoslov nek' Vas sve prati tijekom održavanja prosvjeda i u sve buduće dane na stazi života!

POZIV NA HODOČAŠĆE U UDBINU I ZRIN

HRVATSKO ŽRTVOSLOVNO DRUŠTVO
organizira hodočašće autobusima iz Zagreba

Prijave i rezervacije: Ante Beljo, tel. 4826040; 098/ 318842
Zdravka Bušić, 098/1726143

http://www.viktimologija.hr/index.php

Subota 10.rujna 2011.

Udbina - Dan hrvatskih mučenika

09.00 sati - Put križa od crkve Sv. Marka Groba (Krbavsko polje) do Crkve hrvatskih mučenika

11.00 sati - Posveta oltara i sveta misa - predvodi kardinal Josip Bozanić.

Poslije Svete Mise kulturno-umjetnički program

http://www.udbina.com/

Nedjelja 11.rujna 2011.

Misa u Zrinu

u nedjelju, 11. rujna u 11 sati u Zrinu

Mons. Vlado Košić, sisački biskup predvodit će misno slavlje za sve stradale Zrinjane u Drugom svjetskom ratu. http://www.biskupija-sisak.hr/

PISMO VIJEĆU SIGURNOSTI UN-A: VIŠE OD 1400 POTPISNIKA - AKADEMIK JOSIP PEČARIĆ

„Verbumovo“ pismo

Uvijek mi je neprijatno kada mi se pripiše nešto što nije moje, pa često moram korigirati one koji tako nesto urade. Npr. kada sam govorio na velikom skupu na Jelačić placu, kada su branitelji sakupili vise od 400.000 potpisa, pa vlast nije htjela raspisati referendum o suradnji sa Sudom u Haagu, predstavljen sam kao najmlađi

hrvatski akademik.

Dugo sam se morao pravdati jer ih je bilo i mlađih od mene. Tako se i u naslovu teksta koji je objavljen na Portalu HKV-a, 9. kolovoza 2011. spominje „pismo akademika Pečarića“ (Dran, Presudna pitanja: Internauti, potpišite pismo akademika Pečarića). Radi se o pismu koje ne potpisujem samo ja već hrvatski akademici (petnaest i jedan dopisni član) i biskupi (dvojica). Supotpisnika je sada već blizu 1400.

Vjerojatno sam već napisao kako se može smatrati kako je to pismo jedan „proizvod“ Portala HKV-a.

Za prvo pismo koje smo potpisali nas trojica akademika prilagodili smo jedno reagiranje „Verbuma“ s Portala. Taj tekst je već i objavljen: S. Ašperger, J. Pečarić,

--------------------------------------------------------------

Značaj portala

Vjerojatno sam već napisao kako se može smatrati kako je to pismo jedan „proizvod“ Portala HKV-a. Za prvo pismo koje smo potpisali nas trojica akademika prilagodili smo jedno reagiranje „Verbuma“ s Portala

--------------------------------------------------------------

S. Popović, Haaškome tribunalu, u knjizi: General pukovnik Mladen Markač (priredio i uredio Mladen Pavković), Koprivnica, 2011., str. 313-314. Još prije objave samoga pisma na Portalu HKV-a pokušao sam stupiti u kontakt s „Verbumom“, ali to baš i nije bilo lako. Ipak, na moje veliko zadovoljstvo, „Verbum“ mi se javio:

Štovani gospodine Pečarić,

Nedavno sam na Portalu hkv.hr pročitao Vaš članak koji nosi naslov 'Poziv Haaškome tribunalu' od 1. lipnja ove godine, u kojem spominjete moje korisničko ime 'verbum' u svezi s mojim komentarom na političke haaške optužnice od 15. travnja. Osjećam se počašćenim, navlastito i ushićenim, već i zbog same spoznaje da se jednoga istinskoga hrvatskoga rodoljuba i neumornoga ratnika za prava poniženoga i obespravljenoga hrvatskoga naroda, a posebno naših branitelja i hrvatskih vitezova, dojmilo moje kratko, ali od čistoga srca, obraćanje-traženje-zahtijevanje od haaških vrhovnih svećenika (zla) da skinu sa svojih žrtvenika poganskoga poga Baala, i vrate nam naše još uvijek žive hrvatske vitezove ... (....)

Stoga se i ovim putom odmah odazivam Vašemu pozivu i bez odlaganja (i ako sa zakašnjanjam) podržavam tekst trojice akademika povodom rasističkih haaških presuda 15. travnja 2011., Smiljka Ašpergera, Josipa Pečarića i Stanka Popovića!

S obzirom da od stranih jezika aktivno govorim engleski jezik, kojega aktivno čitam i pišem, pa i, ukoliko se za to pokaže potreba i prevodim tekstove. Upravo se sada pridružujem Vašoj izvrstnoj inicijativi i spremam se svoj tekst koji je u Vašemu članku objavljen na Portalu kao tekst koji je prihvaćen od trojice akademika (kao i od Vas) prevesti na engleski i poslati direktno u Den Haag ICTY-u! Nisam zadnjih nekoliko tjedana bio u prigodi pratiti Vaše poput kirurškoga skalpela precizne

članke na Portalu, koji uvijek pogađaju u samu srž problema, s obiljem važnih i poučnih stručnih i povjesnih činjenica vezanih uz teške trenutke naše hrvatske sadašnjice, koji nam svima služe poput kompasa u ovome za Hrvatsku i hrvatski narod olovnom vrjemenu.

U zadnje vrijeme zbog većih obaveza nisam posjećivao naš Portal, kao i zbog sličnih obaveza u prelijepoj Dalmaciji koju sam posebno zavolio zahvaljujući mojoj voljenoj ženi Ani!

Smatram vrijednim spomenuti da sam svoju e-mail poštu otvorio tek neki dan i našao poruku od prijatelja u kojoj mi šalje Vaš spomenuti članak s Portala. To je jedan pokazatelj kako je Vaša inicijativa zaživljela!

S obzirom da nisam više baš jako mlad, iako se mladim osjećam, ali dana 15. travnja ove godine, prvi sam puta od kako se na našemu planetu pojavio Internet odlučio sve svoje znanje i raspoloživu energiju (ma koliko oni bili mali) upotrijebiti za propitivanje i širenje istine, s namjerom da bar za jedan maleni djelić nagrizem stogodišnju velikosrpsku propagandu, koja je sustavno još od 19. stoljeća slala lažnu i izmišljenu sliku o mojemu narodu, a koje bi se postidio danas, da je živ, i Goebbels osobno! Forume koristim, koliko mi kao obiteljskomu čovjeku to vrijeme i posao dopuštaju, nakon spomenutih političkih presuda.

-------------------------------------------------------

Namjera...

da bar za jedan maleni djelić nagrizem stogodišnju velikosrpsku propagandu, koja je sustavno još od 19. stoljeća slala lažnu i izmišljenu sliku o mojemu narodu, a koje bi se postidio danas, da je živ, i Goebbels osobno!

------------------------------------------------------

Kao što sam već spomenuo, nisam baš mlad, ali u srcu je još uvijek onaj žar iz slavnog vrjemena kada je Olujom 1995 od srpskih terorista oslobođen veliki dio drage nam domovine Hrvatske i kada je Otac domovine i Prvi hrvatski predsjednik Dr. Franjo Tuđman, poljubivši hrvatski stijeg na vrhu povjesne kninske tvrđave, ushićeno uskliknuo:

'Imamo Hrvatsku!' i još:

'Sve za Hrvatsku, a Hrvatsku ni za što!'

Rođen sam u Zagrebu 15. svibnja 1955. (na desetu godišnjicu bleiburgške tragedije, kako to po nekad znam reći). Počašćen sam štovani akademiče, gospodine Pečariću, što ste između mnogih izvrsnih izabrali baš moj komentar!

Neka Vas u Vašemu neprocijenjivomu radu na hrvatskoj promiđbi prati dragi Bog!

PS.

Moje koristničko ime 'verbum' sam nedavno iz tehničkoga razloga morao zamjeniti s drugim. ('verbum' je bilo samo koristničko ime, a ne naziv nakladničke kuće u Splitu)

Sa štovanjem,

triarios

I doista moja je „zasluga“ samo to što kaže „triarios“ što sam između mnogih izvrsnih izabrao baš njegov komentar! Komentar sam poslao na niz adresa i tako je nastalo spomenutio pismo Haaškom tribunalu. Čak ni ideja o sakupljanju potpisa nije moja, vec prof. dr. sc. Miroslava Tuđmana. Pismo je i dalje dorađivano. Na žalost, nismo mogli usvojiti sve sugestije. Trudili smo se da zadržimo osnovnu ideju Verbumova reagiranja. Promijenjena je i adresa: logičnije je poslati pismo onima koji su taj »sud« osnovali.

Naravno, ima i negativnih reakcija na sam tekst. Zapravo, zanimljivo je kako ima ljudi koji tako nešto javno i napišu. Možda je dobro to što vjeruju da su pametniji od toliko akademika i biskupa, više od stotinu sveučilišnih nastavnika i oko 450 hrvatskih intelektualaca, ali to je njihov problem, zar ne? Poznata hrvatska šutnja jedan je od razloga što broj potpisnika nije onoliki koji bi neki voljeli vidjeti. Mnogi se boje uraditi nešto što se vlastima ne sviđa.

Ne treba smetnuti s uma da bi neki državotvorni Hrvati i potpisali sam tekst da ja ne vodim samu akciju. Nadam se da je poznato kako sam ja mnogima znao reći ono što ne vole čuti.

Organizirati veliku akciju sakupljanja potpisa, kako se sugerira, praktično je nemoguće. Nema ni novaca ni ljudi za tako nešto.

Zato sam uvijek tražio od onih koji su potpisali da pokušaju sami naći još potpisa. To je iHrvatski portaliVeliku zaslugu imaju hrvatski portali. Uvijek bi poslije tekstova o Pismu stizao veci broj supotpisa rezultiralo time da već sada imam mnogo više potpisa od onih planiranih 1000. Ponovo ću istaći prof. dr. sc. Šimuna Križanca koji je sakupio preko 140 potpisa!

Veliku zaslugu imaju hrvatski portali. Uvijek bi poslije tekstova o Pismu stizao veci broj supotpisa. Koliko je važna uloga medija, kojih nismo imali, pokazuje primjer Hrvatskog programa na radiju u Torontu. G. Zvonimir Došen je Pismo pročitao na radiju, pa je kao rezultat slijedio niz potpisa iz Kanade. Recimo da ih je samo g. Ivan Radišić sakupio preko 230.

Do sada sam vodio niz sličnih akcija. Nikada nismo imali ovoliko potpisa. Recimo samo da je pismo o zabrani Thompsonovih nastupa imalo nešto manje od 400, a ono o granici sa Slovenijom nešto više od 700 potpisa.

Na kraju, podsjetit ću vas na sugestiju o slanju pisma svugdje gdje to mozete. Pogotovu u rujnu, poslije slanja Vijeću sigurnosti UN-a. Umjesto svojih, koristit ću rijeci onoga od koga je sve ovo krenulo - verbuma, tj triariosa (Portal HKV-a, 9. 8. 2011.):

Odličan poticaj (hkv.hr/.../...) svima nama, Akademiče Pečariću, da šaljemo pismo podrške našim osloboditeljima na sve četiri strane svijeta, jer nije samo Hrvatska u opasnosti od agresije koja se nastavlja drugim sredstvima, već je kršenje povelje UN-a ujedno i ugrožavanje ljudskih prava i sloboda pojedinaca i čitavih naroda cijeloga svijeta, da i mi time damo svoj časni doprinos trajnome miru, kao što su to vlastitim primjerom učinili naši vitezovi - anđeli mirotvorci, koji su na sebe preuzeli Križ za nas i za čitavi svijet!

Akademik Josip Pečarić

Preuzeto s http://www.hkv.hr

-------------------------------------
Pridodajem ka prilogu poveznicu :

>>Inicijativa prema VS UN-a: Potpišite zahtjev hrvatskih intelektualaca za oslobađanje naših generala !

>>Akademik Ivica Kostović potpisao zahtjev za oslobađanje hrvatskih generala

>>PROFESOR ZVONIMIR JANKO – potpisnik Pisma VS UN-a

Hrvati i Hrvatice, na tlu Domovine i razasuti diljem svijeta ODAZOVITE SE , ne ostajte gluhi i nijemi .