RAZGOVOR: DAMIR BOROVČAK  za  www.dragovoljac.com

Autor Uredništvo
SLOBODU SU ZLOUPOTRIJEBILI POLITIČARI Razgovaramo sa Damirom Borovčakom, domoljubnim djelatnikom, političkim analitičarom, novinarom, publicistom, povijesnim istraživačem, putopiscem, voditeljem i urednikom emisije Vjera u sjeni politike na Radio Mariji. Posebno nas zanima emisija Vjera u sjeni politike koju vodite i uređujete na Radio Mariji. No, kako je sve to počelo? • Možete li se ukratko predstaviti našim čitateljima, onima koji još ne poznaju vaš rad... Rođen sam u središtu Zagrebu, gdje sam se školovao i po zanimanju sam diplomirani inženjer strojarstva. Kao student aktivan sam sudionik i svjedok zbivanja Hrvatskog proljeća 1971. u Zagrebu. Poslije diplomiranja radim dva desetljeća u struci, u Hrvatskoj i u inozemstvu. Kad se poslije Titove smrti nastavljaju komunističke represije uz jednoumlje na „Titovom putu“ i obavezna klanjanja u Kući cvijeća u Beogradu, odlazim u Kanadu. Osnivam svoju tvrtku, a u slobodno vrijeme domoljubno sam djelatan. Poslije posjeta Dr. Franje Tuđmana 22. rujna 1990. Torontu, na njegov osobni poziv, vraćam se iz Kanade u obranu hrvatske samostalnosti i slobode u veljači 1991. godine. Na početku srpske agresije radim u Središnjici HDZ-a kao ratni tajnik za iseljeništvo, kasnije djelujem u svojstvu pomoćnika ministra u Ministarstvu iseljeništva na povezivanju Hrvata u svijetu i Domovine. Ratni sam sudionik raznih događaja u Zagrebu i pri obilascima bojišnica te silom prilika u okolnostima medijskih blokada postajem ratni izvjestitelj za informiranje hrvatskih iseljenika u Torontu i okolici. U tom ratnom vremenu pišem za Hrvatske novine Toronto, Hrvatski vjesnik Melbourne i Zajedničar CFU Pittsburgh, a početkom srbočetničke agresije na Hrvatsku potrebne su i važne svakodnevne vijesti, koje telefona javljam izravno u eter hrvatskog radija Zvuci Hrvatske u Torontu. Kasnije u Hrvatskoj, ponovno počinjem pisati za razna tiskana glasila. Članke mi objavljuju Vjesnik, Slobodna Dalmacija, Hrvatsko slovo, Glas koncila, List MI, Narod i neka druga glasila kao reagiranja na aktualna politička zbivanja. Za Hrvatsku iskru Toronto i Fokus pisao sam po¬litičke kolumne. Poslije promocije moje prve knjige Hello Toronto - ovdje Zagreb, 2001. godine dobivam prijedlog za uređivanje i vođenje emisije na Radio Mariji.   • Može li još s nekoliko riječi o Vašim knjigama... Do sada sam objavio sedam knjiga domoljubne tematike. Knjiga Hello Toronto – ovdje Zagreb (2001.) sadrži ratne vijesti, u tom vremenu telefonski prenošenih i poslijeratne političke komentare. Knjiga Voliš li Hrvatsku? (2007.) je putopisna monografija koja kritički otkriva nepoznatu Hrvatsku u nizu zanimljivih reportaža, bogato popraćena vlastitim autorskim fotografijama. Obuhvaća povijesna mjesta, sudbine i stradanja za slobodu hrvatskog naroda. Knjiga Hrvatski osvrti (2009.), meni osobito draga, knjiga je mojih dojmova o publicističkim djelima drugih autora domoljubnih i bogoljubnih promišljanja. Preostaju četiri knjige nastavaka Vjere u sjeni politike, izdanih u razmacima svake dvije godine: 2004., 2006., 2008. i 2010. godine. To su teme istoimenih emisija na Radio Mariji. Četvrtom knjigom Vjera u sjeni politike obilježio sam 100 emisija, no taj jubilej prošao je gotovo nezapaženo. • 100 emisija Vjera u sjeni politike, u kojem vremenu? Koliko je zahtjevno vrijeme za pripremu emisija? Emitiraju li se emisije u živo?  Sto emisija odgovara aktivnosti od 100 mjeseci priprema. Emisije su mjesečne, emitiraju se u živo, svake četvrte nedjelje u mjesecu u 21 sat. Događaji iz tekućeg mjeseca čine veći dio, a zatim slijedi aktualna tema emisije i kontakt sa slušateljstvom. Priprema emisije zahtjeva pregled mjesečnog tiska, odabir aktualnih tema poučnih za slušateljstvo. U stvari, priprema emisija zahtjeva praćenje događaja kroz cijelu godinu. Dakle, 100 emisija odgovara otprilike 10 godina rada. Sav moj rad cijelo je to vrijeme dragovoljan, volonterski, kao i svih ostalih nositelja emisija na Radio Mariji. Za čitatelje koji žele bolje upoznati Radio Mariju najbolje je pregledati sadržaj emisija na mrežnoj stranici www.radiomarija.hr odnosno slušati preko radio prijemnika ili putem satelita i posredstvom interneta.   • Što u stvari čini niz od 100 emisija Vjera u sjeni politike... Niz emisija tiskan u knjižnim nastavcima postaje sve više kronološki pregled naše hrvatske sudbine u prvom, a sada već i u drugom desetljeću 21. stoljeća. Sadržaj je to i onoga što bi katolički vjernici o politici iz tog vremena trebali znati, uočiti i promišljati. Taj je niz knjiga povijesni presijek, kronologija jednog vremena. Sadrži činjenice kako poslije teškog i iscrpljujućeg rata i blistavog oslobođenja države, kratko uživamo milinu toliko željene slobode, a zatim nam ona nažalost počinje curiti iz ruku. Pojednostavljeno, oslobodili smo se od srpskog agresora, ali ipak nismo postali slobodni... Uspjeli smo se osloboditi od oružane sile, ali ne od starog mentaliteta i ideologije, od orjunaške demagogije koja se iz komunističke preodjenula u liberalnu... U vremenu drugog desetljeća hrvatske države to je postalo izuzetno uočljivo, vrlo tragično i bolno. • Pokušavate li pitanje slobode tumačiti slušateljstvu kroz emisije koje vodite i uredjujete na Radio Mariji? Imaju li obrana slobode i vjera nešto zajedničko?  Svakako! Pokušavam kroz tekstove objavljene u tiskanim medijima čitateljima na svoj urednički način ukazati, kako se teško izborena sloboda nije pretvorila u opće dobro koje su nam omogućili naši branitelji i osloboditelji, koji bi u hrvatskom državom trebali i znali najbolje upravljati. Slobodu su nam zloupotrijebili političari, koji za ništa nisu zaslužni, a posebno ne za izborenu slobodu. Živimo u vremenu privida, lažnih dogmi, lažne demokracije, lažnih obećanja, ukratko lažne slobode... Pokušavam slušateljstvu ukazati zašto se nažalost vjera našla u sjeni politike, a tu vjera ne bi smijela biti. Naime, vjera je iznad svega, dok bi politika trebala biti ljudska težnja za općim dobrom, težnja za pravednošću i napretkom cijelog društva, pomoć najslabijim jedinkama u društvu, pomoć obespravljenima i obezvrijeđenima... No, hrvatska politika nažalost to nije. Upravo se politika izjalovila u svom osnovnom načelu općeg dobra, pretvorila se pod krinkom demokracije i liberalne slobode u sirovu borbu za osobnu korist, privilegije, novac i moć pojedinaca na vlasti. U toj se slobodi nije prezalo ni od čega, ni od gaženja ni od pljuvanja, po prvom predsjedniku Tuđmanu koji je stvorio državu, ni od sramoćenja, optuživanja i zatvaranja svakog našeg istaknutijeg branitelja, posebice najistaknutijih generala. Ako im ništa drugo nisu mogli prilijepiti, tada su im izmislili optužbe po tzv. zapovijednoj odgovornosti, prekomjernu upotrebu oružja i odgovornost za progon civila. Pritom je posve prešućeno da su upravo srpski naoružani civili započeli pobunu i ostali cijelo vrijeme od 91. do 95. naoružani. Završno, obrana od genocidnih pobunjenika i agresora JNA proglašena je hrvatskim zločinačkim podhvatom. U ime krive pravde, sve je postalo dozvoljeno, sve je bačeno u blato... U tome su sudjelovali utjecajniji hrvatski političari, koji su posve lažno prikazivali mnoge događaje i „pakovali“ braniteljima pri donošenju domaćih i haških optužnica. Jednostavno, političari su „indentificirali i transferirali“ one koji su slobodu oružjem branili i obranili od agresora. Slobodno se može reči, mnogi su političari izdali hrvatske branitelje, a neki od njih su izravno izdali Hrvatsku. Političari su u svim mandatima hrvatske vlasti najodgovorniji za sadašnje teško stanje gospodarstva i stanje propadanja u Hrvatskoj. A za to nisu dobili mandat od hrvatskog naroda. Prema tome, to nije demokracija koju smo tako dugo čekali, to nije sloboda ni po pravdi ni po pravednosti. To su neke od tema mojih emisija.   • Jesu li poruke tema u nizu Vjera u sjeni politike depresivne ili ipak nude nadu...? Naime, nepravde na koje ukazujete kao da se gomilaju.  Sve su teme vezane uz hrvatsku slobodu i nauk katoličke vjere. Slobodu malog naroda i iz toga naroda izniklih pojedinaca – povijesnih velikana, poput Zrinskih, Frankopana, Erdödyja, Jelačića, Starčevića, Tuđmana... Sloboda itekako treba i potražuje vjeru! Zahtjeva puno odricanja u vjeri i osobne žrtve u pravednosti. Čovjek, sloboda, pravednost i pravedno društvo trebaju biti cilj politike. Za te ideale treba tražiti potporu u vjeri. Borba za slobodu nikada ne prestaje, a ni vjera u nama nikada se ne smije ugasiti, već obnavljati i onda kada je najteže. Stoga, koliko su god pojedini događaji teški, zabrinjavajući, nepravedni, naša nada i vjera nikada ne smije posustati. Uvijek trebamo postavljati pitanja ispravljanja starih i novih nepravdi, pitanja boljitka, uvijek nanovo biti uporni, ne uzmicati od nade, pogotovo ne uzmicati u vjeri, ni kad je najteže. Potvrdu ispravnosti tog puta upravo trebamo crpiti iz prošlosti obrambenog Domovinskog rata. Naime, sve se praktično događa po „biblijskom programu“. Kad je sloboda svanula neočekivano i naglo, ljudi se poslije toga najednom počinju klanjati lažnim bogovima. Kao da smo se zastidjeli vjere u pravoga Boga. Stiglo nam je vrijeme lažne nade, kruha i igara te započelo doba zlatnog teleta. Sve to se u Hrvatskoj dogodilo poslije sjajne pobjede na blagdan Gospe Snježne, 5.kolovoza 1995.g. Treba ponovno širiti nadu da nas Bog nikada nije, niti nas ne će napustiti, sve dok ima onih koji će ostati vjerni i bogobojazni. Ostati vjerni u širenju Božjeg nauka, ostati vjerni u širenju istine, ostati ustrajni u molitvi, a nadu poticati svojim djelima prema bližnjemu. To je bit katoličkog služenja svome narodu. • U svojim emisijama i člancima često se okrećete povijesnim temama iz dalje i bliže povijesti. Zašto?  To je višeslojno pitanje. Školovan sam u komunizmu, pa mi je poznato kako su nas u školama učili hrvatsku povijest. Iz srednjovjekovne hrvatske povijesti gotovo ništa ili ono nedovoljno bitno za svijest o opstojnosti, o čuvanju samostalnosti i slobode. Umjesto istine, u prvi plan guralo se lažno bratstvo i jedinstvo, orjunaške ideje u komunističkom pakiranju, Hrvatima se nametao krimen fašističke bande i državnih neprijatelja, kako bi nas se držalo u jugo-pokornosti. Naravno, o komunističkim i četničkim ratnim i poslijeratnim zločinima nad hrvatskom razoružanom vojskom i narodom, nikada ni riječi. O tome se po cijenu života moralo šutjeti gotovo pola stoljeća. Po istom modelu kako su se ocrnili uzroci i posljedice nastanka i nestanka NDH, ocrnjena je i oklevetana suvremena hrvatska država pod vodstvom dr. Franje Tuđmana, kao i obrana od velikosrpske agresije u Domovinskom ratu. Nažalost, u proteklom vremenu od posljednjih 20-tak godina, nije uspostavljen školski sustav koji bi nove hrvatske naraštaje naučio istinitu hrvatsku povijest, kako onu od srednjeg vijeka do početka 19. stoljeća, tako i najnoviju suvremenu povijest prošlog 20. stoljeća. Roditelji današnje djece izmanipulirani su medijskim hajkama, pa ni oni ne uspjevaju dovoljno dobro mlađim naraštajima rastumačili zašto se i što se uistinu dogodilo od 1991. – 1995. godine. Istovremeno, političari su uz pomoć medija ostvarili nečuveno lažno izvrtanje uzroka i posljedica. Povijesno besprimjerni presedan: branitelji i generali pobjedničke hrvatske vojske, umjesto da upravljaju i izgrađuju bolju budućnost svoje zemlje za koju su se borili, pune zatvore od Bruxellesa (i ponovno) do Beograda. A pored njih zatočenih, prisjetimo se i onih 2 tisuće koji su digli ruku na sebe, jer nisu mogli izdržati osobne nepravde, kao ni gaženje i pljuvanje po istini. Poznata je uzrečica – „povijest je učiteljica života“ i druga – „tko iz povijesti ne nauči, morati će je ponoviti“. Kako sada stvari stoje, čini se da ništa iz povijesti nismo naučili i naprosto je nelagodan osjećaj da bi se neki događaji u budućnosti mogli ponoviti. Stoga je u mojim emisijama toliko puno povijesnih primjera, o kojima bi hrvatski naraštaji trebali promišljati i učiti, na njima graditi svoja razmišljanja i tumačiti ih u svojoj okolini. Jer mediji svakodnevno čine sve suprotno, kako bi obezvrijedili sve hrvatsko čime se možemo ponositi a ponos nam uništavaju nečim stranim i liberalnim. Dakle, preostaje nam razmisliti što želimo, jer – tko ne nauči iz svoje povijesti, nema pojma kuda srlja u budućnosti. • Za kraj što želite poručiti hrvatskim dragovoljcima i braniteljima. Dragovoljac – to je uzvišen pojam za časnu osobu. Isus se je dragovoljno predao na svoju muku, kako bi otkupio grijeh ljudi, od svakog nas pojedinačno. Naši dragovoljci dragovoljno su krenuli na muku kako bi otkupili grijeh naše neslobode i osigurali slobodu i državu za iduće naraštaje. Poručio bih svim braniteljima: Jednom branitelj – uvijek branitelj! Zato pozdrav svim braniteljima – ma gdje god bili. Branitelji nikada ne trebaju odustati, nego uvijek biti ponosni i ostati branitelji! Ne preostaje ništa drugo nego u vjeri i nadi nastaviti putem istine! A zalaganje za istinu nema cijene, kao što nema cijene ni čast, ni dragovoljstvo! Preuzeto s www.dragovoljac.com