NITKO NIKADA TAKO LJUBIO NIJE
Dok te gledam mrtva u krilu tvoje majke,
duboko razumijem:
nitko nikada tako ljubio nije. Kao ti.
Nikad te nitko tako ljubio nije. Kao tvoja majka.
Tvoja majka bila je s tobom jednako
i u životu i u smrti.
I nikada ni na tren nije pristala na tvoju smrt.
U njenom si srcu uvijek bio živ.
I prije nego što si ispustio i zadnji dah,
u njenom si srcu već živio svoje uskrsnuće.
Bože, ne dopusti da ikada pristanem
na ičiju smrt u sebi.
Podaj da u meni bude uvijek dovoljno
uskrsnuća za svakoga.
Osobito za one koji su dio mog srca:
jednako i za one koji prebivaju u njemu
i za one koji su makar tren u njemu boravili.
Ne dopusti da ikada pristanem na smrt
ičega dragocjenog u meni.
U onima koje svojim životom dotičem.
Jer ti si uskrsnuće u meni.
Ti si uskrsnuće u svakom biću.
U svakom odnosu.
O da tvoje uskrsnuće postojano raste u nama.
Za svakoga.
S. L.
Tekst preuzet s www.miljenko.info