TRINAJESTI SONET
Trinajesti sonet ljepotom da mi sjâ,
i da najljepši bude od soneta svih.
Tim brojem ne bjeh nikad nesretan ja,
tajnu mu
ne tražih nit’ se od njega skrih.
I kad mi život nevoljama prede,
duh, zloban ne dokučuje mi znak.
Nutrinom nešto dušu mi jede –
ali, baš za prkos bivam i dalje jak.
I grobljem neki kao da me vide,
i ko bliski neki od mene se klone.
Da me
voljeli ne bi, radije se stide.
Na tornju već zvona ko da mi zvone.
Premda
računica moja sa svima je čista.
tek prkosno želim da duša mi blista!
Mile Prpa
Prilog pjesma preuzeta iz zbirke pjesama “SONETNA RAPSODIJA”.
Pjesnik-autor zbirke, poštovani g.Prpa na upućenu mu zamolbu ljubaznošću uzvratio , odobrivši autorici bloga pravo objave sadržaja zbirke na blogu.