17.obljetnica VRO " OLUJA "
"Hrvatska, ljubavi moja
I ovdje sam Tvoj sin,
I ovdje sam Tvoje ime
I Tvoj sjaj."
Z.Tomičić
"MI SMO GARDA HRVATSKA, SRCA SU NAM JUNAČKA
NIKOG SE NE BOJIMO ZEMLJU SVOJU VOLIMO...."
OLUJA
Grmi sijeva
oluja se sprema,
s četnicima
razgovora nema.
Hrvatska je
spremna za obranu,
za posljednji
udarac dušmanu.
Okupator
srbijanski kleti
pokušava
Hrvatsku oteti.
Dosta nam je
srpske tiranije,
neće biti
velike Srbije.
Kninski Srbi
zločin nastavili,
ništa
Bljeskom nisu naučili.
Na zapadnu
Bosnu udariše,
granatama
Bihać razoriše.
Mislili su
Bihać osvojiti
s velikom se
Srbijom spojiti.
Europa štiti
agresora,
pet godina
putem UNPROFOR-a.
Z-4 podli
Zapad nudi,
Martić nije
prihvatio ludi.
Raketama
Zagreb je napao,
pa je ratni
zločinac postao.
Tudman zove u
te teške dane
Gojka Šuška,
ministra obrane.
Zločince se
poraziti mora,
teroriste i
okupatora.
Šušak njemu
ponosito viče:
"Naređenje
molim, Vrhovniče,
vojsku, moral
i sredstva imamo,
da četničke
bande ušutkamo."
Vojni stožer,
vrhunski stručnjaci,
izradiše
planove junaci.
Za obranu
domovine naše
u detalje
bitke ucrtaše.
Sve je dobro
organizirano
i odlično
sinhronizirano,
kao pjesma s
dobrog glasovira,
svaka dirka
skladnu notu svira.
Da vidite
generale naše,
spremni za
boj, viteški ustaše.
Pripremiše
vojsku i tehniku,
za Oluju,
akciju veliku.
Brigade su
pripremili vojne,
Pukovnike,
satnije i bojne.
Tajanstveno i
od UNPROFOR-a
iznenada tuku
agresora.
Četvrtog
osmog u zoru,
kraj se blizi
srpskom agresoru.
Oko
dvjestotisuća vojnika,
protiv srpske
vojske i četnika.
Opkoliše
srpsku tvorevinu,
izmišljenu
državu Krajinu.
Od Dinare,
mora do Dubice
u okružju
srpske ubojice.
S južne
strane nadiru Pauci,
od Gospića
navališe Vuci.
S Velebita
specijalci skaču
iza peta
četničkom koljaču.
Svud Tigrovi
teške borbe vode
do Bihaća da
sve oslobode.
Preko Plaškog
ličkih Jesenica
i bisera
hrvatskih Plitvica.
Na Petrinju
udariše Gromovi,
slavni borci
dični vitezovi.
Hrvatska je
snažna vojna sila
udarne je
točke pripremila.
Na trideset
mjesta proboj vrše,
sve otpore
munjevito krše.
Tenkovi se
vuku k'o pauci,
nastadoše
četnički jauci.
Rika stoji
hrvatskih topova
i bacača
raketnih vatra snopova.
Urganska
vatra se otvori,
nebo, zemlja,
rekao bi gori.
Zrakoplovi u
svakome letu,
pogadaju
određenu metu.
Vitezovi
hrvatski vojnici,
na svijetu
najbolji ratnici.
Niz Dinaru
vitezovi lete,
da se
kninskom krvniku osvete.
S jedne
strane Četvrta gardijska,
a sa druge
Sedma varaždinska.
Knin se vidi
k'o čaša na dlanu
šalju dare
četničkom dušmanu.
Drugog dana
Knin su zauzeli,
hrvatski ih
narod štuje cijeli.
Kad zastave
na tvrđavu meću,
tu svečanost
zaboravit neću.
Jednu diže na
jarbol Korade,
a po zidu
Četvrte brigade.
Bljesak
slavni, Oluja junačka,
pade sila
četnička koljačka.
Htjeli su nam
Srbi gospodarit
i veliku
Srbiju ostvarit.
Zato su nas
tukli i pljačkali,
progonili,
kuće razarali.
Osta Srbin
bez hrvatskoga mora,
bez države i
bez koridora.
Sebi Srbe
ustašama plaše
pa prostore
napustiše naše.
Znaju Srbi
koliko su krivi,
pa ne smiju
dočekati živi.
Vladu srpsku
slušaju opaku,
ostavise
ručak na štednjaku.
Tuđman zove
Srbe: "Ne bježite,
u domovim'
svojim ostanite!"
Neće Srbi
Tuđmana slušati,
odlučise u
Bosnu bježati.
Cestom bježe
u dvije kolone,
opljačkano i
voze i gone.
Tarbuk bježi
i s njim generali
da bi žive
glave sačuvali.
Tenkovima kad
cestu prelaze,
svoje Srbe
gusjenicam' gaze.
Čast vitezu
generalu Tolju
imao je
promidzbu najbolju.
"Srbi
mrtvi na bojistu leže
mnogi glavom
bez obzira bježe."
Borbe teške
na Petrinji traju
svu tehniku
četnici imaju.
Tri linije
dobro ukopane
vatrom tuku
na četiri strane.
Ginuli su
hrvatski vojnici,
al' će platit
i srpski četnici.
General je
Stipetić stigao,
s vitezovim
on je jurišao.
Vide Srbi
koliko je sati
iz rovova
stadoše bježati.
Do Bihaća
Hrvati stigoše
s korpusom se
petim sastadoše.
Srpski korpus
Dvadeset i prvi,
zločinci su
ogrezli u krvi,
ostali su
Srbi u obruču,
pa kukaju,
plaču i jauču.
Pet tisuća
vojske, to je sila
i dvadeset
tisuća civila.
Kod Topuskog
svi su opkoljeni,
od hrvatske
vojske poraženi.
Stipetić ih
zove na predaju,
sve oružje
predati moraju.
Dižu Srbi
bijele zastave,
Hrvati im
poštedješe glave.
Pukovnik se
Bulat pojavio,
Stipetiću
prijavak podnio,
korpus ću vam
Kordunski predati,
sve odluke
vaše poštovati.
Predaju je
Bulat potpisao,
Stipetiću
uspjeh čestitao.
Tošo Pajić i
on potpisuje,
sve UNPROFOR
ovo potvrđuje.
Čedo Bulat,
sav skrhan od boli
generala
Stipetića moli:
"Ja Vas
molim pedeset pištolja,
neka bude
Vaša dobra volja."
General mu
Stipetić uzvrati:
"Ja ću
Vama i stotinu dati."
Da je njega
Bulat zarobio,
Stipetić bi metak
zadobio.
Ostadoše
sjekire krvave
čim su sjekli
Hrvatima glave.
Na stotine
masovnih grobnica
to je djelo
srpskih ubojica.
Oluja je
kruna pobjednička,
pade sila
srbofašistička.
Bitku takvu u
brljantnom sjaju,
teorije
svjetske ne poznaju.
Trajala je
Oluja poznata
osamdesetčetiri
sata.
Takav podvig
još zapamćen nije
otkad sunce
ovu zemlju grije.
SLAVA ONOM
TKO JE ZA DOM PAO ,
HRVATSKU JE
SLAVOM OVJENČAO .
ČAST SVAKOME
HRVATSKOM VOJNIKU ,
SVIM
ČASNICIM' , HVALA VRHOVNIKU !
C.P.
"Poklonimo se Domovini "
-Himna Četvrte Gardijske Brigade-Pauci
Vječna slava i HVALA hrvatskim braniteljima na veličanstvenom i vrijednosno neprocjenjivu daru, miru i slobodi !
Predragi naši, , Hrvatski sokolovi i Vitezovi, Božji blagolov nek' nad Vama bdije, ma, gdje bili!
Prisjetimo se , osim riječima zahvale , i u molitvi svih poginulih u obrani Domovine .
Odazvaše se spremno i odano , te nesebično položiše vlastite živote za Dom i spas života svih njenih žitelja.
Počivali u miru Božjem !
Nastojmo ne zaboraviti ,te, također, osim riječima zahvale i u molitvi prisjetiti se zatočenih hrvatskih branitelja u tamnicama.
"POSLJEDNJA BITKA"
Hrvatice i Hrvati,ma, gdje bili, čestit Vam Dan Pobjede i domovinske zahvalnosti !
A, napose, upućujem čestitku, i prvenstveno ponajboljim među nama, diki i ponosu Domovine , hrvatskim braniteljima povodom svečane proslave njihove obljetnice, Dana branitelja!