|
Ljubav darovana i
zahtjevna
Bog je ljubav i traži naš odgovor,
našu vjernost, naše sudjelovanje. Vjera i nevjera, oslobođenje i osuda,
ljubav i tama isprepliću se u povijesti spasenja, kao i u životu svakog
pojedinca. Moramo se otvoriti svjetlu, ljubavi, istini da postignemo život u
punini.
Prvo čitanje nam donosi svojevrsni
sažetak povijesti spasenja. Babilonsko izgnanstvo je temeljna kriza u
dozrijevanju Izraela. Pisac živi u 3. stoljeću prije Krista. Zajednica je
siromašna, Samarijanci su sagradili Hram. Pisac želi ojačati vjeru u
zajednici: Bog je utemeljio njihovu zajednicu, Hram na Sionu je jedino
mjesto susreta s Bogom. Siromaštvo, bijeda je čas “čišćenja”, a ne znak da
je Bog odbacio svoj narod i prekinuo Savez. Prorok Jeremija u izgnanstvu
vidi nužnost. Kajanje nije dosta, samo Božje čudo može spasiti, obnoviti i
ostvariti istinsku obnovu.
Vidi kako se ćudoredni život naroda
nepopravljivo raspada. Grijeh je prodro u sve narodne slojeve. Grijeh je
sve potkopao, izobličio sve strukture čak i svete: Hram, Savez, Zakon. U
narodu nema straha Božjega. I sama vjera u Božju dobrotu je izobličena. Ona
nekako lažnom sigurnošću potiče na grijeh.
Ipak ima nade. Izgnanstvo postaje
sredstvo obnove. Stare religiozne vrednote Izraela nisu dostatne. Treba
promijeniti svoje srce. Jedino u obraćenju može se pronaći Gospodin.
Izgnanstvo pokazuje da Bog nije vezan uz neke strukture, niti je zatočenik
nekog područja i neke religiozne prakse. Treba dublje zaći u srce i posvuda
će se naći Gospodin.
Ljubav je posve i neopozivo darovana
(2. čit.) i opet krajnje zahtjevna (evanđelje). Kako spojiti milosrđe Oca i
neumoljivost suca? Ljubav Božja nije eros: privid i gluma, zanos i
umiranje, nego agape: stvaralačka ljubav, sloboda, život. I jer je stvaralačka
traži i postavlja neumoljive zahtjeve: darovanost i zahtjevnost. Ljubav je
traženje i darivanje, biti s drugim, biti za drugoga. Ljubav isključuje
grijeh. O toj ljubavi govori nam i današnje evanđelje.
Nikodem, član Velikog vijeća,
učitelj u Izraelu poziva Isusa iz Nazareta, “drvodjelca”, na noćni razgovor
i dolazi do svjetla. Kod Ivana Isus je Očev objavitelj, a ne toliko
propovjednik Kraljevstva. Vjera, kojoj se uvijek opire čovjekova sljepoća,
je nešto središnje (5 puta se spominje). Što vjerujemo? U Krista raspeta, u
čin ljubavi, koji se u svojoj dubini očitovao na križu. I novo rođenje je
prijelaz iz čovjekove posvemašnje nesposobnosti da ljubi k novoj mogućnosti
da ljubi.
Tu je sva veličina kršćanstva. “Bog
je tako ljubio svijet da je dao svojeg Sina Jedinorođenca, da ne pogine
nijedan koji u njega vjeruje, već da ima život vječni.” Poslao ga je ne da
sudi svijetu, nego da se svijet po njemu spasi. I to traži zahvalnost,
obraćenje, nasljedovanje. Obraćenje je za Ivana: vjera u Božju ljubav, a
nevjera je: ljubiti zlo. I to je plod Kristov, Božje čudo, a ne čovjekovo
djelo. To ističe drugo čitanje.
Spasenje je milost i novo stvaranje.
Vjera se mora obistiniti u djelima, pokazati u životnim stavovima. Kako? Da
pravo shvatimo Boga, koji je “bogat milosrđem”, koji nas uzljubi “velikom
ljubavlju”, i da se toj ljubavi predamo. Moramo biti svjesni svojeg
siromaštva i sigurnost imati u Bogu. Ljubav nalazi tada u nama pogodno tlo
za Božje djelovanje, osposobljava nas da ljubimo poput Krista i izvodimo
Božja djela.
Ljubav je u tome da postanemo jedno
s proslavljenim Kristom. Božja nam je ljubav darovana. U nama stvara nove
vrednote: pročišćuje nas i osposobljava da bismo ljubili kao što on ljubi,
Božjim srcem, i dobre i zle, pravedne i nepravedne, prijatelje i
neprijatelje. Božja je ljubav zahtjevna i traži naš odgovor. Usmjerena je
prema našem dobru, našem usavršenju. U tom svjetlu i patnje i kazne imaju
spasenjsko značenje i vode do konačne sreće.
U srednjem vijeku ova nedjelja zvala
se nedjelja “zlatne ruže” kojom su se častile moći svetog križa. U
liturgiji je nedjelja nazvana “Gaudete” po ulaznoj pjesmi: Veseli se,
Jeruzaleme, i slijedila je procesija u ružičastim odijelima, oltar se kitio
cvijećem, a sviraju orgulje. Toga danas nema, ali misliti na povijesna
događanja u liturgiji uvijek je korisno.
|
|
