|
Izvori sigurnosti
i sreće
Služba riječi pomaže nam otkriti
temelj i izvor naše istinske sreće i blaženstva, sigurnosti i budućnosti.
Prvo čitanje donosi nam dekalog
(Deset riječi-zapovijedi) koji je temelj Saveza. Odražava
nomadsko-pastirsko vrijeme, nema robovlasničkog društva. Zapovijedi su
naravnog Zakona, ali su uklopljene u spasiteljski plan, uz Boga Izbavitelja
koji je narod “izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva”.
Izražen je u apodiktičkoj književnoj
vrsti, u 2. licu, kao Božja riječ, o kojoj se ne može raspravljati. Toliko
je bezuvjetan da se ne spominju sankcije, posebni slučajevi, iznimke ili
posljedice, kao kod kazuističkih ili pravničkih zakona, koji se izriču u 3.
licu. Izvorno su zapovijedi predane u jednostavnom obliku, kao jedna riječ
(u izvorniku), koje su sačuvane u 6. 7. i 8. zapovijedi, ostale su bile
naknadno proširene.
Predane su nam u dvije predaje: Izl
gl. 20 koje nam danas stavlja liturgija na razmatranje i Pnz gl. 5. Razlika
je: U Izl subotnji počinak temelji se na Božjem djelu stvaranja (Post gl.
1), u Pnz na izbavljenju iz Egipta; k tome u Izl žena je unutar kućnog
dobra, dok je u Pnz žena odvojena. Inače Pnz je više humaniji i ističe
dostojanstvo svakog čovjeka, posebno žene.
Slične sažete zapovijedi naravnog
zakona nalazimo i u drugim sredinama, posebno u Egiptu (Knjiga mrtvih), ali
nigdje ovako sažeto, povezano uz Boga kao izričaj njegove volje, i to Boga
Spasitelja i Otkupitelja.
Imamo neku sličnost i kod ugovora
lenskih gospodara i vazala na Starom Istoku. Počinje s povijesnim
okolnostima, koji su nametnuli vazalske odnose. Utvrđuju se uvjeti saveza:
vjernost, vojna i gospodarska pomoć. Tekst ugovora zapisuje se na dvije
ploče i jedna se polaže u hramu boga suverena, a druga u hramu boga vazala.
Završava prokletstvom ili blagoslovom: ukoliko vazal ne ostane vjeran
obvezama čeka ga prokletstvo, dok vjernost prati blagoslov. Neki tumači iz
toga izvode da je dekalog bio ispisan na dvije ploče, i kako je jedno
mjesto susreta naroda s Bogom, obje su ploče bile položene u Kovčeg saveza.
Dekalog stavlja biblijski narod u
položaj vazala koji je sa svojim lenskim gospodarom vezan ugovorom saveza.
Dekalog je sredstvo preko kojeg će Izrael otkriti volju Božju. Dekalog je
Božja riječ koja izbavlja Izraela, riječ slobode i saveza. Kršćansko
ćudoredno ponašanje ne počiva na općoj etici ili filozofskoj ideji o Bogu,
nego na Božjoj volji. Dekalog mu pomaže da živi u zajedništvu s Bogom,
izvorom sigurnosti i sreće.
Evanđelje nam donosi čišćenje hrama
u Ivanovom izvještaju. Za razliku od sinoptika koji događaj stavljaju u
Velikom tjednu, Ivan ga donosi na početku Isusova djelovanja i to u vrijeme
slavlja židovskog Vazma. Sinoptici gledaju u događaju objavu Krista kao
Proroka koji čisti Hram, dok Ivan naglašava mesijanski značaj: Hram je kuća
“Oca mojega”. Evanđelist primjenjuje na Isusa riječi psalmista: “Izjeda me
revnost za Dom tvoj.” (Ps 69, 10), psalma koji prva Crkva primjenjuje na
Muku Gospodnju.
“Razvalite ovaj hram i ja ću ga u
tri dana podići.” Židovi misle na rukotvoreni hram, koji je počeo
obnavljati (graditi) Herod 20. godine prije Krista i dovršen je tek za
rimskog upravitelja Albina 63. godine poslije Krista. Isus govori o Hramu
svoga tijela koje će “podići” (egheire i za uskrsnuće!) u uskrsnuću.
Čovještvo Kristovo je novi Hram, nova Očeva kuća, mjesto savršene žrtve,
vrelo blagoslova.
Čišćenje hrama kod Ivana nema vid
pročistit postojeće svećenstvo i hram (Mal 3, 1-4), da mu se dade prvotna
svrha, koja nije u broju žrtava, sjaju obreda, skrupuloznosti propisa, nego
u unutarnjem raspoloženju; niti da će nacionalni hram zamijeniti hram za
sve narode; već da je Isus u svom čovještvu novi Hram, novo svećenstvo,
novi kult koji traži klanjatelje “u duhu i istini”, jer upravo takve klanjatelje
traži Otac (Iv 4, 23).
Susret s Bogom ostvaruje se samo u
Kristu Raspetom (2. čit.). U Korintu neki žele svesti Evanđelje na neke
ljudske sile, na ljudsku mudrost i filozofiju. Čovjek je uvijek u iskušenju
da Boga i njegovo djelo zatvori u svoje kategorije, da ga shvati na svoj
način. Samo Krist i to Krist raspeti otkriva nam Božju silu i Božju
mudrost. Židovi traže “čudesni znak”. Isus im odgovara da je jedini znak:
Krist Raspeti – novi Hram u svojem tijelu. Za Grke je raspeti Krist
“ludost”, ne mogu shvatiti da neki Spasitelj-Bog završi kao zločinac na
križu. Raspeti ostaje “Božja mudrost”, Krist raspeti, kao središte
vjerovanja i života. Krist slab i krhki, otkriva Božju jakost.
I danas ljudi imaju svoje kategorije
o uspjehu, standardu, afirmaciji... Crkva uz cijenu prezira i ismjehivanja
naviješta kao i uvijek Krista raspeta. I svjesna je da samo Raspeti daje
pun pogodak, jedinu sigurnost za uspjeh i blaženstvo. Samo Raspeti i
Uskrsli pruža nam ne samo sreću, radost i jamstvo u ovom životu nego i
stamenu nadu budućega vječnog života.
|
|