ZAHTJEV
hodočasnika Prvoga spomen-pohoda u/na Gvozdansko
za zaštitu i obnovu veličanstvene hrvatske
ZRINSKE UTVRDE GVOZDANSKO
Uz 432. obljetnicu junačkoga mučeništva gvozdanske Hrvatske, nakon veličanstvene smrti svih branitelja (poglavito hrvatskih rudara iz Japraga, sadašnje Ljubije i okolice u Republici Bosni i Hercegovini) te pada zrinske obrambene utvrde dne 13. siječnja 1578. pod onodobnu tursku velevlast – mi, hodočasnici Prvoga spomen-pohoda u Gvozdansko zahtijevamo neodgodivu i hitnu zaštitu i obnovu zrinske utvrde Gvozdansko!
Zahtjev upućujemo ponajprije budućemu Predsjedniku, Saboru i Vladi RH, te ministarstvima obnove i kulture. Neka se gvozdanske ruševine pretvore u spomen-dom povijesnoga junaštva i mučeništva! Neka taj spomen-dom od zaborava obrani Gvozdansko!
Štoviše, kako nisu samo Turci ubili Zrin godine 1577. i Gvozdansko 1578., nego i gori četnici 1941., 1943., 1945. pa opet 1991., neka ministarstvo kulture RH, primjerice, odustane od kukavičke obnove četničkoga spomenika u Srbu, a Gvozdanskim spomen-domom potvrdi povijesnu istinu!
Pozivamo i sve dobre ljude u Domovini i diljem svijeta: Svojim darovnicama pospješite zaštitu i obnovu Gvozdanskoga Grada i njegovo preporodno promaknuće u blistavu hrvatsku znamenitost!
Neka naše sljedeće hodočasne spomen-pohode u Gvozdansko i na Gvozdanski Grad svečanom pratnjom uzvise povijesne počasne udruge, postrojbe dragovoljaca iz Hrvatskog obrambeno-osloboditeljskog ili Domovinskoga rata i nove postrojbe Hrvatske vojske, a jednom i najviši državni dužnosnici. Neka uglednici spoznaju i priznaju istinu pa nam se pridruže, jer i za njih utiremo hrvatske vječne hodočasne staze!
Ujedno pozivamo hrvatsko školstvo i znanost: Uvrstite u školske udžbenike i veličanstvenu tragičnu povijest Gvozdanskoga, kako bi naša mladež i budući naraštaji učili o časnim i junačkim smrtima branitelja te zrinske utvrde, a jednako i o tragedijama Hrvata Gvozdanskog i Zrina u XX. stoljeću!
Isto tako pozivamo umjetnike, posebice slikopisne ili filmske redatelje: Umjetničkim djelima zauvijek zabilježite čudesne branitelje Gvozdanskoga Grada te ine vrhunce hrvatskih povijesnih tragedija, jer je u Hrvata jedva itko čuo – primjerice – za Gvozdansko, a da ga ima ijedan ini narod, odavna bi za takvu diku znao sav svijet.
OD ZABORAVA SPASIMO
NAJLJEPŠE BISERE HRVATSKE POVIJESTI!
U/na Gvozdanskome, dne 10. siječnja 2010.
U ime hodočasnika Prvoga spomen-pohoda u/na Gvozdansko
pripremno-provedbeni Zdrug udruga
· Bosanskohercegovački HRVATI Zagreb ·
· HVIDR-a – Hrvatski vojni invalidi Domovinskoga rata – Zagreb ·
· HZ – Hrvatski zbor ·
· MACELJ 1945. ·
· HOZ – Hrvatski Obredni Zdrug – JAZOVKA ·
· HOR – Hrvatski Obranbeni Red ·
Gvozdansko je naselje u Hrvatskoj, nalazi se na pola puta između Gline i Dvora. Nalazi se podno Zrinske gore. Gvozdansko se u 16. stoljeću postavilo kao brana pred tursko-vlaške osvajače sa istoka. Tursko-vlaška vojska je od 1571. do 1577. godine poduzela četiri neuspješne vojne na taj tvrdi starohrvatski gradić, da bi tek 1578. godine nakon pete vojne i to nakon višemjesečne opsade pod vodstvom Ferhat-paše ušli u utvrdu, ali bitku koju su vodili nisu dobili.
Prema dostupnim podacima i zapisima,(kronike) iz tog vremena utvrdu Gvozdansko branilo je 300 hrvatskih vitezova (junaka) sastavljenih od malobrojne posade Zrinskih vojnika oko 50 njih i oko 250 seljaka i rudara sa ženama i djecom, pod zapovjedništvom kapetana Doktorovića, Nikole Ožegovića i Andrije Stepšića. Na drugoj strani našla se vojska od 6000 turskih napadača potpomognuta vlaškim četama.
U zapisima piše: Kad je pristigla glavnina turske vojske Ferhat-paša poslao je izaslanika do gradskih zidina sa ponudom braniteljima Gvozdanskog da u roku od tri dana napuste utvrdu i slobodno otiđu sa svom pokretnom imovinom na slobodni prostor Hrvatske. Kako već mjesecima nije bilo komunikacije grada sa slobodnim ostatkom Hrvatske a pomoć ni hrana nije stizala do grada, zalihe u gradu su nestale, pa se paša sa svojim zapovjednicima nadao da će se u takovim okolnostima grad predati, no i u noći na treći dan iz grada nije bilo predaje, hrabri vitezovi nisu pokleknuli.
"Te noći 12/13 siječnja ljeta 1578" Ferhat-paša zapovjedio je osobnoj straži da nalože još nekoliko vatri i donesu još bundi jer nije mogao zaspati od hladnoće, temperatura zraka toliko je pala da su i konji koji su bili na otvorenom počeli ugibati od hladnoće. Cijele noći čuli su se jezivi pucnjevi drveća koje je pucalo od hladnoće, a u gradu u kojemu je sve utihnulo, ugasle su i zadnje vatre što je strašno uznemirilo turske izvidnice te su o tome smjesta izvjestili pašu. Paša je zbog bojazni da bi mogao uslijediti napad iz utvrde podigao uzbunu i pripremio svoju vojsku za obranu, no cijele noći čas se grijući načas motreći naizmjence - turski i vlaški vojnici bili su u strahu.
U osvit zore 13. siječnja 1578. Ferhat-paša zapovjedio je svoj svojoj vojsci da krene marširati prema Utvrdi zametenoj snijegom. Kad su Turci prišli gradu ni puška nije planula, a na bedemima su stajali nepomični, mrtvi, zamrznuti stražari sa oružjem u rukama. Kad su Turci provalili gradska vrata u gradu su našli samo nepomična mrtva tijela hrvatskih junaka, muškaraca, žena i djece, bez hrane, vode ili drva za ogrjev.
Taj prizor ganuo je mnoge tursko-vlaške zapovjednike a osobito Ferhat-pašu te je paša odredio da se u čast svih branitelja Gvozdanskog koje nije pobijedio pronađe katolički svećenik te da se mrtvi branitelji pokopaju na kršćanski način uz sve počasti, osim toga, preostalu šačicu malobrojnih stanovnika cijelog tog kraja oslobodio od teških poreza i nameta kakav su imali drugi zauzeti krajevi, jedino su trebali izdvajati 400 dukata danka godišnje za obranu.
Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, Gvozdansko ima 69 stanovnika, po nacionalnoj strukturi Hrvati čine većinsko stanovništvo. Kako je riječ o herojskoj borbi našeg naroda u 16. stoljeću, hrvatska historiografija, a i memoristika ne bi smjele zaboraviti ovaj čudesni junački podvig branitelja Gvozdanskog.
*Masada: Židovska utvrda koja se nalazi na jugu Mrtvog mora, a koju je sa vojskom opsjedao sin rimskoog cara Vespazijana – Tit (Tito) Flavije - 73.g. poslije Krista, (prema povjesničaru Josipu Flaviju suvremeniku tih događanja) nakon pora a židovskog ustanka u kojem je poginulo (ubijeno) oko milijun Židova, tad su izgubili i državu i domovinu, a utvrda Masada je bila posljednja točka koju nisu osvojili Rimljani. Nakon više od godinu dana opsjedanja, rimska vojska je prodlra u tvrđavu u kojoj su našli sve - stanovništvo i branitelje - mrtve, jer su radije počinili kolektivno samoubojstvo nego da padnu u rimske ruke. Danas je Masada najveći memorijalni simbol borbe židovskog naroda za opstanak.
Priredio: Mile Prpa
G V O Z D A N S K O
1.
Zvjezdane vedre siječanjske noći -
iz dâlja šuma praska lomljavom grana.
Gvozdansko se opire turskoj moći
Utvrda zrinska sva ledom okovana.
2.
Diže se tvrđa k svjetlosti zvijezda,
upire oči Bogu, nadi i spasu.
Turska sila ispod zrinskog gnijezda -
Ferhat-paša drhšće u srcu i u glasu.
3.
U tvrđi zgasle vatre, svud noćca vlada,
Turci se prenuše, strah ih hvata.
Zar juriš prijeti iz samog grada?
Uzbuna se diže zbog hrabrih Hrvata.
4.
A zima reže, studen oštra i Turke mori,
Paša pali vatre, i na tvrđu oko baca.
Al' dostojanstvo kâmno tek mirom zbori,
prozebla šutnja tek s tišinom se klaca.
5.
Zora rudi, turska sila na tvrđu krenu,
Čete gaze, ali puška i ne planu.
Zidine mukom zrače tek smrtnu sjenu.
Paša probija vrata, grad na dlanu.
6.
Grad na dlanu, ali gle tuge, jada -
osupnut Paša, snaga prizora ga trže.
Ukočeni junaci, na braniku i sada
zaleđeni i mrtvi, gle, još puške drže.
7.
Kud krenu tvrđom - zaleđeni ljudi,
oslonjeni o zid il' na snijegu leže.
Krvave rane i ogoljele grudi
- mraz tjelesa steže, sve jače steže.
8.
Branitelj mrtav, zamrzla majka kleči,
s ruku joj vise dva zaleđena čeda.
Gle, od plača muk još jače ječi,
od jada još jadnija biva tek bijeda.
9.
Tamo starac neki ko ledna klada,
i rudar mrtav, snijeg ga upola skriva.
Sumor na pašinom licu, teško se svlada.
Do tijela tijelo - nigdje nikog živa.
10.
Nigdje nikog živa, što činit mu sada?
Osupnut, svoje zapovjednike gleda!
I njihovim licima sad bljedilo vlada,
sjena smrti kâmna, kao sumor leda.
11.
Grad pokoren nije, među mrtve kroči.
Upitno Paša sebe sâma kao da kori.
S prizora strašnog svoje sklanja oči
- i u nemiru duše sa savješću se bori.
12.
Ganula osvajača ta hrabrost junaka.
Mrtvima počast odati treba – zbori -
pod križem svečan ukop za heroja svaka
Iz Paše samilost kao kiša romori!
13.
Gvozdanska tvrđa vjekove broji,
daleko joj sunce, teku dani sneni.
Ruševna premda, al' ponosno stoji
- čeka da stignemo k njoj, mi, sinovi njeni.
Zagreb, 08. siječnja 2010.
Mile Prpa
(Dana 10. siječnja 2010.g na Prvom spomen-pohodu u Gvozdansko, autor je prvi put u ambijentu Tvrđe, na samom mjestu mučeničke smrti branitelja pročitao pjesmu „GVOZDANSKO„ na oduševljenje svih nazočnih.) .
(Dana 10. siječnja 2010.g na Prvom spomen-pohodu u Gvozdansko, autor je prvi put u ambijentu Tvrđe, na samom mjestu mučeničke smrti branitelja pročitao pjesmu „GVOZDANSKO„ na oduševljenje svih nazočnih.) .
Vječna slava i hvala hrvatskim junacima i mučenicima !
Počivali u miru Božjem !