MILE PRPA: HRVATSKA DRŽAVA DALEKO JE OD "ČESTNE" .

Da bi vazda čestna bila!

 

Izvorni tekst

Hrvatska himna, pjesma – Lijepa naša domovino, bez iti najmanje dvojbe svojim tekstualnim izričajem i sadržajem, kao i svojom melodijom spada među najljepše i najplemenitije himničke pjesme u svijetu. Himna je izvučena iz pjesme Horvatska domovina autora Antuna Mihanovića, koja ima ukupno četrnaest strofa. Kao tekst himne uzete su dvije prve i dvije posljednje strofe. Ali nisu uzete u svome izvornome tekstu, već su djelomično izmijenjene:

Tako - strofa prva, stih četvrti glasi Da bi vazda sretna bila, izvorno (Da bi vazda čestna bila). Stih prvi, treća strofa glasi Teci Savo, Dravo teci, izvorno (Teci, Sava hitra, teci). Stih drugi, treće strofe glasi Nit' ti Dunav silu gubi, izvorno (Nit' ti Dunaj silu gubi). Stih treći, treće strofe glasi Sinje more svijetu reci, izvorno (Kud li šumiš, svijetu reci). Stih četvrti, treće strofe glasi Da svoj narod Hrvat ljubi, izvorno (Da svog' doma Horvat ljubi). Stih drugi, četvrte strofe glasi Dok mu hrašće bura vije, izvorno (Dok mu hrastje bura vije). Stih treći, četvrte strofe glasi Dok mu mrtve grobak krije, izvorno (Dok mu mertve grob sakrije). Stih četvrti, četvrte strofe glasi Dok mu živo srce bije, izvorno (Dok mu živo serdce bije!) Kao i sve drugo u životu i tekst himne prilagodjuje se vremenu i političkim trendovima.

No, moto ovog moga članka je upravo stih koji stoji u njegovom naslovu: Da bi vazda čestna (časna) bila. A ta izvorna riječ (čestna, časna) zamijenjena je riječju sretna. Biti častan i biti sretan nije isto. Onaj tko je častan ne mora biti i sretan, a isto tako netko tko je sretan ne mora biti častan čovjek. Država pa i njen narod mogu biti sretni, ali ne moraju biti časni, i obrnuto mogu biti časni a ne moraju biti sretni. Hrvatski narod želi državu koja će biti čestna, biti časna u svakome pogledu i prema unutra, i prema vani, a posebno časna prema svome narodu i svojim braniteljima. Ali bar za sada situacija je od tog - dijamentralno suprotna.

"Čestna" država

Hrvatska kao politička vlast nije čestna, kao što je to pjevao otac himne Antun Mihanović. On je zamišljao hrvatsku Domovinu (tako i državu) kao čestnu, kao časnu na svim njenim područjima, a ponajprije u njenoj vlasti da je vode sve samo čestiti ljudi, ljudi ponosa, ljudi razuma,Politička vlastMnogi u politici, ali i u njenom gospodarstvu, shvatili su da je – časno biti na nekoj visokoj političkoj ili gospodarskoj poziciji, a nadasve da tu čast treba pratiti i tvarno blagostanje, kao nešto bez čega ta čast ne ide ljudi dostojanstva i ljudi hrabrosti.

A hrvatska država, pri tome prvenstveno mislim na njenu vlast je daleko od čestne (časne) vlasti a time i čestne (časne) države.

Mnogi u politici, ali i u njenom gospodarstvu, shvatili su da je – časno biti na nekoj visokoj političkoj ili gospodarskoj poziciji, a nadasve da tu čast treba pratiti i tvarno blagostanje, kao nešto bez čega ta čast ne ide. Kako u Ustavu RH o tome ništa ne piše, ti dužnosnici sami su se pobrinuli da - uz čast ide i mast, kako to kaže naš narod.

Gledano sa stajališta naroda ili cjelokupnoga građanstva gorko se došlo do još gorče spoznaje da Lijepa Naša (pritom misleći na njenu vlast) za 99% njenog pučanstva nije čestna država, pa čak nije ni sretna, osim za onaj postotak tajkunije i većeg dijela političara.

Njeni tvorci, oliti branitelji umjesto domoljubne časti postali su niskomaržna roba, čijim glavama se plaća glavarina za ulazak u EU i prijateljstvo s agresorom Srbijom. Ne treba se čuditri preko četiri stotine godina plaćali smo Turcima – danak u krvi, pa smo očito na to i navikli.

E, moj obezpamećeni narode...

Dok dobar dio naroda nema mogućnosti mjesečno spojiti ni kraj s krajem, dok ima oko tristo tisuća nezaposlenih, i sedamdeset tisuća onih koji rade bez plaće, dotle nedavno sam čitao u dnevnim tiskovinama da vlada velika gužva za upasti u Upravu Ine, jer svaki član te uprave ima plaću od 77.000 kn mjesečno, ima ured s dvije tajnice, ima skupocijeni automobil s šoferom, a iznad svega ako mora otići ili se sam odluči otići s te funkcije – dobiva basnoslovnu otpremninu od pola milijuna eura. (Za koji iznos se može kupiti pet velikih kuća). Pa se mi sada pitajmo što je autor naše himne mislio pod pojmom „čestna" oliti suvremenijim izrazom da ga svi razumiju „časna" hrvatska vlast, što je pjesnik htio reći?! Kako vas, boljševički drugovi, nije sram?

Možda bi ih i bio sram kad bi se imali pred kime sramiti?!

U Boga ne vjeruju, a hrvatski narod im je uvijek bio zadnja rupa na svirali! Narod nema kruha, pa što neka jede kolače! Reče u predrevolucionarno vrijeme u Francuskoj kraljica Marie Antoinette. I znamo što je nakon toga slijedilo...

A i naša pjevačica iz Konavala, nedavno je otišla tamo preko Dunava u „Biograd" i zapjevala – Prijatelji stari gde ste...? I reče – Nama je suđeno da živimo zajedno! Pritom je valjda mislila da je i mišu i mački suđeno da žive u istoj kući, žabi i rodi, da dalje ne nabrajam. Ta pjevačica kao da je udarila čavao u lijes domovinskog morala i dostojanstva, zahvaljujući kojem kako tako još postojimo. Više joj nije važno ni tko joj je zapalio kuću u Konavlima, ni tko ju je obnovio. Nemojte joj zamjeriti, kao da je otišla na kvasinu kao i neki političari poput nekog ministra koji izmjenjuje spiskove s Beogradom za izručenje naših branitelja sudovima srpskog agresora. O, Bože, zar još postojiš?

Na TV ekranima svakodnevno gledamo kulturu nasilja, kulturu pištolja i kako to mi odgajamo našu mladost?

Umjesto da je odgajamo u plemenitosti.

Povjerenje je podloga svake prijevare. Marie AntoinetteVeć je prošlo skoro godinu dana od kad nam je premijerka javno obećala da će štediše Ljubljanske banke biti riješene u roku od tri mjeseca. Ali kako se čini još jednom, obećanje ludom radovanje!Onaj tko nikome ne vjeruje ne može biti prevaren. Iskra sumnje svijetli kao majka svih razuma. U Hrvatskoj narod, gotovo sto postotno, već dugo ne vjeruje politici i političarima, i zato narod više i ne može biti prevaren. Može biti samo opljačkan, ponižen, izdan, predan, ostavljen, ili blago da kažem prezren i zaboravljen ili u konačnici utopljen u EU pa neka se tad koprca kako zna i umije.

Već je prošlo skoro godinu dana od kad nam je premijerka javno obećala da će štediše Ljubljanske banke biti riješene u roku od tri mjeseca. Ali kako se čini još jednom, obećanje ludom radovanje!

Podugački su spiskovi nečasnih politički radnji, pa da samo spomenem još neke, umjesto da od postojećih banaka formiraju jednu veliku nacionalnu banku, rasprodali su tuđinu sve naše i veće i manje banke, i to ne da bi bolje poslovale, već samo zbog osobnog provizijskog interesa. Sličnu sudbinu su doživjela i brojna gospodarska i slična poduzeća koja su pala u ruke svjetskih makro lopova.

A na političkom planu, pravi politički nemoral gotovo na granici same izdaje domovine i svega što je hrvatsko. Sveopoća hajka na branitelje, podizanje spomenika četničkim zločinima, gradnja kuća agresorima u Hrvatskoj ali i u Srbiji onima koji su izbjegli iz Hrvatske i koju su Hrvatsku temeljito razorili, sve same sulude stvari koje pošten i normalan čovjek ne može ni shvatiti.

I tako u nedogled. Mogle bi se dugo nabrajati situacije u kojima naša domovina (naša politika, naše divlje menadžersto i sl. kategorije) nije „čestna" kako je to pjevao tvorac pjesme Horvatska domovino Antun Mihanović.

Preuzeto s http://www.hkv.hr