Posjetiteljima moje stranice i svim ljudima dobre volje
"Neka put bude uvijek ispred tebe. Neka vjetar bude uvijek iza tebe. Neka ti sunce grije lice i kiša nek’ meko natapa tvoja polja. Dok se opet ne sretnemo, neka te Bog drži na dlanu svoje ruke.
Irski blagoslov"
Posjetiteljima moje stranice i svim ljudima dobre volje
E, moj narode, (čast iznimkama) , pročitah i zacrvenjeh se od srama u ime svih onih koji tijekom proteklih dvadesetpet godina obnašaju vlast u i na ime žitelja RH-a. Za sve i svašta iz državnog proračunskog fonda ima dovoljno raspoloživih sredstava, a za obnovu vodotornja , simbolu otpora krvniku hrvatskog naroda nema.
Uzalud vam posteri i licemjerne fraze tijekom predizbornih kampanja , moj glas nećete pridobiti.
Osobno, vrlo razočarana postupcima političke elite u prvi mah sam se oglušila. No, budući, dok sam živa ne mogu zaboraviti nadljudsku hrabrost i nesebično odanu požrtvovnost hrvatskih branitelja u obrani grada Vukovara, izloženih pogibeljnoj stravičnoj rici vojnih oruđa svih fela tijekom opsjedanja grada Vukovara. I, unatoč, licemjernom postupanju političke elite i svih ostalih koji plešu od radosti i zlurado se smješkaju; Hrvati ne mare za sudbu vodotornja simbola otpora , ponosa i slave, predomislila sam se.
Prvenstveno u znak sjećanja, štovanja i zahvalnosti spram nesebično i iskreno odane žrtve hrvatskih Vitezova. A, potom ( moj grijeh) , u inat svim zlonamjeno-zluradima, neka vide, još ima živućih koji s dužnim štovanjem pamte veličanstveni izraz ljubavi hrvatskih Vitezova spram Domovine. citat:
"Ima jedan krasan grad
vječnim žarom gori,
u njem heroj toranj,
rodu svome zbori:
Simbol sveti ja sam
Domovinskog rata,
jer u meni snažno bije,
hrabro srce svih Hrvata."
Hrvatice i Hrvati, lijepo molim, i, ma, gdje bili, sve vas, kojima je istinski stalo do nesebične žrtve hrvatskih Vitezova u obrani grada heroja, Vukovara, nastojte se odreći , barem jedne kave, čokolade itd. i priložite prilog. VUKOVAR - HEROJ GRAD !, mojem' srcu vrlo drag.
N.N. Vječna slava i hvala Im! Poginuli branitelji tijekom obrambenih vojnih akcija i preminuli u miru počivali u miru Božjem!
Prvenstveno, Braniteljima RH-a, njihovim obiteljima, a, potom i svim žiteljima RH-a kojima je Domovina u srcu čestitam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan branitelja!
.........
Prilažem dirljiv i hvalevrijedan tekst , dio priloga preuzet sa stranice :
"Tijekom duge i teške povijesti našeg naroda mnogi hrabri hrvatski sinovi žrtvovali su svoje živote braneći ovo naše sveto tlo. Njihovo stradanje duboko je potreslo njihove suborce, prijatelje, obitelji no najveću bol podnijele su one koje su ih donijele na svijet, a to su njihove majke. Mnoga majčinska srca prepukla su od tuge za svojim sinovima no taj teški križ iznijele su same u tuzi i skrušenoj molitvi. Unatoč neizdrživoj boli nikada nisu pokleknule već su uvijek zračile silnom snagom i dostojanstvom.
Kao dragovoljac Domovinskog rata i časnik HV-a u ovom trenutku slavlja naše velike pobjede u Oluji ne mogu a ne sjetiti se tih majki. Kako bi im iskazao svoje duboko poštovanje i zahvalnost posvetio sam im pjesmu.
HRVATSKA MAJKA
Ponosna i visoka čela
tiha, čvrsta ali smjela,
nježna no duhom jaka,
naša Hrvatska je majka.
Na svijet nas je donijela,
nad koljevkom molila,
mlijekom hrvatskim dojila,
u katoličkoj vjeri odgojila.
U hramu nas Bogu prikazala,
svetim nas uljem pomazala,
krsnom vodom nas oprala,
hrvatskom Domu zavjetovala.
Na branik Domovine stala,
sinka jedinca žrtvovala,
suzom ga majčinskom oprala,
rukama ga nježnim pokopala.
Bog joj ljubavlju bol ublažio,
molitvom joj duh osnažìo,
milost joj beskrajnu usadio,
na njoj Lijepu našu izgradio.
Svim Hrvaticama i Hrvatima čestitam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i 21. obljetnicu pobjedničke VRO Oluja."
autor teksta: Zoran Čapalija - Čaplja, dragovoljac Domovinskog rata i časnik HV-a. ...... Štovani , hrvatski Viteže, g.Čapalija , od sveg srca hvala Vam na izrazu suosjećja, poštovanja, i zahvalnosti spram proživljene patnje hrvatskih majki. Napose, majki, koje do dana današnjeg nemaju mogućnost na prigodnom mjestu zapaliti svijeću i pomoliti se , jer, još uvijek tragaju za posmrtnim ostatcima djece. Nad, ovom pretužnom činjenicom, i kamen bi proplakao, a, kamoli, ne ljudsko biće.
