OLUJA
Grmi sijeva oluja se sprema,
s četnicima razgovora nema.
Hrvatska je spremna za obranu,
za posljednji udarac dušmanu.
Okupator srbijanski kleti
pokušava Hrvatsku oteti.
Dosta nam je srpske tiranije,
neće biti velike Srbije.
Kninski Srbi zločin nastavili,
ništa Bljeskom nisu naučili.
Na zapadnu Bosnu udariše,
granatama Bihać razoriše.
Mislili su Bihać osvojiti
s velikom se Srbijom spojiti.
Europa štiti agresora,
pet godina putem UNPROFOR-a.
Z-4 podli Zapad nudi,
Martić nije prihvatio ludi.
Raketama Zagreb je napao,
pa je ratni zločinac postao.
Tudman zove u te teške dane
Gojka Šuška, ministra obrane.
Zločince se poraziti mora,
teroriste i okupatora.
Šušak njemu ponosito viče:
"Naređenje molim, Vrhovniče,
vojsku, moral i sredstva imamo,
da četničke bande ušutkamo."
Vojni stožer, vrhunski stručnjaci,
izradiše planove junaci.
Za obranu domovine naše
u detalje bitke ucrtaše.
Sve je dobro organizirano
i odlično sinhronizirano,
kao pjesma s dobrog glasovira,
svaka dirka skladnu notu svira.
Da vidite generale naše,
spremni za boj, viteški ustaše.
Pripremiše vojsku i tehniku,
za Oluju, akciju veliku.
Brigade su pripremili vojne,
Pukovnike, satnije i bojne.
Tajanstveno i od UNPROFOR-a
iznenada tuku agresora.
Četvrtog osmog u zoru,
kraj se blizi srpskom agresoru.
Oko dvjestotisuća vojnika,
protiv srpske vojske i četnika.
Opkoliše srpsku tvorevinu,
izmišljenu državu Krajinu.
Od Dinare, mora do Dubice
u okružju srpske ubojice.
S južne strane nadiru Pauci,
od Gospića navališe Vuci.
S Velebita specijalci skaču
iza peta četničkom koljaču.
Svud Tigrovi teške borbe vode
do Bihaća da sve oslobode.
Preko Plaškog ličkih Jesenica
i bisera hrvatskih Plitvica.
Na Petrinju udariše Gromovi,
slavni borci dični vitezovi.
Hrvatska je snažna vojna sila
udarne je točke pripremila.
Na trideset mjesta proboj vrše,
sve otpore munjevito krše.
Tenkovi se vuku k'o pauci,
nastadoše četnički jauci.
Rika stoji hrvatskih topova
i bacača raketnih vatra snopova.
Urganska vatra se otvori,
nebo, zemlja, rekao bi gori.
Zrakoplovi u svakome letu,
pogadaju određenu metu.
Vitezovi hrvatski vojnici,
na svijetu najbolji ratnici.
Niz Dinaru vitezovi lete,
da se kninskom krvniku osvete.
S jedne strane Četvrta gardijska,
a sa druge Sedma varaždinska.
Knin se vidi k'o čaša na dlanu
šalju dare četničkom dušmanu.
Drugog dana Knin su zauzeli,
hrvatski ih narod štuje cijeli.
Kad zastave na tvrđavu meću,
tu svečanost zaboravit neću.
Jednu diže na jarbol Korade,
a po zidu Četvrte brigade.
Bljesak slavni, Oluja junačka,
pade sila četnička koljačka.
Htjeli su nam Srbi gospodarit
i veliku Srbiju ostvarit.
Zato su nas tukli i pljačkali,
progonili, kuće razarali.
Osta Srbin bez hrvatskoga mora,
bez države i bez koridora.
Sebi Srbe ustašama plaše
pa prostore napustiše naše.
Znaju Srbi koliko su krivi,
pa ne smiju dočekati živi.
Vladu srpsku slušaju opaku,
ostavise ručak na štednjaku.
Tuđman zove Srbe: "Ne bježite,
u domovim' svojim ostanite!"
Neće Srbi Tuđmana slušati,
odlučise u Bosnu bježati.
Cestom bježe u dvije kolone,
opljačkano i voze i gone.
Tarbuk bježi i s njim generali
da bi žive glave sačuvali.
Tenkovima kad cestu prelaze,
svoje Srbe gusjenicam' gaze.
Čast vitezu generalu Tolju
imao je promidzbu najbolju.
"Srbi mrtvi na bojistu leže
mnogi glavom bez obzira bježe."
Borbe teške na Petrinji traju
svu tehniku četnici imaju.
Tri linije dobro ukopane
vatrom tuku na četiri strane.
Ginuli su hrvatski vojnici,
al' će platit i srpski četnici.
General je Stipetić stigao,
s vitezovim on je jurišao.
Vide Srbi koliko je sati
iz rovova stadoše bježati.
Do Bihaća Hrvati stigoše
s korpusom se petim sastadoše.
Srpski korpus Dvadeset i prvi,
zločinci su ogrezli u krvi,
ostali su Srbi u obruču,
pa kukaju, plaču i jauču.
Pet tisuća vojske, to je sila
i dvadeset tisuća civila.
Kod Topuskog svi su opkoljeni,
od hrvatske vojske poraženi.
Stipetić ih zove na predaju,
sve oružje predati moraju.
Dižu Srbi bijele zastave,
Hrvati im poštedješe glave.
Pukovnik se Bulat pojavio,
Stipetiću prijavak podnio,
korpus ću vam Kordunski predati,
sve odluke vaše poštovati.
Predaju je Bulat potpisao,
Stipetiću uspjeh čestitao.
Tošo Pajić i on potpisuje,
sve UNPROFOR ovo potvrđuje.
Čedo Bulat, sav skrhan od boli
generala Stipetića moli:
"Ja Vas molim pedeset pištolja,
neka bude Vaša dobra volja."
General mu Stipetić uzvrati:
"Ja ću Vama i stotinu dati."
Da je njega Bulat zarobio,
Stipetić bi metak zadobio.
Ostadoše sjekire krvave
čim su sjekli Hrvatima glave.
Na stotine masovnih grobnica
to je djelo srpskih ubojica.
Oluja je kruna pobjednička,
pade sila srbofašistička.
Bitku takvu u brljantnom sjaju,
teorije svjetske ne poznaju.
Trajala je Oluja poznata
osamdesetčetiri sata.
Takav podvig još zapamćen nije
otkad sunce ovu zemlju grije.
SLAVA ONOM TKO JE ZA DOM PAO ,
HRVATSKU JE SLAVOM OVJENČAO .
ČAST SVAKOME HRVATSKOM VOJNIKU ,
SVIM ČASNICIM' , HVALA VRHOVNIKU !
C.P.
...
.......
DOMOVINE NAŠE TEMELJI
"Domovine naše temelji
to su hrabri branitelji.
Hrvatskoj na ponos i diku
spremno stoje na braniku !"
N.N.
Vječna slava i hvala Im!
Poginuli branitelji tijekom obrambenih vojnih akcija i preminuli u miru počivali u miru Božjem!
Vječna slava i hvala Im!
Poginuli branitelji tijekom obrambenih vojnih akcija i preminuli u miru počivali u miru Božjem!
Prvenstveno, Braniteljima RH-a, njihovim obiteljima, a, potom i svim žiteljima RH-a kojima je Domovina u srcu čestitam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan branitelja!
.........
Prilažem dirljiv i hvalevrijedan tekst , dio priloga preuzet sa stranice :
"Tijekom duge i teške povijesti našeg naroda mnogi hrabri hrvatski sinovi žrtvovali su svoje živote braneći ovo naše sveto tlo. Njihovo stradanje duboko je potreslo njihove suborce, prijatelje, obitelji no najveću bol podnijele su one koje su ih donijele na svijet, a to su njihove majke. Mnoga majčinska srca prepukla su od tuge za svojim sinovima no taj teški križ iznijele su same u tuzi i skrušenoj molitvi. Unatoč neizdrživoj boli nikada nisu pokleknule već su uvijek zračile silnom snagom i dostojanstvom.
Kao dragovoljac Domovinskog rata i časnik HV-a u ovom trenutku slavlja naše velike pobjede u Oluji ne mogu a ne sjetiti se tih majki. Kako bi im iskazao svoje duboko poštovanje i zahvalnost posvetio sam im pjesmu.
HRVATSKA MAJKA
Ponosna i visoka čela
tiha, čvrsta ali smjela,
nježna no duhom jaka,
naša Hrvatska je majka.
Na svijet nas je donijela,
nad koljevkom molila,
mlijekom hrvatskim dojila,
u katoličkoj vjeri odgojila.
U hramu nas Bogu prikazala,
svetim nas uljem pomazala,
krsnom vodom nas oprala,
hrvatskom Domu zavjetovala.
Na branik Domovine stala,
sinka jedinca žrtvovala,
suzom ga majčinskom oprala,
rukama ga nježnim pokopala.
Bog joj ljubavlju bol ublažio,
molitvom joj duh osnažìo,
milost joj beskrajnu usadio,
na njoj Lijepu našu izgradio.
Svim Hrvaticama i Hrvatima čestitam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i 21. obljetnicu pobjedničke VRO Oluja."
autor teksta: Zoran Čapalija - Čaplja, dragovoljac Domovinskog rata i časnik HV-a.
......
Štovani , hrvatski Viteže, g.Čapalija , od sveg srca hvala Vam na izrazu suosjećja, poštovanja, i zahvalnosti spram proživljene patnje hrvatskih majki.
Napose, majki, koje do dana današnjeg nemaju mogućnost na prigodnom mjestu zapaliti svijeću i pomoliti se , jer, još uvijek tragaju za posmrtnim ostatcima djece.
Nad, ovom pretužnom činjenicom, i kamen bi proplakao, a, kamoli, ne ljudsko biće.
......
Štovani , hrvatski Viteže, g.Čapalija , od sveg srca hvala Vam na izrazu suosjećja, poštovanja, i zahvalnosti spram proživljene patnje hrvatskih majki.
Napose, majki, koje do dana današnjeg nemaju mogućnost na prigodnom mjestu zapaliti svijeću i pomoliti se , jer, još uvijek tragaju za posmrtnim ostatcima djece.
Nad, ovom pretužnom činjenicom, i kamen bi proplakao, a, kamoli, ne ljudsko biće.