Damir Tomljanović- Gavran
18.travnja 1968 - 17.veljače 1994.
"Postoje ratnici kao što je bio naš Gavran, naš Tigar,
koji su svome narodu, svojoj domovini, podarili svoju mladost,
svoja nadanja, beskrajnu hrabrost i odlučnost.
Dok je nas, živjet će sjećanja o legendarnom ratniku i živjet će istina o njegovu
Velebitu,
o vitezovima bez kojih ne bi bilo današnje slobodne Hrvatske.
Izgubili smo čovjeka, ratnika, domoljuba.
Ostao nam je kao uzor koji se dokazao djelima:
Za Hrvatsku kao Tigar, kao Gavran."
Rođen je 18. travnja 1968. u Veljunu Primorskom blizu grada Senja, otac Ivan, majka Marija. Odrastao je u Krivom Putu pokraj Senja, a školovao se u Senju i Zagrebu. Damir Tomljanović - Gavran sahranjen je u Krivom Putu pokraj Senja.
5. kolovoza 1990. dragovoljno pristupa postrojbi specijalne policije za posebne namjene MUP-a RH u bazi Rakitje u Zagrebu. Nakon reorganizacije navedene postrojbe i prerastanjem i osnivanjem iste u Zbor Narodne Garde, u 1. gardijsku brigadu dragovoljno pristupa 15. svibnja 1991., s matičnim sjedištem postrojbe u bazi Rakitje u Zagrebu. Poradi uzoritog rada i načina ophođenja sa suborcima i zapovjednicima, prednjačeći rezultatima na terenu, kao i u bespogovornom izvršavanju zaprimljenih zadaća i zapovijedi u istoj postrojbi biva postavljen za zapovjednika voda pješaštva i ujedno dozapovjednika satnije.
Aktivni je sudionik borbenih napadnih i obrambenih aktivnosti 4. pješačkog bataljuna 1. gardijske brigade ZNG-e po Banovini i Kordunu, i to u mjestima: Dragutinci, Kraljevčani, Hrastovica, Pecki, Petrinja i Hrvatska Kostajnica. U istočnoj je Slavoniji bojevao sa suborcima iz postrojbe u mjestima: Ilok, Tenja, Bogdanovci, Šarengrad, Borovo Naselje i Vukovar. Aktivno je sudjelovao u borbenim operacijama na području Nove Gradiške i okolice kao pripadnik 4. bataljuna. S matičnom postrojbom i sa združenim snagama inih postrojbi iz brigade naročito se isticao u borbenim okršajima u mjestima: Visovac, Okučani, Krička brda, Gornje i Donje Kričke, Jasenovac, Drenov Bok, Roždanik, Košutarice, Voćarice, Bair, Trokut-Novska, Popovac, Bročice i Stari Grabovac.
Odlaskom postrojbe na nove zadaće u južnu Hrvatsku i Damir Tomljanović - Gavran zdušno sudjeluje u svim borbenim aktivnostima od samog početka. Sudionik je zahtjevnih borbenih operacija naših snaga protiv neprijatelja na kotama i mjestima: Velji Vrh (kod Neuma), Nevada, Kutina, Klek, Osojnik, KejinoOsoje, Grebci, Bezimeni Vis, Gornji i Donji Dren, Orehov Dol, Glavska, Bistrina, Slano i Čepikuće. Aktivno sudjeluje u deblokadi Dubrovnika, Konavoski brda, te šireg područja Ćilipa i Cavtata do same najjužnijezemljopisne točke Hrvatske oko Prevlake.
Povratkom postrojbe s južnog bojišta i reorganizacijom preustroja u 1. gardijskoj brigadi od 17. prosinca 1992., Damir biva postavljen za zapovjednika 2. pješačke bojne. Nedugo zatim, odlazi s novim razmještajem postrojbe na karlovačku bojišnicu, a potom na obronke Velebita, na zadarsku bojišnicu. Aktivno sudjeluje i zapovijeda postrojbom u borbenim aktivnostima na kotama i mjestima značaja nadzora i obrane terena: Maslenica (operacija ''Poskok''), Jasenice, Rovanjska, Tulove grede, Ruja, Sedlo, Mala i Velika Bobija, Nekići, Marune i Seline.
Prilikom nadzora punkta tt 1183, u intervalima neprijateljskih napada, Damir Tomljanović - Gavran pogiba 17. veljače 1994. godine na obroncima Velebita od zadobivene rane u glavu iz neprijateljskog snajpera.
Tijekom aktivnog djelovanja u brigadi obnašao je niz odgovornih zapovjednih dužnosti: zapovjednik voda i dozapovjednik satnije od 15. svibnja do 31. lipnja 1991. godine. Dužnost zapovjednika satnije obnašao je uzorito od 1. srpnja 1991. do 2. ožujka 1992. godine, a dužnost dozapovjednika bojne od 12. ožujka do 7. svibnja 1992. godine. Poslove i zadaće zapovjednika bojne uspješno je obnašao od 8. svibnja 1992. do 17. veljače 1994. godine. Paralelno sa navedenom dužnošću obnašao je vrlo predano, marljivo i odgovorno na terenu dužnost zapovjednika 1. sektora, IZM Zadar – ZP Split (područje odgovornosti bojišnice: Benkovac, Obrovac i Gračac), u vremenu od 14. ožujka 1993. do 17. veljače 1994. godine.
Damir Tomljanović – Gavran bio je istinski entuzijast i domoljub, prekaljeni ratnik i zapovjednik. Kao čovjek i borac nije štedio znoj, napore i odricanja, kako sebe samoga tako i svojih suradnika, časnika, dočasnika i vojnika. Sa suborcima je mjesecima dijelio dobro i zlo na vrlo zahtjevnoj zadarskoj bojišnici, u odbijanju neprijateljskih napada na naše položaje na Velebitu, često puta u vrlo teškim vremenskim uvjetima, pri čemu je osobno pridonosio da se izdrži i odrade najzahtjevnije borbene zadaće, s nadljudskim naporima. Svojim sveukupnim angažmanom u matičnoj postrojbi kao i na razini brigade, pridonosio je razvoju i rezultatima postrojbe i OS RH, učvršćujući borbeni moral, zajedništvo i duh nepobjedivosti.
Za doprinos u Domovinskom ratu dodijeljeno mu je odličje ''Spomenica Domovinskog rata 1990-1992''.Još u travnju 1992., pismeno je pohvaljen od strane predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđmana. U studenom 1993. godine dodijeljena mu je Plaketa 1. gardijske brigade za izuzetno zalaganje i doprinos u Domovinskom ratu. Odlukom predsjednika RH ponovno je pohvaljen 3. siječnja 1993. godine, za uspješno izvršavanje povjerenih zadaća, doprinosa u obrani suvereniteta, samostojnosti, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti RH, kao i doprinosa u izgradnji i razvoju RH.Pismeno je pohvaljen od strane ministra obrane RH Gojka Šuška1994. godine, a za zasluge u obrani Domovine predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman posthumno ga odlikuje visokim odličjima: Redom bana Josipa Jelačića, Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom i Redom kneza Domagoja s ogrlicom.Za časno sudjelovanje i doprinos u Domovinskom ratu, te bespoštedni rad u postrojbi, 1995. godine posthumno mu je dodijeljena Zahvalnica od strane Ministra MUP-a RHi plaketa Prvi hrvatski redarstvenik. Od strane zapovjednika 1. gardijske brigade posthumno mu je dodijeljena Zlatna plaketa''TIGAR''.
Ukazom Predsjednika RH, 12. veljače 1992. dodijeljen mu je čin satnika, a 28. svibnja 1992. godine čin pukovnika. Posthumno mu je 27. svibnja 1994. godine dodijeljen čin brigadira, a u veljači 1997. godine čin stožernog brigadira. Gradsko vijeće grada Zadra 24. studenog 1994. godine posthumno mu dodjeljuje Grb grada Zadra za herojsku obranu Domovine i zadarskog kraja, a u gradu Senju od strane župana Ličko-Senjske županije posthumno mu je 23. travnja 1995. godine dodijeljena Povelja grada Senja.
Predsjednik Republike Hrvatske,dr. Franjo Tuđman, 26. srpnja 1994. godine otvorio je u Šepurinama kod Zadra Obučno središte gardijskog desantnog pješaštva ''Pukovnik Damir Tomljanović – Gavran''.
23. svibnja 1998. godine položen je kamen temeljac za izgradnju kapelice na Tulovim gredama na Velebitu, ispod kote 856, u čast Damiru Tomljanoviću – Gavranu.Dana 18. travnja 1999. godine u čast Damira Tomljanovića – Gavrana, na njegov rođendan, blagoslovljena je kapelica Blaženog Alojzija Stepinca (ispod kote 856).
Na prijedlog Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata, 2007. godine u Zagrebu ulica Bundek preimenovana je u Ulicu Damira Tomljanovića – Gavrana.
Udruga Tigar 90/91 Rakitje organizator je tradicionalnog Memorijalnog malonogometnog turnira u čast Damiru Tomljanoviću – Gavranu i svim poginulim hrvatskim braniteljima koji se održava u Selinama kod Starigrada početkom mjeseca svibnja.
U Krivom Putu, u njegov spomen, nalazi se Športski centar s njegovim imenom, a cesta koja iz Senja vodi prema Krivom Putu također je preimenovana u Ulicu Damira Tomljanovića – Gavrana.
21. travnja 2007. godine osnovana je Udruga pripadnika Središta gardijskog za specijalističku obuku dočasnika ''Damir Tomljanović – Gavran'' Zadar, koja osim što nosi njegovo ime, također i raznim događajima promiče uspomenu na Damira Tomljanovića – Gavrana.
U razdoblju od 3. do 11. rujna 2010. godine, povodom Dana hrvatskih mučenika, Udruga pripadnika Središta gardijskog za specijalističku obuku dočasnika ''Damir Tomljanović – Gavran''Zadar organizirala je Hodočašće hrvatskih branitelja posvećeno svim poginulim braniteljima u Domovinskom ratu od Krivog Puta do Udbine, a koje je nosilo ime herojaDomovinskog rata Damira Tomljanovića – Gavrana.
23. studenog2010. godineUdruga pripadnika Središta gardijskog za specijalističku obuku dočasnika ''Damir Tomljanović – Gavran''Zadar i Udruga ''Žene u Domovinskom ratu – Zadar'', organizirale su javnu tribinu ''DAMIR TOMLJANOVIĆ – GAVRAN U DOMOVINSKOM RATU''.
1. srpnja 2011. godine na prijedlogUdruge pripadnika Središta gardijskog za specijalističku obuku dočasnika ''Damir Tomljanović – Gavran'' Zadar,odlukom Gradske skupštine Grada Zadra, trg na Bilom Brigu ispred Osnovne škole Zadarski otoci- Zadar nosit će ime Damira Tomljanovića – Gavrana.
5.listopada 2011. godine u nazočnosti obitelji Damira Tomljanovića - Gavrana, mnogobrojnih braniteljskih udruga, predstavnika više općinskih, gradskih i županijskih vlasti te mnogobrojnih građana Grada Zadra upriličeno je svečano imenovanje trga Damira Tomljanovića – Gavrana.
Odlikovanja, medalje i pohvale:
00. 04 1992. - Pismena pohvala, Predsjednik RH, dr. Franjo Tuđman
00. 00 1993. - Spomenica Domovinskog rata 1990. - 1992.
03. 01 1993. - Pismena pohvala Predsjednika RH, dr. Franjo Tuđman
00. 11 1993. - Plaketa 1. gardijske brigade, zapovjednik 1. gbr
00. 00 1994. - Pismena pohvala, Ministar obrane RH, Gojko Šušak
posthumno 24. 11 1994. - Grb grada Zadra
posthumno 00. 00 1995. - Zahvalnica, Ministar MUP-a RH
posthumno 00. 00 1995. -Plaketa Prvi hrvatski redarstvenik, Ministar MUP-a RH
posthumno 23. 04 1995. - Povelja grada Senja
posthumno Red bana Josipa Jelačića
posthumno Red Nikole Šubića - Zrinskog
posthumno Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom
posthumno Red kneza Domagoja s ogrlicom
posthumno Zlatna plaketa ''TIGAR'', zapovjednik 1. gbr
posthumno 06. 07 2000. - Red hrvatskog trolista
posthumno 06. 07 2000. - Spomenica Domovinske zahvalnosti.
Izvor: www.udruga-gavran.hr
.........
Bojovnikov epitaf
Nemoj me nikada zanijekati brate
Niti se stidjeti ove svete stijene!
Ja sam umro za Hrvatsku i za te,
Ti živi Hrvatsku i živi mene!
Ante Nadomir Tadić Šutra
Vječna mu slava i hvala !