PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA - GODINA C

Evo, Djevica će začeti i roditi Sina i nadjenut će mu se ime Emanuel- S nama Bog ! (Mt 1, 23 ) ........ Jr 33,14-16 1 Sol 3,12-4,2 Lk 21,25-28. 34-36

Razmatranje             Prvom nedjeljom došašća počinje nova crkvena godina i priprava za Božić, za rođendan našega Spasitelja. Čekali smo ga. Oduvijek smo ga čekali. Tražili smo ga i otkrivali u mnogima, pitajući se jesmo li ga prepoznali, znamo li čitati upozoravajuće znakove svoga vremena, ne sluteći da je dijete koje će promijeniti naš svijet Sin Božji, Poslanik – pred vratima. Dolazi. Stiže. Tiho i svečano dolazi nam naše nadahnuće i putokaz, naš smisao, početak naše ere, naše povijesti. Jedno od posve krivih shvaćanja kojemu je kršćanstvo izloženo je mišljenje da je ono potpuno usmjereno na prošlost, a budući da je prošlost prošla, kršćanstvo nam više nema što novoga reći. Istina je da su djela po kojima nam je darovano spasenje - život, muka, smrt i uskrsnuće Gospodina našega Isusa Krista – odavno prošli, prije dvije tisuće godina, ali ono što se zbilo iznad je vremena, ono je vječno, bezvremensko, svevremensko. Krist je još uvijek tu, osobito kad slavimo euharistiju i primamo sakramente, i nikada nas neće napustiti. Stoga se mi kršćani ne smijemo gubiti u prošlosti jer djela spasenja naše vjere nikada nisu prošla, uvijek su među nama i u nama postaju stvarnost. K tomu treba još nešto nadodati. Pogled svakoga kršćanina koji svoje kršćanstvo svjesno živi uvijek je upravljen prema sutrašnjici, budućnosti, onome što nas tek čeka. Time se susrećemo sa zanimanjem svakog modernog čovjeka za sutrašnjicu, jer i njega "budućnost" na neki neobičan način privlači. Hoćemo li se moći teleportirati, hoćemo li osvojiti svemirska prostranstva, dobiti odgovore na još mnoga neodgovorena pitanja više tehničke nego filozofske prirode? Naravno, kršćaninov pogled u budućnost razlikuje se od pogleda modernoga čovjeka izgubljenoga među putokazima. Mi kršćani ne zaboravljamo što nam je rečeno i mislimo na upute koje su nam dane. Stoga, osvrnimo se, osluhnimo lahor koji se provlači Davidovim gradom Betlehemom, sklopimo oči, čisti i spremni. Uskoro će se roditi Sin Božji, Mesija. Doći će radi nas, radi našega spasenja! Još jednom dana nam je prilika da mu se poklonimo, da u plaču djeteta Isusa prepoznamo krik čovječanstva, čin novog rođenja, nove prilike za obraćenje. Poklonimo se Kralju, svečano poput mudraca s Istoka, ne bojmo se Herodove odmazde, Heroda je uvijek bilo i uvijek će ih biti... Rodit će se jači od njega, jači od vihora i čvršći od planina, jak kao ljubav, mudriji od morskih dubina, glasniji od huka valova... Sve je Njegovo i po Njemu! Čekajmo ga budni, sa svjetiljkama punim ulja.

Izvor : www.veritas.hr

........

                                      Padaj s neba roso sveta .........