Vukovar
Jedan grad
na obali rijeke
ponosan a plače
u duši kao dijete
jer sjeća se
veselih sunčanih dana
prepunih trgova ljudi
dječjeg smijeha i galama
ali sjeća se najviše
srušenih domova od granata
posljednjih ispraćaja suza i boli
prokletstva strašnog rata
i pamtit će zauvijek dan
kada razoren do temelja je bio
okupan krvlju suzama i ponosom
slobodu svoju i Hrvatsku je snio
Vukovar danas ponosan i plače
kroz suze djeca i žena
za branitelje sve koji su pali
za sve one kojih nema
Vukovar danas ponosan plače
suze i bol ne odnosi rijeka
mnogo je tanjura postavljenih na stolu
ali nema onih koje tanjur čeka
Vukovar grad
na obali rijeke
ponosan a plače
u duši kao dijete
N.N.
........
Bojovnikov epitaf
......
Nemoj me nikada zanijekati brate
Niti se stidjeti ove svete stijene!
Ja sam umro za Hrvatsku i za te,
Ti živi Hrvatsku i živi mene!
......
Ante Nadomir Tadić Šutra
...............
( fotografija preuzeta s www.ezadar.hr )
ŠKABRNJI U SPOMEN
Koračam polako k'o avet u noći
Samo jecaj vjetra me prati u tišini
Dok granje vihori, to granje života
K'o gavrani crni, misli mi se jate.
Svud oko mene - bogečko groblje
I lebde zrakom ti mirisi prošlosti
Niotkud tračka svjetla u toj dolini
Dolini sjećanja, dolini suza i boli.
Mrak se crni na ovu dolinu spusti
Sve purpurne cvijetove zakri u čas
Zakri i male zakrvavljene ciklame
I NAŠIH MRTVIH SOLDATA LIK.
I dođoh ja do te kuće kamene stare
A u njoj stiha plače starica slijepa
U rukama čvrsto svoju krunicu stišće
Al' suze ne teku već sve su isplakane.
I dim tad osjetih.sa kućnog ognjišća
Ognjišća toga - DOMOVINE moje
Slike se nižu, te slike užasa i strave
Ruke četničke vidim do lakta krvave.
Srce mi ludo tad u grudima zakuca
I kao da taj čas nekud iskočiti želi
Ne boj se Škabrnjo, topli moj Dome
Izustih tad glasno - ja u bolu svome.
Visoko, visoko sad naš barjak vihori
Sretna si Škabrnjo sloboda nam je tu
Postojbina bila oduvijek si HRVATA
Oduvijek si značila Ti znamen za nju.
HRVATSKI Dome Tvoj sin će doći
Izgradit će on opet tu ognjišće svoje
Dječji cvrkut će razliti se zrakom
Zrakom i dolom ŠKABRNJE moje.
Vladimir Biondić ,vladimir@alfaiomega.hr
Koračam polako k'o avet u noći
Samo jecaj vjetra me prati u tišini
Dok granje vihori, to granje života
K'o gavrani crni, misli mi se jate.
Svud oko mene - bogečko groblje
I lebde zrakom ti mirisi prošlosti
Niotkud tračka svjetla u toj dolini
Dolini sjećanja, dolini suza i boli.
Mrak se crni na ovu dolinu spusti
Sve purpurne cvijetove zakri u čas
Zakri i male zakrvavljene ciklame
I NAŠIH MRTVIH SOLDATA LIK.
I dođoh ja do te kuće kamene stare
A u njoj stiha plače starica slijepa
U rukama čvrsto svoju krunicu stišće
Al' suze ne teku već sve su isplakane.
I dim tad osjetih.sa kućnog ognjišća
Ognjišća toga - DOMOVINE moje
Slike se nižu, te slike užasa i strave
Ruke četničke vidim do lakta krvave.
Srce mi ludo tad u grudima zakuca
I kao da taj čas nekud iskočiti želi
Ne boj se Škabrnjo, topli moj Dome
Izustih tad glasno - ja u bolu svome.
Visoko, visoko sad naš barjak vihori
Sretna si Škabrnjo sloboda nam je tu
Postojbina bila oduvijek si HRVATA
Oduvijek si značila Ti znamen za nju.
HRVATSKI Dome Tvoj sin će doći
Izgradit će on opet tu ognjišće svoje
Dječji cvrkut će razliti se zrakom
Zrakom i dolom ŠKABRNJE moje.
Vladimir Biondić ,vladimir@alfaiomega.hr
...............
«Svaka svijeća jedna sjena, jedna duša koje nema. Jedno dijete, jedna žena, starac, borac koji ih nema. Ostale su uspomene, sadašnje i prošlo vrijeme. Ostala je rana ljuta, da se sjetiš teškog puta.
Ostala je suza slana, mladost naša pokopana.
Ostalo je mnogo toga, nikad ne izrečenoga.
– Za naš Vukovar i Škabrnju !
Da se oprosti ali nikad ne zaboravi ! "
Pater Luka Rađa
....
Poginuli hrvatski bojovnici i nedužno stradali civili počivali u miru Božjem !