Posjetiteljima moje stranice i svim ljudima dobre volje


"Neka put bude uvijek ispred tebe.

Neka vjetar bude uvijek iza tebe.
Neka ti sunce grije lice
i kiša nek’ meko natapa tvoja polja.
Dok se opet ne sretnemo,
neka te Bog drži na dlanu svoje ruke.


Irski blagoslov"

Posjetiteljima moje stranice i svim ljudima dobre volje

DAMIR BOROVČAK - "KRVAVA BISTRINA"


dborovcak_krvava_bistrina_01

Krvava Bistrina

dborovcak_krvava_bistrina_02
O hrvatskoj mladosti koja je prije 20 godina krvlju natapala hrvatsko tlo, poput Gorana Kliškića i Ivice Vuco, danas se gotovo ništa ne zna. U Kleku su dobili zadatak obraniti most na Bistrini, ključnu točku kod Neuma, na cesti prema Stonu i Dubrovniku. Danas se tu nalazi granični prijelaz BiH – prema jugu Hrvatske. Ovdje su se u ožujku 1992. odvijali neprekidni četnički napadi na most čijim bi padom bio odsječen jug Hrvatske. Četiri dana nakon dolaska na most na Bistrini i drugi dan nakon Izudinovog bijega iz bolnice, napad je započeo. Po buri, kiši, skliskom kamenjaru, iza vreća s pjeskom, hrvatski mladići očekivali su napad na most. Po ponoći 24. ožujka 1992. započela je eksplozija granata. Ratni roman Izudina Bečirčića Braća po oružju (Vlastita naklada; Zenica 2007.) opisuje tragičnu, tužnu i dirljivu priču požrtvovnosti i stradavanja hrvatske mladosti, žrtve za ratnog suborca i prijatelja. Priča je to o nedosanjanoj mladosti, o krvi, bolu, grču, o smrti, tuzi i suzama...
dborovcak_krvava_bistrina_03

Napad je bio žestok. Granate su precizno pogađale prve položaje diverzantske postrojbe 4. gardijske brigade. U toj kiši čelika pogođen je Ivica Vuco, Izudinov prijatelj od prvog dana prijema u ZNG. Potrčali su mu u pomoć zapovjednik Goran Kliškić i Izudin Bečirčić. Ivica je bio pogođen gelerom u glavu i bio je u teškom stanju. Još živ, ali u smrtnom času. Granate su i dalje poput kiše padale. Jedan geler ranjava Izudina u ruku. Goran i ranjeni Izudin pokušavaju izvuči Ivicu. Od slijedeće eksplozije geleri izrešetaju i Gorana, a Izudin biva odbačen snažnom eksplozijom. Dolazi k sebi i nadnaravnom snagom pokušava i uspjeva izvuči Gorana, a zatim i Ivicu, do obližnjeg zaklona. »Obojica su umrli a ja nisam mogao da im pomognem. Ljubio sam čas Gorana, čas Vucu i preklinjao da me ne ostavljaju. Bolove koji su razdirali moje tijelo nisam više ni osjećao. Bol za prijateljima, bračom po oružju, razdirala me sto puta više. Poludio sam. Sjeo sam između njih i poželio da iskrvarim i umrem zajedno s njima. (...) Gledao sam ih. Ni Goran ni Vuco nisu više davali znakove života. Kako da objasnim svoje suze i plač i tugu. Kako, Bože dragi?!«, opisuje Bečirčić taj tragičan događaj u svojoj knjizi.
dborovcak_krvava_bistrina_04

Goran Kliškić u 23. godini mladosti pokopan je na splitskom groblju Lovrinac, a Ivica Vuco u 21. godini mladosti pokopan je istog dana u svom mjestu Srinjine kraj Splita. Izudin je na štakama ispratio svoje prijatelje na vječni počinak. Ostali su njihovi grobovi i vječna tuga njihovih roditelja i preživjelog prijatelja i subrata Izudina. I sjećanje, sućut i bol naših naraštaja na hrvatsku nedosanjanu mladost, naše vitezove i neprežaljene junake. Goran i Ivica samo su dvojica s popisa poginulih i teško ranjenih pripadnika izviđačko-diverzantske postrojbe za posebne namjene 4. brigade Zbora narodne garde Republike Hrvatske. U borbi za slobodu i samostojnost Hrvatske 4. gardijska brigada zabilježila je ukupno 193 poginulih pripadnika.

dborovcak_krvava_bistrina_05

Danas povrh Bistrine jedan je od najljepših spomenika hrvatskim braniteljima. Povrh zaljeva i mosta, daleko u brijegu, kamene kocke, poput hrvatskog grba obrane, s prekrasnim pogledom na zaljev. U znak zahvalnosti svima koji su svoje živote položili za Hrvatsku. Lijepo je ovdje danas susresti hrvatsku policijsku ophodnju.
dborovcak_krvava_bistrina_06

dborovcak_krvava_bistrina_07

A u Splitu, na Lovrincu počiva Goran Kliškić. I nije sam. Još je ondje uz njega hrabrih vitezova.

dborovcak_krvava_bistrina_08

dborovcak_krvava_bistrina_09

A u Srinjinama počiva Ivica Vuco, s 21 godinom mladosti, tek je prvu ljubav bio upoznao. Dolazi ovdje ponekad i ratni suborac Augustin Drnas iz Mravinaca zapaliti svijeću, dolaze ovdje oni koji se sjećaju, tuguju i ne mogu prežaliti gubitak naših mladića. Tko zna, da su preživjeli, koliko bi danas dječice imali...
dborovcak_krvava_bistrina_10
dborovcak_krvava_bistrina_11
dborovcak_krvava_bistrina_12

A na Bistrini, nešto prije graničnog prijelaza, križ je hrvatskoj mladosti, koja je nesebično život polagala. Ovdje treba stati, zapaliti svijeću i razmisliti. Tu malo poviše, u kamenjaru u ožujku 1992. godine, život je vrlo malo vrijedio... Ali most na Bistrini, koji je za jug Hrvatske mnogo značio, nikad nije pao... Bistrina je ostala obranjena.

dborovcak_krvava_bistrina_13


Poveznice:
Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća: Sjećate li se knjige Braća po oružju?
Damir Borovčak

MILE PRPA - "MARTYROS"




Mnogi silnici kroz povijest pobili su na stotine tisuća ljudi u uvjerenju da nema Boga i da mogu činiti sve što hoće. Ali su i umirali sa silnim strahom da će ih legije duša njihovih žrtava dočekati u nebu - i optužiti ih pred Bogom 

(M.P. Glorifikacija života)

U novijoj hrvatskoj povijesti (zadnjih nekoliko godina) sve češće se upotrebljava starogrčka riječ martyros, a znači: 1. svjedok, 2. u kršćanstvu: mučenik, patnik, žrtva, stradalnik (osobito za vjeru). Iz istog korijena izvodi se i riječ martirologija (istraživanje i ispitivanje života i stradanja kršćanskih mučenika). Razlog učestalosti upotrebe te riječi su istraživanja života i mučeničke smrti velikog broja katoličkih svećenaka, časnih sestara i dr. koji su nastradali u vrijeme II. Svjetskog rata ili u Poraću, kao i u Domovinskom ratu. Po stradanju, u tom nesretnom vremenu, Hrvati daleko prednjače ispred drugih naroda  u Europi po broju ubijenih svećenika, redovnika, časnih sestara i dr. – njih ukupno 663.


Broj crkvenih mučenika u Njemačkoj tijekom Drugog svjetskog rata (nacizam) kao i poslijeratno razdoblje (komunizam) prema istraživanju njemačkog autora Prof. Dr. Helmuta Molla iznosi 330 mučenika. Od toga 220 u vrijeme nacizma i  110 iz vremena komunizma.

Broj crkvenih mučenika u Sloveniji iznosi 220 u što su uključeni i mučenici iz doba Drugog svjetskog rata, kao i mučenici iz doba komunizma – kako navodi Antun Pust u Palmama mučeništva (1995.).

Poljaci, prema podacima Veleposlanstva Republike Poljske u Zagrebu, dobiveni od gospodina Mateuszua Szpytke iz Instituta nacionalnog sjećanja Warszava, broj ubijenih katoličkih svećenika od 1944 – 1989.g. iznosi 187. Radi se o razdoblju komunizma. Podaci o žrtvama za vrijeme nacizma nisu bili dostupni.

Albanci – prema podacima dobivenim od albanskog biskupa Habashija, u Albaniji je u razdoblju komunizma (kao u najateističkijoj državi) pod režimom Envera Hodže stradalo ukupno 67 crkvenih osoba (biskupa i svećenika)Crkva u Češkoj imala je oko 20 mučenika.

Slovaci – u razdoblju komunizma nastradalo je 14 crkvenih osoba ( jedan grkokatolički biskup koji je proglašen blaženim, tri časne sestre u zatvoru, deset ubijenih svećenika).

U Mađarskoj ubijeno je do 10 svećenika, ali je zato oko 1.500 svećenika bilo osuđeno na zatvore i logore.Prema nekim istraživanjima u Španjolskoj u vrijeme građanskog rata 1936 i 1937.g., gotovo sve  od strane komunista, stradalo je preko 7.000 crkvenih osoba (katoličkih biskupa, svećenika, časnih sestara i sl.)



U Sovjetskom Savezu za vrijeme Lenjina stradalo je procjenjuje se oko 40.000 pravoslavnih svećenika i drugih crkvenih osoba.

Prema Hrvatskom martirologiju XX stoljeća” kojeg je dugi niz godina, skupljajući podatke i vršeći njihovu provjeru, uredio i izdao Don Anto Baković, popisu koji sadrži prezicne podatke o svim tim žrtavama kao i načinima i mjestima ubojstva, ukupno su nastradala 663 katolička svećenika, među njima 88 bogoslova i sjemeništaraca, te 31 časna sestra. 

Najviše su ih, prema tim podacima likvidirali partizani i OZNA, do svibnja 1945. njih 240, nakon savezničke pobjede još 263, a na služenju vojnog roka u JNA 12. Parizani su ubili ukupno 515 pripadnika hrvatskog katoličkog klera. Prema podatcima spomenutog Martirologija crkvene osobe ubile su vojske i ideologije kako slijedi:

  1. Partizani do 9. svibnja 1944.g. -.  240 žrtava

  2. OZNA, UDBA, Komunistička partija nakon 9. svibnja 1945. – 263 žrtve

  3. JNA na odsluženju vojnog roka – 12 žrtava

  4. Četnici – 37 žrtava

  5. Njemačke postrojbe  - 16 žrtava

  6. Talijanske postrojbe – 2 žrtve

  7. Vlasti NDH – 11 žrtava

  8. Crvena armija – 5 žrtava

  9. Vlasti Kraljevine Jugoslavije – 5 žrtava

10. Komunističke vlasti u Albaniji – 4 (hrvatske) žrtve

11. Srbijanska vojska i paravoojska u BiH /Domovinski rat) – 9 žrtava

12. Muslimanske postrojbe u BiH (Domovinski rat) – 9  žrtava

13. Bili tifusari – 17 žrtava

14. Nepoznat način stradanja – 8 žrtava

     (Ukupno 663 žrtve  u Crkvi u Hrvata)


Za mučenike Crkve u Hrvata  donosimo samo djelić istine prema načinu kako su usmrćeni:

1. Ubijeni bez ikakvog suda na masovnim stratištima Bleiburga, Križnih puteva, Macelja, Jazovke, Dakse, Širokog Brijega, te ostalih jama i masovnih grobnica – 109 žrtava.

2. Zvjerski mučeni i ubijeni – 338 žrtava (Živi spaljeni, nasmrt prebijeni, živi zakopani u grob, oderane kože, živi pečeni na ražnju, tjerani da sami sebi kopaju grob i sl.)

3. Osuđeni na smrt i smaknuti – 80 žrtava.

4. Umrli – 72 žrtve (od posljedica psihičkog i fizičkog mučenja, gladi i iznemoglosti, bolesti u zatvoru, logoru, na robiji, bolnici ili ubrzo nakon izlaska iz zatvora  umrli od tifusa vršeći svećenički poziv.

5. Poginuli – 53 žrtve (od posljedica anglo-američkih bombardiranja, granatiranja, prepada na vlakove, na autobuse, od nagaznih mina, stradali kao dušebrižnici ili kao bolničari na ratištima).

6. Otrovani – 4 žrtve

7. Nepoznat način pogibije – 7 žrtava.


Prema Hrvatskom martirologiju XX stoljeća,  don. Anto Bakovića, samo mali broj od 663 mučenika ubijen je na „civilizirani način“ odnosno da je strijeljan na način  kakva je bila praksa u civiliziranim zemljama. Hrvatski katolički svećenici nisu imali „milosti“ od Jugokomunista da budu strijeljani  kako to  određuju zakoni u pravnim državama.

Velika većina žrtava iz Hrvatskog Martirologija su prije bile mučene na najokrutnije načine. Naši su hrvatski katolički svećenici prije svoje mučeničke smrti podnijeli strahovite muke. Način na koji su ti mučenici usmrćeni po sadizmu, zvjerstvu i krvoločnosti nadilazi ona mučeništva iz doba prvih kršćana, od strane rimskih careva.

No, nakana ovoga članka nije bila samo da detaljnije obrađuje cjelokupni martyros katoličkog svećenstva u hrvatskom narodu, već i da s nekoliko crtica predoči čitateljima i  provincijski Postupak za mučeništvo „Fra Leo Petrović i 65 subraće“. - pobijenih svećenika u Hercegovini kojeg je pokrenula Postulatura.

  1. Partizani do 9. svibnja 1944.g. -.  240 žrtava  



  2. OZNA, UDBA, Komunistička partija nakon 9. svibnja 1945. – 263 žrtve  


  3. JNA na odsluženju vojnog roka – 12 žrtava 


  4. Četnici – 37 žrtava  


  5. Njemačke postrojbe  - 16 žrtava  


  6. Talijanske postrojbe – 2 žrtve  


  7. Vlasti NDH – 11 žrtava  


  8. Crvena armija – 5 žrtava  


  9. Vlasti Kraljevine Jugoslavije – 5 žrtava


 10. Komunističke vlasti u Albaniji – 4 (hrvatske) žrtve


 11. Srbijanska vojska i paravoojska u BiH /Domovinski rat) – 9 žrtava


 12. Muslimanske postrojbe u BiH (Domovinski rat) – 9  žrtava


 13. Bili tifusari – 17 žrtava14. Nepoznat način stradanja – 8 žrtava

     (Ukupno 663 žrtve  u Crkvi u Hrvata)



Za mučenike Crkve u Hrvata  donosimo samo djelić istine prema načinu kako su usmrćeni: 

1. Ubijeni bez ikakvog suda na masovnim stratištima Bleiburga, Križnih puteva, Macelja, Jazovke, Dakse, Širokog Brijega, te ostalih jama i masovnih grobnica – 109 žrtava.

2. Zvjerski mučeni i ubijeni – 338 žrtava (Živi spaljeni, nasmrt prebijeni, živi zakopani u grob, oderane kože, živi pečeni na ražnju, tjerani da sami sebi kopaju grob i sl.)

3. Osuđeni na smrt i smaknuti – 80 žrtava.

4. Umrli – 72 žrtve (od posljedica psihičkog i fizičkog mučenja, gladi i iznemoglosti, bolesti u zatvoru, logoru, na robiji, bolnici ili ubrzo nakon izlaska iz zatvora  umrli od tifusa vršeći svećenički poziv.

5. Poginuli – 53 žrtve (od posljedica anglo-američkih bombardiranja, granatiranja, prepada na vlakove, na autobuse, od nagaznih mina, stradali kao dušebrižnici ili kao bolničari na ratištima).

6. Otrovani – 4 žrtve

7. Nepoznat način pogibije – 7 žrtava.


Prema Hrvatskom martirologiju XX stoljeća,  don. Anto Bakovića, samo mali broj od 663 mučenika ubijen je na „civilizirani način“ odnosno da je strijeljan na način  kakva je bila praksa u civiliziranim zemljama. Hrvatski katolički svećenici nisu imali „milosti“ od Jugokomunista da budu strijeljani  kako to  određuju zakoni u pravnim državama.

Velika većina žrtava iz Hrvatskog Martirologija su prije bile mučene na najokrutnije načine. Naši su hrvatski katolički svećenici prije svoje mučeničke smrti podnijeli strahovite muke. Način na koji su ti mučenici usmrćeni po sadizmu, zvjerstvu i krvoločnosti nadilazi ona mučeništva iz doba prvih kršćana, od strane rimskih careva. 

No, nakana ovoga članka nije bila samo da detaljnije obrađuje cjelokupni martyros katoličkog svećenstva u hrvatskom narodu, već i da s nekoliko crtica predoči čitateljima i  provincijski Postupak za mučeništvo „Fra Leo Petrović i 65 subraće“. - pobijenih svećenika u Hercegovini kojeg je pokrenula Postulatura.


U Drugom svjetskom ratu i po njegovu završetku, od 1942. do 1945. partizani i njihovi pomagači ubili su ukupno 66 hercegovačkih franjevaca, što je samo dio ratnog stradanja katoličkog klera, redovnika i redovnica u Bosni i Hercegovini.

Hercegovački franjevci od prvog su trenutka pokušavali razjasniti okolnosti pogibije svoje subraće. Posebno one subraće ubijene na Širokom Brijegu, jer je taj slučaj najjasniji. Još 1942. provincijal fra Krešimir Pandžić, kasnije i sam pogubljen, naređuje bilježenje stradanja članova Hercegovačke franjevačke provincije uznesenja Blažene Djevice Marije i pučanstva. 

Mjesni biskup dr. Petar Čule u listopadu 1945. potiče hercegovačke franjevce da počnu istraživati pogibiju svoje subraće, na što Provincijalat smjesta potvrdno odgovara. Iz toga vremena potječu i prva svjedočanstva očevidaca izrečena pod prisegom. UDBA uskoro sve zaustavlja (31. listopada 1945.) i od tadašnjeg tajnika Provincije fra Bonifacija Rupčića oduzima prikupljenu građu.


Prikupljanje se nastavljalo u tajnosti. Godine 1971. ponovo se zahuktava, ali ubrzo zbog progona odlazi u ilegalu. Nakon Domovinskog rata, na poticaj tadašnjeg provincijala fra Slavka Solde, biva ustanovljeno provincijsko povjerenstvo za pripremu kauze mučenika. Pročelnik mu postaje fra Ante Marić. Nedugo nakon toga rađa se postupak za mučeništvo, pod nazivom„Fra Leo Petrović i 65 subraće“. 



Postulatorom postaje fra Luca M. Dr Rosa, a vicepostulatorom u rujnu 2007. g. fra Miljenko Stojić.

Do 2010. godine je za cjelokupan pokoplj hercegovačkih fratara završen provincijski postupak za mučeništvo, a slijedi biskupijski postupak za beatifikaciju koji je u nadležnosti Mostarsko-duvanjske biskupije. 


Ističući ove žrtve u Crkvi u Hrvata nipošto ne želimo otkloniti pijetet za sve druge žrtve koje su nevino nastradale bez obzira jesu li bili Hrvati ili propadnici nekog drugog naroda čiji djelovi žive i među Hrvatima. Martyrij svećenika je u javnosti vrlo malo obrađivan i zato postoji potreba da se široka javnost upozna i o njihovoj sudbini.


Oni što učiniše zlo nad životima tisuća misleći da čine pravdu - tisuće puta su ubili svoj vlastiti život.


Priredio: Mile Prpa 





Preuzeto s http://www.viktimologija.com.hr

POZIV NA KRIŽNI PUT - "STOPAMA POBIJENIH"






UDRUGA MACELJ 1945.
Zagreb, Vojnovićeva 15 – Tel. 461 5437
organizira hodočašće 
KRIŽNI PUT – "STOPAMA POBIJENIH"

koji će se moliti u subotu 24. ožujka 2012. s početkom u 9:00 sati 

od Đurmanca do Macelja (oko 10 km).
Polazak autobusa iz Zagreba, ispred KD "Vatroslav Lisinski" u 7:30 sati.

Povratak u Zagreb oko 15:00 sati.

Prijave i rezervacije: damir.borovcak@zg.t-com.hr

 ili tel. 461 5437 (radnim danom od 9 – 13 sati).

Cijena prijevoza 50 kn/osobi.


Potrebna je odgovarajuća obuća za pješačenje 10 km, sendvič i voda. 




VRT 2011 - CVIJET BOŽUR







TRINAJESTI SONET


Trinajesti sonet ljepotom da mi sjâ,
i da najljepši bude od soneta svih.
Tim brojem ne bjeh nikad nesretan ja,
     tajnu mu ne tražih nit’ se od njega skrih.

I kad mi život nevoljama prede,
duh, zloban ne dokučuje mi znak.
Nutrinom nešto dušu mi jede –
ali, baš za prkos bivam i dalje jak.

I grobljem neki kao da me vide,
i ko bliski neki od mene se klone.
Da  me voljeli ne bi, radije se stide.

Na tornju već zvona ko da mi zvone.
   Premda računica moja sa svima je čista.
                       tek prkosno želim da duša mi blista!


                                                            Mile Prpa  



Napomena:

   Prilog pjesma  preuzeta   iz  zbirke  pjesama   “SONETNA RAPSODIJA”. 

  Pjesnik-autor  zbirke,  poštovani  g.Prpa  na   upućenu mu  zamolbu  ljubaznošću uzvratio , odobrivši  autorici bloga  pravo    objave   sadržaja    zbirke na blogu.                                                 
                                                           
                                                                                                                      

TREĆA KORIZMENA NEDJELJA





NITKO NIKADA TAKO LJUBIO NIJE


Dok te gledam mrtva u krilu tvoje majke,
duboko razumijem:
nitko nikada tako ljubio nije. Kao ti.
Nikad te nitko tako ljubio nije. Kao tvoja majka.

Tvoja majka bila je s tobom jednako
i u životu i u smrti.
I nikada ni na tren nije pristala na tvoju smrt.
U njenom si srcu uvijek bio živ.
I prije nego što si ispustio i zadnji dah,
u njenom si srcu već živio svoje uskrsnuće.

Bože, ne dopusti da ikada pristanem
na ičiju smrt u sebi.

 Podaj da u meni bude uvijek dovoljno

  uskrsnuća za svakoga.

Osobito za one koji su dio mog srca:
jednako i za one koji prebivaju u njemu
i za one koji su makar tren u njemu boravili.

Ne dopusti da ikada pristanem na smrt
ičega dragocjenog u meni.
U onima koje svojim životom dotičem.



Jer ti si uskrsnuće u meni.
Ti si uskrsnuće u svakom biću.
U svakom odnosu.

O da tvoje uskrsnuće postojano raste u nama.

Za svakoga.

     S. L.

Tekst preuzet   s  www.miljenko.info





DESETA OBLJETNICA SMRTI KARDINALA FRANJE KUHARIĆA




Kardinal Franjo Kuharić,  


11. ožujka 2002. -  11. ožujka 2012.  


.........


"Bog je ljubav !"  

"Ako je protivnik spalio moju kuću, ja neću njegovu." 





Molitva Majci Božjoj Remetskoj

Uzoritog gospodina zagrebačkog nadbiskupa Franje kardinala Kuharića

Presveta Djevice Marijo, Navjernija Majko i Odvjetnice Hrvatske.
Došli smo u ovo Tvoje nama drago svetište, pred tvoj blagoslovljeni lik da tvome Prečistom srcu povjerimo i predamo svoju Domovinu, svoj narod, sve ljude u našim susretima i prostorima.

Tvojim srcem molimo od milosrdnog srca našega Spasitelja Isusa Krista zaštitu, oproštenje i dar mira da živimo u sigurnosti, pravednosti i slobodi,
da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu za blaženu nadu vječnog otkupljenja.

U ljubav i zagovor tvoga srca polažemo svako dijete, mladića, djevojku, oca obitelji i majku! Tebi predajemo svaku redovnicu, redovnika i svećenika.

Budi Majka mudrosti svim odgovornima za našu sadašnjost i budućnost. Izmoli nam brojna i sveta duhovna zvanja!
Moli za nas i moli s nama da budemo puni darova Duha Svetoga i dostojni sinovi i kćeri nebeskog Oca!

Kraljice mira, moli za nas grešnike sada i na času smrti naše da uđemo u vječni Mir, u radost Oca i Sina i Duha Svetoga!

Amen.


.....



.......














Počivao u miru Božjem !

ZIMSKA IDILA NA RIJECI BOSUT








I LABUD SNIVA

I labud sniva – zar očima ne zremo,
kraj jezera nekog prolazimo li krokom?
K eleganciji bijeloj bliže li gremo,
ćutimo to srcem i vidimo okom.

I labuđi pjev – jezero od stakla,
desetak bijelih ljepotana pluta.
Evolucija kod njih niti da se makla,
tek ljepoti služe i stostruko puta.

I labuđi pjev i mir labuđi vlada,
motrenje naše zar nas na to ne puti.
I sklad skladom zar posvud ne sklada,

labuđi kud plove ti vodni puti?
Ljepota im tijela zar Bogom ne gnana
                         - krasota ta samo krasotom opjevana?



 Mile Prpa  

Ulomak iz zbirke  poezije   “ SONETNA RAPSODIJA”, a.d. 2000/2001.































Ugodan dan  posjetiteljima stranice  i svim ljudima dobre volje !