Posjetiteljima moje stranice i svim ljudima dobre volje


"Neka put bude uvijek ispred tebe.

Neka vjetar bude uvijek iza tebe.
Neka ti sunce grije lice
i kiša nek’ meko natapa tvoja polja.
Dok se opet ne sretnemo,
neka te Bog drži na dlanu svoje ruke.


Irski blagoslov"

Posjetiteljima moje stranice i svim ljudima dobre volje

SILVESTROVO

   Nek' vam se  snovi pretoče u zbilju !  


                                                  



FeuerwerkSektkübel , Feuerwerk


Obilje zdravlja, ljubavi, mira, Božjeg blagoslova, radosti i  uspjeha u 2010. godini !

DETALJ S IZLOŽBE O DINOSAURIMA




DINOSAURI


Danas zemnim tlima hode ljudi,
u pradavno dôba gazili su sauri.
Uspomena na njih u nama se budi;
dinosauri, brontosauri, tyranosauri.
Divovska bića, ti gušteri, gmazi
  - tonaža im tijela strahove sije.           
U okršaju jaku kad se srazi –
orljava i rika znak da se sila bije.
A sada u vremenu našem, ovom,
dinosaure duha porijetko je sresti.
Ali sabranu silu u oružju novom,
što jaču narod svaki spreman je plesti.
Ništa nova u svijetu nam ovom
- tek igra eona i drhtaj im plovom.


Mile Prpa


DIVLJE PATKE




DIVLJE PATKE


Divlje patke u letu - u nebo gledam,
ta krilata divljač ponosno leti.
Složeno u znaku broja jedan
- jato plovi, gdje li će sad da sleti?
Nebo vedro, studen poljima vlada,
snijeg škripi - drvlje ukočeno stoji.
Priroda svojim vremenima sklada,
Svoje gôde, doba pomno broji.
Gledam, jato se spušta u strmu letu,
pomućen sklad - rednost ono gubi.
U niskom padu - u lovačku metu,
sačmarice prasak već poneke ubi.
I dušama našim kad sklad ne vlada
-  češće se pati i jače se strada.

Mile Prpa


PLOD JESENI




GROZDULJAK GROŽĐA


Grozduljak grožđa sad u mojoj ruci,
i osa sa njeg sladežom se hrani.
Zuji ih uokolo i više, ko sitni buci,
kao uroj pčela na nekoj grani.
Grozduljak grožđa – bobice zrele,
zlaćan odsjaj sunca one su brale.
Usne bi ih rado sad odmah jele,
  - zar ustima slador već ne dale!?


Na trsju još mnogi grozduljci vise
s rumenilom lisja ko uresi da su.
Pogled ih bere, ništa ne skri se.
Ljepotu im ploda i oči požudom pasu.
Grozduljak do grozduljka svuda visi
   - slador ti i u duši, ako plemenit ti si.




NA TRPEZAMA NAŠIM


Na trpezama našim, trpezama duha –
slastica mnogo posvemašnjeg jela.
Košarica voća i košarica kruha,
sijaset hrane kao gozba cijela.
Nudimo sebe u ovakvom izdanju,
nutrinu duha kao jastva sama.
Neshvatljiva u nekom našem sanju,
dolinom života tkanom zabludama.
Na stolu umijeća, životne vještine,
i zla i dobra što životom tkali.
I sva djela što nam ime tvore, čine,
i sve što uzeli i sve što dali.
Na našim trpezama, na gozbi duha,
tek naše duše bez tjelesnog ruha. 



Mile Prpa
        

ČESTIT I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ !






ČESTIT I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ!


Obilje zdravlja , sreće, mira, radosti ,sveopćeg uspjeha i Božjeg blagoslova u Novom Ljetu 2010. prijateljima i svim ljudima dobre volje.







Weihnachtsmann mit Schlitten

ZIMSKA IDILA NA RIJECI BOSUT






Dugo u noć, u zimsku bijelu noć



Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.


Njen pognuti lik i prosjede njene kose
Odavna je već zališe suzama.


Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem 
Po snijegu što vani pada 
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja: 
Anđeli s neba, nježnim rukama, 
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju 
Pazeć da ne bi zlato moje probudili. 


Dugo u noć, u zimsku bijelu noć 
Moja mati bijelo platno tka. 


O mati žalosna! kaži, što sja 
U tvojim očima 


Dugo u noć, u zimsku bijelu noć?




Dragutin Tadijanović

SVIM NA ZEMLJI MIR , VESELJE ....




PIETA

Gledam mramor, gle ova Pieta!
Klesala te ruka čarobnjaka duha.
Vidim na tvom licu sad je sjeta,
i drhti ritam tog kamena suha,


Bol ta kreće svuda – Pieta! Pieta!
Plove te lađe i svijetom cijelim.
Ta žal od naroda do naroda cvjeta,
ponajljepšim cvijetom bijelim.


Pieta! Pieta! Zašto tako patimo,
i patnju našu skupljamo, jatimo?
Boli primamao i kad ih ne platimo,
grizemo se – ipak to kruhom vratimo.





DA DOĐE


Da dođe,
da se rodi -
jedno novo biće!

Da dođe, da nas vodi,
da nas dari -
duhom u slobodi!

Da dođe, da se rodi
novo žiće -
da bude naša žeđ,
naše piće.

Da bude samo čovjek
- a ljudima otkriće.

Da dođe,
da se rodi!



Zašto narodi
Zašto narodi u ratove hode  –
zašto ljubav među njima ne vlada?
Zašto mačem jedan drugog bode,
kad bol time samo se sklada?
Zašto jedni od drugih da su jači,
zašto da svoju nameće se volju?
Tko sklon je da oko sebe tlači,
vlast svoju nudi kao uvijek bolju.
Zašto jedni samo sve sebi grabe,
zašto od sebe oni ništa ne daju?
Sredstva sva u tome se i rabe,
k mržnji bliže, ljubav im pri kraju.
Ja ne tražih ništa što drugi imade,
ali zato i obilato duha Bog mi dade!




MIR VAMA

Mir vama, ljudi, mir vama, ptice!
Mir tebi zoro, dane i noći.
Neka mirom zrači vaše lice!
Blagošću mira, snagom mu moći.

Mir vama, misli, riječi u zboru!
Mir, vojniče, tebi – mir u boju!
Mir snima da ne tkaju moru!
Mir vama, pčele, u vašem roju.

Mir tebi, vjetre, mir tebi, more!
Mir tebi, šumo, i tebi, grome!
Nek baklje mira u svijetu gore!
Mir tebi kućo, svaki dome!

Mir vama rijeke, mir u toku,
na brodu mornaru u dugom plovu!
Zov mira neka visi o boku,
mir u knjizi i u svakom slovu.

Mir vama, djeco, mir vama, ljudi!
Mir i vama bića draga mnoga!
Mir, vječni mir svemu živom budi!
Tebi, živote, mir , mir od Boga!!!


Mile Prpa

ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA


"Blažena ti što povjerova"


Evanđelje: Lk 1,39-45

U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:


"Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!"
______________________
NEDJELJNA BIBILIJSKA PORUKA



Mih 5,1-4a * Ps 80,2ac.3b.15-16.18-19 * Heb 10,5-10 * Lk 1,39-45

Dok ne rodi ona koja ima roditi

Prorok Mihej je ovo što danas čitamo iz njegove knjige zapisao negdje u 8. stoljeću prije Krista. David, kralj koji je rođen u Betlehemu, bio je mrtav već cijelo stoljeće, a njegovo se kraljevstvo već bilo raspalo. Znači da se ovo što Mihej naviješta o vladaru koji dolazi iz Betlehema očito ne odnosi na kralja Davida. Hebrejski svećenici i učenjaci prije Isusova dolaska točno su znali da se ovo proroštvo odnosi na Mesiju koji će doći. Zato su kralju Herodu, kad Mudraci s Istoka dođoše tražiti novorođenoga Kralja, bez dvoumljenja rekli da se Mesija ima roditi u Betlehemu i odmah su mu pročitali baš ovaj ulomak iz knjige proroka Miheja. Ovo je, dakle, pravo pravcato proročanstvo o Isusu Kristu koje je bilo zapisano i mnogima poznato više stoljeća prije nego što se ispunilo, a onda se je doslovce ispunilo.

Da Mihej nije mislio na Davida niti na ikoga od njegovih običnih ljudskih potomaka, prepoznajemo iz prorokovih riječi o naviještenom vladaru: »Njegov je iskon od davnina, od dana vječnih.« Eto starozavjetnog svjedočanstva da taj isti koji će se roditi u Betlehemu živi prije svoga ljudskog rođenja, da živi od iskona, vječno. Očito prorok naviješta da će Krist biti pravi čovjek, od betlehemskog roda Davidova, ali da neće biti samo čovjek. Usred ovoga proroštva ističe se lik žene koja ima roditi.

Trenutak toga rođenja glavno je očekivanje cijeloga Starog zavjeta. Prorok vrlo izdaleka sluti da će taj vladar na neki način povezati Izraela s ostatkom djece Božje. Izrael će naći svoje ispunjenje kad novi Vladar zavlada cijelim svijetom, do krajeva zemaljskih.

Lako je moguće da ni sam Mihej ne bi bio kadar podrobnije rastumačiti i opisati to što je škrtim riječima navijestio kako mu je bilo nadahnuto. Ipak je očito da vlast novoga vladara koja se ima proširiti cijelim svijetom ne može biti neko veliko svjetsko carstvo, koje bi svima nametnulo državnu vlast iz Izraela. Ovdje kao da unaprijed slušamo ono što će Isus reći Pilatu: »Moje kraljevstvo ne pripada ovome svijetu.« Riječ je, dakle, o kraljevstvu koje jest na ovome svijetu, ali je sasvim drugačije od kraljevstava ovoga svijeta. To je vlast koja se ne nameće silom nego ljubavlju i zato je novom vladaru ime Mir.

Poslanica Hebrejima upozorava da Krist za razliku od prijašnjih svećenika ne žrtvuje neku životinju nego samoga sebe. To je doista prijelomnica u povijesti spasenja.

Lukin ulomak o susretu Marije i Elizabete pokazuje da su odmah prvi kršćani znali tko je ona žena za koju Mihej naviješta da ima roditi.

U stavu očekivanja kojim je prožet cijeli Stari zavjet, zajedno s Marijom u kojoj se to očekivanje ispunja, iščekujemo da se On iznova rodi u svakome od nas. To zapravo znači da se svaki od nas treba preporoditi kako bi zajedno s njime, žrtvujući se iz ljubavi, širili kraljevstvo mira.

www.glas-koncila.hr
_________________

KLIKUJTE SADA ZANOSNO 

Klikujte sada zanosno, nebo i modri vrhovi!
Nek nam gore provru medom, rode pravdom:
Skoro će doći Spasitelj pomoći bijednim ljudima.

Dođi, o Bože milosni, mirom nas svojih pohodi.
Da se tebi čista srca radujemo.
Ustani, Bože svemoćni, vodi nas putem spasenja.



POVIJEST JE UČITELJICA ŽIVOTA

Hrvatski ratnici na Mirogoju


Na zagrebačkom groblju Mirogoj, u tom gradu mrtvih s više od 500.000 duša, leže lijepe i manje lijepe uspomene na mnoge velike i manje velike ljude iz povijesti hrvatskog naroda. Mirogoj je i veliki park (jednak površini 150 nogometnih igrališta) sa stalnom izložbom skulptura brojnih hrvatskih kipara, a govoreći o njegovoj ljepoti nikako se ne smiju izostaviti Arkade koje je 1879. godine počeo graditi Herman Bollé. Mirogoj je i svjedok kulturocidnog ponašanja "humanističke inteligencije", a psihocid, njihov specijalitet, se danas ponovno sve češće i sve žešće, iz dana u dan nudi Hrvatima. Sijači opsjena hrvatskom narodu ponovno nameću komplekse po kojima su se sami proslavili - nasilje, zločin, genocid.


SPOMENIK SRPANJSKIM ŽRTVAMA
1_srpanjske_1845
2_srpanjske_1845
3_srpanjske_1845

Spomenik Srpanjskim žrtvama je najstariji spomenik na groblju Mirogoj. U grobnici leže 13 ubijenih Hrvata u Zagrebu 29. srpnja 1845. za vrijeme županijskih izbora: saznavši za rezultate izbora mađaroni su, oduševljeni svojom pobjedom, izašli na ulicu i sukobili se s nezadovoljnim ilircima (narodnjacima) koji su tvrdili da su izbori namješteni. Na ilirce je ispaljen prvi hitac iz kuće (na uglu Mletačke i Markova trga) mađarskog odvjetnika Tadije Ferića, a zatim ban grof Franjo Haller šalje bansku vojsku – imena poginulih upisana su na spomeniku, a njihovi posmrtni ostaci (i dio spomenika) preneseni su 1895. godine s Jurjevskog groblja na Mirogoj. Na mirogojskom spomeniku urezane su i ove riječi:


ROD BO SAMO KOJI SI MRTVE ŠTUJE
NA PROŠLOSTI BUDUĆNOST SI SNUJE



Taj za Hrvate tragičan događaj bio je podstrek još jačem bujanju hrvatskog narodnog preporoda u težnji osamostaljenja Hrvatske od mađarskog hegemonizma.


SPOMENIK PALIM HRVATSKIM VOJNICIMA U PRVOM SVJETSKOM RATU
6_prvisvjrat_1919
Godine 1919. podignut je spomenik "Palim hrvatskim vojnicima u Prvom svjetskom ratu 1914. - 1918.". Ovaj natpis besramno su obrisale čete krilatih anđela kad su u srpnju 1945. sletjele na Mirogoj. Sljedećih pedeset godina spomenik je bez natpisa, i mnogi nisu znali da to nije jedan od bezbrojnih spomenika partizanima, već spomenik palim hrvatskim vojnicima. Natpis je 1995. godine obnovila Udruga ratnih veterana "Hrvatski domobran".

SPOMENIK PROSINAČKIM ŽRTVAMA
5_prosinacke1918
Godine 1932. podignut je spomenik žrtvama protusrpskih i protujugoslavenskih demonstracija u Zagrebu (grobno polje 91.), koje su izbile odmah nakon nasilnog ujedinjenja Hrvatske s Kraljevinom Srbijom (1. prosinca 1918.). Zubar dr. Ante Pavelić, mimo privole Hrvatskog Državnog Sabora i hrvatskog naroda, izručio je Hrvatsku srpskom kralju. Hrvatska je postala srpska kolonija, sukladno garašaninsko-velikosrpskoj ideologiji Crne ruke.

Vidjevši izdaju, vojnici slavne 25. i 53. domobranske pukovnije, zajedno sa Zagrebčanima, određujući se javno za samostalnu Republiku Hrvatsku, izašli su 5. prosinca 1918. na ulice. Na Trgu bana Josipa Jelačića dočekala ih je srpska vojska, koja iz zgrade br.11 (danas su to prostorije Europskog doma), strojnicama puca u pobunjene Hrvate. Ubijeno je 14 Hrvata.


U tom krvavom gušenju protusrpskih i protujugoslavenskih demonstracija proslavio se tada poznati orijunaš iz Dalmacije. Nagrađen je ministarskim mjestom i diplomatskom službom, a njegovi unuci i danas "pucaju" po Hrvatima (unuka u Hrvatskom saboru, a unuk u HHO-u). Unuci iz još dvije orijunaške obitelji, koje su bile usko vezane s generalštabom Kraljevine Jugoslavije, kao zastupnici u Saboru RH, ministri i dopredsjednici Vlade, ali i dužnosnici HHO-a, također "pucaju" po Hrvatima.

Srbi su nakon "ujedinjenja" prvo promijenili redoslijed boja na hrvatskom grbu: uvode grb s početnim crvenim poljem, jer onaj s bijelim poljem – koji je 1848. godine odlukom hrvatske Banske vlasti postao grb Hrvatske – nazivaju USTAŠKIM! Bilo je to godine 1918. No, jugoslavensko-goldsteinovski povjesničari ne spominju taj ljubki detalj iz hrvatske povijesti. Srbi su 1918. zabranili i rad Hrvatskog Državnog Sabora – i godine 2000-te je nekome smetao naziv Državni. Jer, kako kažu oni koji se brinu o mentalnoj higijeni Hrvata, "on budi neugodna sjećanja na ustaše, Pavelića i Tuđmana". Stara opera štakora i labradora.

10. travnja 1941. Hrvati su najavili oslobađanje od srpskog hegemonizma - Srbi to pokušavaju spriječiti: 9. travnja su vojnici II. konjičkog puka "Car Dušan Silni" ubili 26 Hrvata u Bjelovaru i okolici; 11. travnja 17 Hrvata u Derventi i 32 Hrvata u Mostaru; 13. travnja 25 Hrvata u Čapljini… Dakle, digli su ustanak u Banovini Hrvatskoj prije nego je uopće odvjetnik dr. Ante Pavelić proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku – 14. travnja 1941.! Repriza srpskog ustanka izvedena je 1991. godine, a danas se ponovno pišu budnice protiv hrvatske državotvornosti pod parolom "detuđmanizacije" Hrvatske.


Mnogi još ni danas ne znaju, i zato trebamo spomenuti, da je "tako zvanu" Nezavisnu Državu Hrvatsku priznala većina europskih država, koje su imale svoja predstavništva u Zagrebu. Sljedeće su države priznale hrvatsku državu: Japan, Mađarska, Slovačka, Finska, Bugarska, Španjolska, Njemačka, Italija, Danska, Francuska, a diplomatski i konzularni odnosi bili su sa : USA, Svetom Stolicom, Portugalom, Švicarskom, Švedskom, Turskom, Argentinom, Urugvajem, Burmom, Tajlandom i Kinom.

SPOMENIK ŽRTVAMA U BLEIBURGU I NA KRIŽNIM PUTOVIM 1945.
6_bleiburg
Hrvati iz domovine i iz inozemstva podigli su 20. lipnja 1994. spomenik "Hrvatskim žrtvama u Bleiburgu i na križnim putovima 1945." godine. Engleska Vlada je 2005. godine, mimo svojih običaja, produljila embargo na dokumente vezane uz bleiburški zločin.


Jasenovac je uvijek bio i ostao alibi za najveći zločin u hrvatskoj povijesti – za genocid nad hrvatskim narodom.


1908. godine zabilježena je propovijed pravoslavnog svećenika Joce Jovanovića iz Jasenovca u kojoj kaže: "Svi Hrvati i Slavonci moraju biti protjerani jer je ovo srpska zemlja". Iste te godine Srbi masakriraju hrvatske seljake u okolici Jasenovca, a u Jasenovcu je Lazo Babić ubio Hrvata Stanka Dragića jer se protivio javno izvješenoj srpskoj zastavi – što je po Austro-ugarskim zakonima bilo zabranjeno.


25. studenoga 1941. u NDH je potpisana "zakonska odredba o upućivanju nepoćudnih i pogibeljnih osoba na prisilni boravak u sabirne i radne logore Jasenovac".


11. listopada 1941.(!) američki Newsweek prenosi iz Carigrada obavijest Srpske pravoslavne crkve da su ustaše ubili 350.000 Srba. Eto, ustaše “odmah počeli ubijati Srbe, Židove i Rome” u vrijeme kada Hrvati trebaju samo mir i red kako bi učvrstili vlast u NDH! A tko je brojio mrtve?!


Vjesnik je 27. ožujka 1993. objavio razgovor s predsjednikom Židovske općine u Zagrebu, u kojem gospodin dr.Ognjen Kraus govori o 31.000 ubijenih Židova, dok istovremeno u jednom drugom dnevniku gospodin Slavko Goldstein, član Vijeća Židovske općine u Zagrebu, jamči da su ustaše ubile 26.000 Židova.


Jutarnji list (12. listopada 1999.) donosi izvješće sa sjednice Saborske komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugog svjetskog rata. Izvješće komisije (u kojoj su 64 znanstvena, stručna i javna djelatnika) usvojeno je aklamacijom – jedino se Slavko Goldstein usprotivio. Po njegovom je mnijenju broj mrtvih do kojeg je došla komisija - netočan. On će svoje mišljenje o nevjerojatnom minimiziranju ustaških zločina uputiti predsjedniku Sabora, i kako dalje piše Jutarnji list, zato što komisija nije uzela u obzir dostupnu dokumentaciju pa "niti Arhiv Židovske općine u Zagrebu u kojem je navedeno 6.000 žrtava". Zar se numerologijom (31.000 - 26.000 - 6.000) iskazuje pijetet nevinim žrtvama?


Malo je Hrvata pročitalo dvije knjige američko-židovskih povjesničara: "Industrija holokausta" – u kojoj Norman G. Finkelsteina razmišlja o židovskom establishmentu koji izrabljuje židovske patnje i zlorabi sjećanje na Holokaust, te knjigu Philipa J. Cohena "Tajni rat Srbije". A oni koji ne vole čitati mogu u videoteci posuditi američki triler "Insider"(Upućena osoba).


SPOMENIK JUGOSLAVENSKOM NARODNOM HEROJU
7_partizani
"Moram ovdje podvući činjenicu, da se u redovima naše narodnooslobodilačke vojske i Partizanskih Odreda Jugoslavije od samog početka pa do danas, nalaze u ogromnoj većini baš Srbi, umjesto da to bude obratno. Baš srbski, crnogorski, bosanski i lički partizani i brigade, koje su bile sastavljene gotovo isključivo od Srba, vodili su i danas vode borbu ne samo proti okupatora, … Stoga je sveta dužnost svih ostalih naroda Jugoslavije, da barem isto toliko ako ne i više učestvuju zajedno sa srbskim narodom u ovom velikom oslobodilačkom ratu..." – piše Josip Broz Tito u 16. broju glasila 'Proleter', a prenijelo ga u siječnju 1943. izdanje "Agitpropa Centralnog komiteta komunističke partije Jugoslavije".


"Hrvatski antifašisti" koji do danas nisu shvatili zablude svoje mladosti, kad polažu vijenac "narodnom heroju", možda evociraju uspomene i na pjesmu partizana Ivana Gorana Kovačića "Mrzimo vas!" (objavljena u Građi za kulturno-umjetnički rad godine 1943.):


Mrzimo vas, hulje,
Mrzimo, krvnici,
Vi, pljačkaške rulje!
U majčinoj klici
Kunu vašu djecu
utrobe svih žena.
Naše ljute guje
Kroz kost će vam gmizat,
Pobješnjele kuje
Crijeva će vam lizat
Muhe zukavice i smrdljivi crvi
Osvetu će množit
u crnoj vam krvi.
Srcem bismo jeli
Pogano vam meso,
na lešine sjeli
I kliktali bijesno,
Smrdežima vašim punili bi pluća
Za pobjede nove, nova nadahnuća.



Okosnicom jugoslavenske kulture treba postati srpska kultura, i hrvatski jezik treba ustuknuti pred srpskim (Novi Sad, Deklaracija…).


Goranova "nova nadahnuća" u turbo-folk obradi srpskog pjevačkog društva Šiltovi iz Gline (1991.) -


Krajišnici,
gdje ćemo na klanje,
Na Hrvate il na muslimane?
Bit će klanja, bit će klanja,
Bit će silovanja!



ili još poznatijih srpskih svetaca iz Vukovara 1991. (barajkatar danas u MUP-u RH) -


Dajte nam
salate,
Bit će mesa, bit će
mesa,
Klat ćemo Hrvate!



Jugoslavensko-goldsteinovski povjesničari, "nobovci" (NOB), često su lukavo krivotvorili činjenice, primjerice: spomen-ploča u Kaštel Sućurcu (postavio Savez boraca NOR-a godine 1968.!) na kojoj je uz imena 103 civila poginula pod američkim bombama u župnoj crkvi 5. prosinca 1943., pisalo (popraćeno stihovima Jure Kaštelana) da su pali kao "žrtve fašističkog terora".

GROBNICE IZ PRAVOSLAVNOG I ŽIDOVSKOG DIJELA MIROGOJSKIH ARKADA

6_pravoslavnondh
9-zidovsko

Židovski dio arkada i cijelo židovsko groblje na Mirogoju su jedno od rijetkih sačuvanih tijekom Drugog svjetskog rata na području srednje Europe. Hrvati (okupatori, ustaška banda, fašisti, klerofašisti, koljači, najcrnja reakcija, mračne snage, uskogrudni nacionalisti, šovinisti, ekstremisti, revizionisti, divlji elementi, krdo, desničari…) su tijekom NDH sačuvali i pravoslavni dio arkada i grobova.


"Hrvati nisu samo vukovi, već je tu veći čopor hijena i lavova koji hode ričući i tražeći koga da prožderu, pa nam ništa drugo nije preostalo…" – izjava zagrebačko-ljubljanskog metropolita Jovana (Vjesnik, 25. rujna 1992.). Metropolit zagrebačko-ljubljanski SPC Jovan Pavlović je 2006. godine na Tribini grada Zagreba održao predavanje na temu "Uloga i značenje kršćanstva i Kristova evanđelja u Europi". Na pitanja o obnovi crkve i samostana Plehan u BiH koji su Srbi sravnili sa zemljom u području u kojem nije bilo rata, nije ništa odgovorio.


"Trudićemo se da im zatremo pleme i koleno, da ih historija ne bude pominjala"- poručili su nam, "uz mošti cara Lazara", pobožni Srbi iz Srijema (GK, 24. srpnja 1988.).


"Naredba br: 2.811/45 od 6. srpnja 1945., upućena svim oblasnim i okružnim Narodnim odborima u Hrvatskoj; Predmet: Uklanjanje vojničkih groblja okupatora


(…) Treba izbrisati svaki trag zloduha fašističke vladavine. Tako je potrebno i da se sravne sa zemljom svi vanjski znakovi, po kojima bi se razaznavalo mjesto, gdje su se dizala takva groblja. Stoga će te u pogledu tih groblja postupiti ovako:
- Ograde, zidove, plotove kao i druge predmete i sredstva treba odstraniti; 
- Vanjska obiležja na pojedinim grobnim humcima /krstove, ploće, konfesijske i sve druge znakove/ treba ukloniti tako da čitavo zemljište, koje je bilo odredjeno za groblje, bude poravnano. 
- Sa pojedinih grobnih humaka, koji se nalaze izvan skupnog groblja i izmešana su sa drugim grobovima, dignuti samo vanjske znakove.
- Prostore, na kojima su se nalazili grobovi, ne smije se upotrebljavati za pokapanje novih mrtvaca. Ovaj se prostor može upotrebiti kao rasadnik za ukrasno grobno bilje ili slične svrhe. 
- Otstranjeni materijal sa grobova ne smije se raznositi. Drvo će se skupiti na jednome mjestu, izbrisati netragom svaki znak i natpis i po potrebi upotrebiti ga, dok će se svaki kamen racijonalno upotrebiti, iza kako se prethodno otstrani bez traga, sve što je na njemu bilo uklesano ili zapisana. (…)"
Ovu naredbu vlastoručno je potpisao ministar MUP-a FDH, Vicko Krstulović. (Izvor: Zbornik dokumenata u knjizi “PARTIZANSKA I KOMUNISTIČKA REPRESIJA I ZLOČINI U HRVATSKOJ 1944. – 1945. DOKUMENTI”, nakladnik: Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema I Baranje, Slavonski Brod, 2005. godine.)

Od bijelog bračkog kamena, namjenjenom izgradnji crkve Krista Kralja u zagrebačkom Trnju, i koji je posvetio zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, su "hrvatski antifašisti" podigli spomenik Narodnom heroju na groblju Mirogoj,


Jugoslavenski su komunisti (tj."antifašisti") na Bleiburgu i Križnim putovima 1945. godine završili posao koji su započeli 1941. godine.


"Poštena inteligencija"(a znalo se pisat i "humanistička inteligencija"), nakon što nas je izbavila, počinje sustavno cenzurirati, relativizirati i sakrivati od očiju javnosti sve što je vezano uz borbu za hrvatsku državu. Na Mirogoju je preorano, i zatim šumom zasađeno, oko 8.000 grobova hrvatskih vojnika poginulih u Drugom svjetskom ratu.

GROBOVI HRVATSKIH VOJNIKA IZ DRUGOG SVJETSKOG RATA
10_grobovihos
Ovako su do 6. srpnja 1945. izgledali grobovi hrvatskih vojnika koji su se borili za Nezavisnu Državu Hrvatsku, (grobna polja 55, i od 76 do 84), a grobna polja danas izgledaju ovako (snimljeno u travnju 2007.)
11_grobhos
12-grobhos
Preživjela rodbina hrvatskih vojnika još i danas pamti mjesta na kojima su bili pokopani njihovi najmiliji.
13_grobhos
14_grobhos
Ovaj improvizirani spomenik u mirogojskoj šumi podignut je 2006. godine.
15_grobhos
16_wermacht
17-wermacht
18_wermacht
Njemački kancelar Konrad Adenauer, predsjednik i utemeljitelj "desničarske" demokršćanske stranke, je 1949. godine u njemačkom parlamentu (Bundestagu) proglasio "amnestiju" za sve sudionike Trečega Reicha istaknuvši kako su časno služili naciji. Njemačka je danas uzor demokratske države.
19_domobrani
19domobrani
U ovom zajedničkom grobu leže posmrtni ostaci 250 poginulih hrvatskih ratnika, koje su partizani 1945. godine ekshumirali iz njihovih grobova na Mirogoju. Grob se nalazi u polju 55A, i desetljećima je bio bez ikakove grobne oznake, a imena pokopanih se ni danas ne znaju. Nadgrobni spomenik postavili su ujedinjeni Hrvati iz Kanade i "Časnički klub 242" iz Zagreba, u rujnu 2000. godine.
20_krizhos
Križ na vojničkom groblju, srušen 1945.godine, obnovili su 1993. godine hrvatski domobrani.
21_hrv

ALEJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA


22_domovinsko

Na novom dijelu groblja, u Aleji poginulih branitelja u Domovinskom ratu, nema službene oznake ili barem neke male naznake da su ovdje pokopani hrvatski vojnici, pripadnici oružanih snaga Republike Hrvatske, hrvatski branitelji i žrtve pokolja na Ovčari, svi ubijeni u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku 1991.-1995.


Hrvatsku su ugrabili. Sve je izglednije da će Haag, uz svesrdnu pomoć "humanističke inteligencije", nametnuti presudu da je Republika Hrvatska nastala na zločinu i etničkom čišćenju, planiranom u državnom i vojnom vrhu Hrvatske, te da su prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman i njegovi suradnici, ratni zločinci jer su bili na čelu zločinačke organizacije s ciljem stvaranja hrvatske države. Sličan scenarij uspješno je prikazan i vježban pola stoljeća, pa zašto se ne bi ponovo iskoristio za Domovinski rat. Mjesto radnje je isto, čak je i broj "ubijenih" statista približno isti, samo su glumci prilagođeni ukusu publike iz 21. stoljeća. A u sljedećem koraku Slavko, Žarko, Milorad, Vesna ili Ivo mogli bi narediti i novo oranje grobova na Mirogoju.


SPOMENIK "GLAS HRVATSKE ŽRTVE – ZID BOLI"
23_zidbolijna
Spomenik "Glas hrvatske žrtve - Zid boli" je ogledni uradak centra za "psiholingvističko programiranje" iz Tavistock instituta pokraj Londona. Na gornjoj fotografiji u desnom kutu vidimo da "u tunelu usred mraka sjaji zvijezda petokraka", a u lijevom "mračne poražene snage desničara".

24_zidboli
Japanski turist fotografira spomenik "Glas hrvatske žrtve - Zid boli", gleda 13.500 čudno urezanih imena u crni mramor, i onda odluči pitati: " Jesu li to Vaše žrtve velikog potresa u Zagrebu 9. studenoga 1880.?"


Srce lupa. Tišina. Vrijeme prolazi. Muk. Danas nema provokacija.


Akademski kipar Dušan (silni) Đamonja autor je spomenika, a na prigodnoj svečanosti otvaranja (4. listopada 2004.) Spomen-parka sa spomenikom "Glas hrvatske žrtve - Zid boli", u nazočnosti Ive Sanadera, Stjepana Mesića i Milana Bandića, katolički su biskupi odlučili ignorirat taj događaj jer, po pisanju dnevnih novina, nema križa. Ivo Sanader je najavio da će strane delegacije ovdje dolaziti polagati vijence.


Zauvijek treba upamtiti imena tri brata uboga!

Dođite i uvjerite se sami da na ovom spomeniku, na kojem su uklesana imena 13.500 poginulih hrvatskih branitelja i civila u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku, ne piše ništa više od "Glas hrvatske žrtve - Zid boli". Nema tu ni kada, ni tko, ni što, ni zašto!!! Vojni ordinarij i biskup Juraj Jezerinac odbio je sudjelovati u ovoj novoj sramoti i psihocidu na zagrebačkom Mirogoju.


Imena ubijenih, a budućih ratnih zločinaca, te "najcrnje reakcije" i "klerofašista", razlomit ćemo jer ne zaslužuju biti napisana na način kako to uljudbeni svijet radi.



 
25_zidboli
26_wermacht

Savezna Republika Njemačka je ovako napisala imena ubijenih Nijemaca pokopanih na zagrebačkom Mirogoju.
 
Lj.Š., http://hakave.org


BREZA





Hvalim brezu


Hvalim brezu zbog lisja joj na grani,
i potok zbog grgulja vode u njem.
I tratinu cvjetnu tu po strani
       - hvalim zbog ljepote što ćutim je u svem.
Gle, i miris lipe ja hvalama zasu’
sav proljetni opoj peluda joj taj.
I hrast što stoljetni već je na glasu,
ko simbol tvrdoće dariva kraj.
I srebrn smreku hvalama rosim
i iglice bora i miris smole te.
I vaše hvale za sve njih prosim
         - to ljubljeno da bi bilo od duše nam te.
Brezu, smreku, potok, prirode poj
               - hvalama duh obdaruje ih moj.


Mile Prpa

" ISTINA MALJ TI I NJIM LAŽ DOTUCI" - M. PRPA



Kad sretnemo nekoga
tko nam duguje zahvalnost
odmah se toga sjetimo.
A koliko smo puta sreli nekoga
kome mi dugujemo zahvalnost
a da se toga nismo sjetili.

JOHANN WOLFGANG GOETHE

___________
  U 
poeziji
nemojte ništa
tražiti.
Ako je nadahnuta
ona će sama vas naći.
I tad znajte,
vi niste čitatelj
već barka
na uzburkanom moru
pjesnikova
duha.



Istina, gdje je
Istina, gdje je, znam da je primam
- trudim se u srcu da mi se nastani?!
Kakav supstrat u sebi tada imam
- da od nje nešto i mene hrani.
Istina svaka, desnica mi jaka,
malj kojim dotucam oko sebe,
one što istina im - čvrsta šaka,
od udara malja svi se snebe.
I laž je oružje, ali kratka vijeka,
alatka bez držala čvrsta u ruci.
Kao na nakovnju da je udar čeka
- istina malj ti i njim laž dotuci!
Ne reci drugo od onog što bilo,
ni manje ni više neg što se zbilo!


Ne slušajte riječi
Ne slušajte riječi nerazborne koje,
već kliktaj orla, graktaj vrane!
I zvuk kojim glasaju se ptice šoj’e,
i pjev drugih – sve Bogom dane.
Kad ljudi zbore, podmuklo u njima
počesto neka primisao stâni.
U zboridbi svakoj skritosti ima,
dok čistoćom blista pjev na grani.
Zato, zvižduk kosa, rzaj konja vrana
i kreket žabe uz baru uhom beri!
Raskošja tog zvuka i tebi su dana,
um svoj i srce prema njemu smjeri!
Piješ li vodu k izvoru bliže teži,
ako joj čistoće nema, od nje bježi!



Neka ruka
Neka ruka pogladila me lasima,
prenježno pomilovala me ona.
Toplinu ćutih - blagim uzdasima
mišljah, možda to neka matrona.
Okrenuh se, ali nigdje nikog ne bi,
dah maestrala, rekoh, kosu vijori.
Ali bonaca morem - mirno sve bi,
lahora nema i ništa ga ne tvori.
Što razabrat' dalje, što bi moglo biti,
možda sanak mnome tad zapreo?
Nježnost takvu da l' se može i sniti?
Il' možda u javi spontano je htjeo?
Ne, to bila jeka, duhom je brao
- ljubavi neke što i sam je nekom dao.



Svako jutro 
Ujutro prije neg sunce li grane,
večeri se sjeti protekle svoje!
Na što si trošio te Božje dane,
i jučer onaj - ili druge, druge koje?
Spomeni se onog što iza tebe stoji,
i ovog sada što zorom ti zori.
Da li oni bjehu i časi tvoji,
ili prazninom samo svaki zbori?
Zar ne, ljudski život poslanje ima,
koje živo biće smisleno ne tkano?
U eonu, gôdu, satu, vremenima
-  baš tad i u tom času biva dano.
I svrhu svoju ne išti, ne traži
-  jer istine te tek si dio, a ne laži!


Bila jedna istina
Bila jedna istina i bješe gorka!
Bila jedna nada i bješe ko slatka.
I poluistina -  kad se govorka -
da to nije, već da bila patka.
A istina boli, i nije baš draga,
u srčiku duše zasijeca svake.
Mudrom je ona  spoznajna snaga,
i izvor mu u umu silnice jake.
Ja sam Put, Istina i Život - kaza,
a istina života - patnja i boli duge.
Uspona nema, ali niti slaza
- tek nade u neke živote druge.
Put i istina što je, život što je
- razapni sebe na te čine svoje?!


Viribus unitis
Združimo snage - mi pravde žedni!
-  Svi redajmo se u postrojbe jake!
Korak do koraka koračaju jedni,
mir do mira - znak ljubavi svake.
Viribus, viribus - nek nama sklada
radost života, mi kročimo skupa!
Unitis, unitis - nek duhom vlada,
slogom i nadom nek srce zalupa.
Čast je biti robom ljubavi koje,
i ponos  biti slugom Božjeg mira.
Tko u nadi živi, bere snove svoje
- on se dobrom hrani, a zlo spira.
Združimo snage, mi roblje nade,
združimo ljubav da radosti imade!



Mile Prpa